Bilo jednom u Americi…

piše: Željko Vukmirović

Opet je zbrisao. Crnogorskom premijeru Milojku Spajiću, bez obzira koliko to zvanje već u startu nevjerovatno zvučalo, možete da pripišete niz konkretnih i činjeničnih šteta, lavinu neistina i pečatiranog foliranja, ali uvijek morate da se poklonite pred njegovim posebnim darom da nestane kad prigusti. 

Niko to ne može da izvede kao Spajke. 

I niko ne može da se ne miješa u svoj posao kao Spajke. Naravno, to upravo znači i da niko nije u stanju ni da isporuči toliko indolentnosti i toliko nemara prema državi koju predstavlja kao što to čini Spajke. Ukratko, lik je izuzetno darovit za te stvari. 

I eto nas ponovo suočeni sa Spajketovim proljećnim ciklusom. 

Voli Spajke da odradi Ameriku „nekako s proljeća“, pa to ti je…

Slično je bilo i prošle godine. Tada je to bila epska sedmodnevna blamaža, sa brojnom delegacijom i pričom o nizu sastanaka. Ispostavilo se da su i vrijeme i trošak protraćeni. A ispostavilo se i da je od nekakvog niza ispao tek jedan sastanak sa predstavnicima Međunarodne finansijske korporacije, jednog dijela Svjetske banke i to zajedno sa ministrom finansija Novicom Vukovićem. Ispalo je i da od eventualnog uvažavanja crnogorskog premijera nije bilo ništa. Ispostavilo se i da Spajke nije imao nijedan sastanak, čak ni sa nekim nižerangiranim američkim zvaničnikom. A ispalo je i da je od cijele putešestvije ostala samo Spajketova fotografija sa bratom, ona u trenerci i patikama, kako drže crnogorsku zastavu. 

Vrijeme je za novi krug. Sada je to seminar, stručno usavršavanje, zapravo radionica za političare smišljena pod imenom Program globalnog liderstva i javne politike za 21. vijek na školi “Harvard Kenedi”, Kembridž, Sjedinjene Američke države. I zabava može da počne. 

Spajke tamo neće naučiti kako da eliminiše restlove Demokratskog fronta iz vlasti, inače jednom preuzetom obavezom s kojom se suočio još prošle godine. Tamo Spajke neće naučiti ni kako da u interesu sopstvene države uredi zakone u bezbjednosnom sektoru koje trenutno podmeću njegovi navodni saradnici ili samo partneri iz najglomaznije uhljebljeničke Vlade koju je svijet ikada vidio. A neće saznati ništa ni o tome kako da se obračuna sa opstrukcijom izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, inače izuzetno važnim nacionalnim projektom, tek jednim od 29 koji moraju biti realizovani do 2035. godine. Svakako, Spajke tamo neće naučiti ni kako da se otrgne iz okova nadmoći predsjednika Skupštine Andrije Mandića, a ni od onih iz srpske crkve. 

Spajke na ovom putu u Ameriku može da zablista samo ako ga neko bude pitao kako to sve može da se zaduži rođena zemlja do bola i prođe nekažnjeno, kako da se uporno ignoriše nametanje interesa tuđe države u svojoj, kako se to preziru problemi i „seoske teme“, kako se očigledni diletantizam sa kojim raspolaže pretvara u dominaciju, te kako sve mogu da se na dnevnom nivou redovno isporučuju nove neistine. I dakako, prođe nekaženjeno. 

Bila bi to svakako posebna zanimljivost za jedan seminar o liderstvu i javnoj politici. Još kad se sazna da je opet zbrisao, svjetski lideri ima da padaju ničice. Može to Spajke da sredi. Nekako s proljeća.

I poslije da priča – bilo jednom u Americi…