Pumpaj…

piše: Željko Vukmirović

Ovo može da bude posebno zanimljivo. Naročito kada krenu kalkulacije i projekcije koje podrazumjevaju uspjehe na izborima koja se odnose na dvojicu viđenih apsolutnih gubitnika, srpskog predsjednika Aleksandra Vučića i crnogorskog poslanika Milana Kneževića. 

I nema to veze sa spektakularnim lažima, uvjeravanjima, provalama revizionizma, propagandnim srpskim nacionalnim učincima, političkim licemerjem koje su svijet uvjerili i jedan i drugi, već sa neredom koji bi ova dvojica mogli iza sebe da ostave. Bila bi to ozbiljna pometnja i rusvaj koja bi itekako povukla za sobom svaku kreaturu koja je pod njihovom vlašću, onako niotkuda, postala neko i nešto. Pa, makar i povlašćeni član obezbjeđenja na podgoričkom aerodromu. 

Ništa od ljubavi. Samo klasni nemiri. U pratnji izigranih pratilaca jedne nakaradne politike. 

Milanče je već bezobzirno navukao seljane Botuna u svoju političku produkciju. Taj lični fijasko otkrio je zapravo mnogo više kukavičluka i nemoći, jer je ispalo da u opštini u kojoj se Milanče pita ne može baš o svemu da se priča, a kamoli učini nešto u prilog državnom interesu. Nelegalna eksploatacija šljunka i pijeska predstavlja jedan od najvećih ekoloških problema u državi, a mještani nekoliko zetskih sela i dalje trpe pojedince kojima ne smiju živi da se čuju. Uz to, još i dobro znaju. Tim povodom ne čuje se ni Milanče. 

Doduše, Milanče se razgalami po Vučićevim medijima u Srbiji. A i častili su ga putovanjem u Njujork. Ostaje samo potpuno nejasno pod čijom zastavom i za interese koje države je Milanče tamo nastupao. 

Vučić neće skoro u Njujork. A neće ni na Floridu. Tek tamo neće…

Srpski predsjednik je već toliko puta uvjerio svoj narod u sopstvenu poniznost i ulagivanje prema vođama daleko moćnijih država, a imao je prilike i da se uvjeri da ga tamo zaista niko ozbiljno ne shvata. Slabo stoji i na teritoriji Srbije. Bar je tako sa Rusima u Nišu ili Kinezima u Boru. Lokalne glavešine su već posebna priča. Samo je poniznost vjerodostojna. Dakako, Vučić je najneozbiljniji u svojoj čuvenoj priči o Kosovu kao dijelu Srbije, a i čuvenoj priči o „ugroženim Srbima“ od koje ne odstupa još s početka ’90-tih godina prošlog vijeka. Tu već petlja po Crnoj Gori, kao dežurnim krivcima. Osnovana je pretpostavka da neće odustati. 

Zato kalkulacije i projekcije pred nove izbore samo šibaju. Za sada, Vučić i Milanče se predstavljaju kao blagi favoriti. Bar je to trenutna tendencija. Istraživanja su naravno namještena. Ili, što bi prost narod rekao, napumpana. 

Ali Vučić i Milanče još nisu rekli zadnju. U stvari, ništa još nismo vidjeli.

Još kad krenu sa spletkama, istresu to što tavori po fiokama BIA ili se konačno rasproda sve ono što se volšebno prećutkuje po kuloarima, eto gubitnika koji jurišaju na prijesto. 

Pumpaj…