Dalas je na koljenima

piše: Željko Vukmirović

Ovi iz DNP-a su puni kao brod. I nije važno da li je to od čuvenih priloga za razvoj kulturne saradnje na kojima godinama insistira i ulaže srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić ili samo neki zaostaci u isplatama sa tamošnje blagajne. Tek, ispada da su ovi iz DNP škrbnuli nešto za put do Amerike. 

Čuvena Milančetova vašingtonska posjeta obavljena pod velom misterije, koja je prema njegovim riječima bila omalovažena ili predstavljena kao minorna, poprima ozbiljne obrise podsmijeha koju ovdašnji svijet ne bi smio ikada zaboraviti. Ispada da je ta ultimativna posjeta Milančeta i ekipe rezultirala uspješnim lobiranjem i da se neko u Americi, sasvim moguće, potrudio da političkog lidera iz Mojanovića ubaci na spisak gostiju konvencije Republikanske stranke koja se održava u Dalasu. I popali im nešto para. 

Milanče je savladao lekciju. Dolar može sve. I svašta je na rasprodaji. Pa i mjesto na Republikanskoj konvenciji. Doduše, cijena ne podrazumjeva i nametljivost prema američkom senatoru, ali Milanče sa dolarima je surova kombinacija. 

Uostalom, ako se već Andrija Mandić lobiranjem zbližio sa cionistima, zašto Milanče ne bi probao sa Republikancima. Naročito sada, kada ovoj američkoj ekipi ne cvjetaju ruže, a po Americi se priča o čuvenom predsjednikovom obećanju i sada već legendarnoj „Trampovoj dividendi“ prema kojoj bi svaki punoljetnji građanin dobio po 5.000 dolara ukoliko Republikanci na novembarskim izborima zadrže kontrolu i u Senatu i u Predstavničkom domu. 

Dakle, samo bestidno, pa ko koga…

Po Trampu su se već izređali svaki iole uticajniji Amerikanci iz svijeta filma ili muzike, ne štedeći uvrede i osude svega što je ovaj klovn do sada učinio za njihovu zemlju. Trampov rejting je zaglavio u ružnjikavoj priči, a njegova lupetanja jedva da stižu i do ranga servisnih informacija. 

Priznaćete, falio je još samo Milanče Amerikanac. Iz srca Teksasa. Dalas je na koljenima. Sa sve šeširom. Još je Milanče pazario onaj uski, kicoški, da puknu dušmani ispred one prodavnice u Mojanovićima gdje mu stalno nešto dobacuju kad ih sumine. Vrhunski, a? 

Ono što posebno brine je činjenica nasljeđena još od posjete Vašingtonu: ko je ovlastio ovog prosrspkog i priprostog političara da predstavlja Crnu Goru?

Na sreću, osnovana je pretpostavka da će od svih najavljenih susreta i sastanaka, te prosutih para za ovo šeširdžijsko putovanje, Milanče imati posla samo sa osobljem zaduženim za protokol konvencije, što se prema važnosti i rangu koje ovaj političar zavrijeđuje u Americi mora priznati za priličan domet.

Nije prvi put da se Milanče okušava u televizijskom biznisu. Svojevremeno je to radio za rusku televiziju Konstatina Malofejeva Cargrad TV, a uključivan je u program kako bi potresnim glasom i na prilično dramatičan način izvještavao sa podgoričkih ulica o „konzervativnoj revoluciji“. Nešto kasnije će ta televizija biti ugašena. Ili zbrisana, kako vam drago. 

Milanče je prešao dug put sa krajnjeg ruskog istoka do srca američkog zapada.

Može? Može.