Crnogorci, ne budite “antivjerski” narod!

Piše: Nebojša Redžić

Do 1991. godine tzv. SPC u Crnoj Gori jedva da je postojala. Tihi i nenametljivi vladika Dajković koji je stolovao u Cetinjskom manastiru, bio je istinski duhovnik, čovjek koji se trudio da nijednim potezom na uvrijedi Cetinjane i Crnogorce. A onda su mu, neđe u mračnim odajama SANU, Udbe i kruga ljudi oko Slobodana Miloševića, pripremili zamjenu.

O razlozima zašto je baš Amfilohije Radović odabran za svetu srpsku misiju dovršenja procesa asimilacije Crnogoraca, neću ovom prilikom. Iznevjerio me je vladika CPC Mihailo kada mi je prije par decenija rekao da zna mnogo o Amfilohijevim “nestašlucima” u Vojvodini i da će možda nekada o tome progovoriti. Nije nikad. A radilo se o skandalima zbog kojih ga je trebalo skloniti neđe. Đe bi drugo grešnik, koji se pretpostavljam tada uvalio u probleme slične onima koje su imali Pahomije i Kačavenda, no u nesretnu Crnu Goru. Da je edukuje, prosvijetli i načini srpskom.

Ne rekoh da je u grupaciji organizacija koje su tada odlučile da je Risto Radović pravi čovjek za Crnu Goru, bila i DPS. Ne rekoh, jer pretpostavljam da je njima ta “ljubav” bila nametnuta, baš kao i djelatnost jedinstvenog DPS-a koja je bila identična sa djelovanjem crkve Srbije. Simbioza bez presedana. No, mnoga su Crnogorci nepočinstva oprostili DPS-u dok je bio jedinstven, pa tako bi i ovo. Da nije potrajalo. A trajalo je, traje i danas, a trajaće – sva je prilika – dok je makar jednog ostatka DPS-a.

Amfilohije Radović – specijalni agent na misiji posrbljavanja Crne Gore

Već tri decenije, sa pozicije vlasti, a evo vidimo – i nakon toga, davao im je šakom i kapom. Sa njima sarađivao, dogovarao se, usklađivao poteze. Dozvolio im da upišu sve crkve na sebe, da grade đe požele, da prekrajaju izgled i stil crnogorskih crkava i manastira. Uveo ih u politiku!

Neka se vrli Crnogorci koji brane takav odnos najjače partije u Crnoj Gori zapitaju: je li problem DPS (koji je snishodljivim odnosom prema crkvi strane države najprije izgubio vlast, a time i tekovine referenduma, pa nastavlja da ih daruje i time ruši jedinstvo crnogorskog bloka), ili sam problem ja koji takvo ponašanje detektujem? Da ne otvaram sada temu kako je bivša vlast pripremila teren za izdajnički “temeljni” ugovor kojeg je mali Dritan samo parafirao.

I zato, bez ustezanja, tvrdim: odluka DPS Budva da podrži poklon od milion eura crkvi Srbije za izgradnju hrama je podla, izdajnička i anticrnogorska. Ona je dokaz da je DPS još 1991. godine, sa partnerima iz Beograda, formirao tzv. SPC u Crnoj Gori, finansirao je, podigao i imao sa njom zajednički cilj – asimilaciju Crnogoraca i zatiranje našeg istorijskog pamćenja.

Potez budvanskog DPS-a da podrži podizanje hrama tuđe države u gradu koji nema bolnicu, kome nedostaju škole i vrtići, a o objektu Crnogorske pravoslavne crkve da ne govorimo, sva je prilika, početak je kraja DPS-a. To im iskreni, patriotski orijentisani Crnogorci neće oprostiti. Bez obzira na nemušte izgovore.

Potpisujem stav Vukovića o crkvi Srbije

I tek što je odbornik DPS-a u Budvi Nikola Milović odvalio da će njegova stranka podržati budžet opštine, uključujući i stavku za izgradnju hrama tzv. SPC, zato što DPS nije, pazite sad, “antivjerska stranka”, desio nam se Ivan Vuković koji je dodao da je u pitanju “valjan potez”, da to “nije zaokret ka SPC, već uvažavanje vjernika” od kojih mnogi glasaju za njegovu stranku!

DPS obnavlja ljubav sa SPC

Nije majka klela Muja što se kockao, nego što se vadio. A kako se Vuković “vadio” bolje da o ovome nikada ništa nije ni progovorio. Dapače, samo je još dublje pokopao ostatke povjerenja koje su iskreni Crnogorci još gajili prema DPS-u. Partija, pa tek onda država. Pošteno!

Jer, to je čovjek koji je kao gradonačelnik Podgorice propustio priliku da dodijeli makar jedan kvadratni metar zemljišta Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi. Istina, on je tako nešto inicirao, ali je vlada poništila njegovu namjeru i sve je na tome ostalo. Što mislite, hoće li ova vlada poništiti namjeru opštine Budva da taj multietnički grad pretvori u pravoslavnu džamahiriju?

Vuković je, inače, onaj isti čovjek koji je uoči presudnih izbora za Podgoricu rekao: “Mi nijesmo ni suverenisti, ni Crnogorci, već građani i Evropljani”. I uzgred, naredio da se crnogorska zastava ne pojavljuje na predizbornim skupovima njegove partije!

Zapravo, teško da se sada Vukoviću nešto može zamjeriti nakon što je pravdao potez njegovih stranačkih kolega u Budvi. Radi se o kontinuitetu politike u kojoj su Crnogorci – građani, a suverenisti – Evropljani. Naravno, ne sumnjam u njegove dobre namjere. Ali, nekada je i put u pakao popločan dobrim namjerama.

Zamislite sada ojađenu Crnu Goru u kojoj će se velikosrbi zoriti da nakon hrama u Podgorici, pa onog sa lažnim imenom u Baru, imaju isto takvo ruglo u “metropoli crnogorskog turizma”. I što je još važnije: svaki od tih objekata, donirao im je DPS. Što direktno, što pristajanjem na tuđe odluke.

Vlast u svetosavskim okovima

I to samo zato da bi, vele, održao vlast u Budvi đe su oni sa mlađanim Jovanovićem napravili čudesnu koaliciju koja je ostvarila epohalne poteze u cilju zaštite crnogorskog nacionalnog identiteta i vraćanja Crnogoraca svojoj majci crkvi. Koja bi uskoro, od Vaseljenske patrijaršije mogla dobiti autokefaliju, iako od postojećih političkih organizacija u državi, skoro nijedna to ne želi.

A da ne bih ostao nepravedan prema Ivanu Vukoviću, ne smijem izostaviti što je on, dok se “vadio”, rekao o tzv. SPC: da kao “najuticajnija religijska organizacija u Crnoj Gori nastavlja da radi protiv države”, da “ima ignorantski odnos prema zakonima Crne Gore”, da je “varvarski devastirala brojne bogomolje u cilju identitetskog injženjeringa”, da djeluje “sa pozicija velikosrpskog nacionalizma negirajući crnogorski nacionalni i kulturni identitet”, te da “ništa slično ne postoji ni u jednoj većinski pravoslavnoj državi Evrope. I da je zato uvjeren da se u narednim godinama “mora naći rješenje za evidentnu sistemsku diskriminaciju pravoslavnih Crnogoraca”!

Bravo! Potpisujem svaku riječ! Ali, da li je put za “traženje rješenja za diskriminisane Crnogorce” taj milion u Budvi za crkvu koja nas negira, asimiluje i ne misli našoj državi ništa dobro? Ili su možda budvanski Srbi htjeli da im daju 10 miliona, a vi izdejstvovali da dobiju samo million?! Ne razumijem?!

Pa da svi skupa zaplivamo Moračom 

Postoji jedna taktička caka velikosrpskih djelatnika u Crnoj Gori koja štima veoma dobro i daje privid o njihovoj opredijeljenosti za multietničnost i suživot u Crnoj Gori. Radi se o tome da Srbi iz vlasti velikodušno daju sve što požele – crnogorskim Bošnjacima, Albancima, pa i Hrvatima. Svima, osim Crnogorcima. Štoviše, nakon početnog tihog zapostavljanja kada su pominjali pomirenje Srba i Crnogoraca, najnovija instrukcija iz Beograda glasi da imenicu “Crnogorac” i pridjev “crnogorski” ne treba uopšte pominjati! Ne bi li nam se što prije zatro trag!

“Ostroga mi” i “krsta mi”, uz nekoliko tetovaža sa religijskim motivima – to je ono što čini pravog svetosavskog vjernika

Kontinuitet takvih poteza desio se prije par dana kada je gradonačelnik Podgorice prenio pravo svojine Glavnog grada na Mešihat Islamske zajednice u Crnoj Gori na građevimnskom zemljištu ukupne površine 30.000 m2! I neka je.

Ali opet, ni u naznakama nema da će država, opštine Ili bilo ko, bilo šta dodijeliti Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi. Što reče moj poznanik: “Albanci i Bošnjaci dobili su dio radnih mjesta otpuštenih Crnogoraca, njima je sve ovo odlično. Bolje biti Albanac u Crnoj Gori nego na Kosovu i Albaniji. S 5% učešća u stanovništvu dobijes 15% po dubini”.

I onda dolazimo do apsurda, jer Crna Gora drugačije ne umije: Da bi ova vlast pala, Crnogorci, vele, moraju podržat DPS. A da bi pobijedio DPS, on mora podržati SPC?

Odavno sam napisao, ali ponoviću: izgleda da je za novo vrijeme koje dolazi, za evropske vrijednosti kojima težimo, za naš opstanak i trajanje, najpoželjniji sljedeći model: nacionalni Crnogorac koji ide u Srpsku crkvu i govori srpskim jezikom. O tome bi lako postigli konsenzus SPC, DPS, BIA, ANB, Bošnjaci i svi posrbljeni Crnogorci.

Pa da onda narednog januara, kada se opet javi srpski bog, svi skupa zaplivamo Moračom za časni krst ne bismo li posrbljenim sunarodnicima dokazali da Crnogorci nijesu antivjerski narod.