Abazović i Armenko relativizuju zločin zvani “temeljni” ugovor

Piše: Nebojša Redžić

Temeljni ugovor što ga je ulcinjski šibicar Dritan Abazović potpisao sa crkvom Srbije, odnosno njenim predstavnikom popom Perićem, ne bi bio vrijedan pažnje i pomena, da ova lažna institucija koja propovijeda lažnu vjeru, nije gospodar svega i svačega u Crnoj Gori. Ugovor, kao pravni akt niži od Ustava i zakona, a ovaj nije potvrđen ni u Skupštini, samo u nesrećnoj Crnoj Gori može imati faktičku snagu kojom se derogiraju Ustav i zakoni, a da pritom ima pravnu zaštitu Ustavnog suda i njegove predsjednice.

Kada su shvatili da im izmiče tlo pod nogama i da se bliži kraj njihove političke i institucionalne vladavine u Crnoj Gori, crkva Srbije koju razdiru unutrašnji raskoli i svađe, te afere o pedofiliji i oružju skrivenom u okupiranim i otetim manastirima, isturila je u prvi plan sramotnog Dritana Abazovića i predsjednicu Ustavnog suda Snežanu Armenko.

Prvi je u svom maniru, “iskačući” po svim društvenim mrežama, pokušao da relativizuje svoj veleizdajnički potez kada je sa Porfirijem Perićem, u cik zore, nakon nelegalnog upada popa strane države na teritoriju Crne Gore potpisao “temeljni” ugovor, obrazložio da taj akt nije onakav kakvim ga opisuju politički protivnici. Posebno, veli, kada je u pitanju imovina koju, navodno, nije prepisao na drugu državu. Negirao je i još neke “sitnice” koje mu spočitavaju pokradeni Crnogorci.

Budući da je Abazović bio svjestan da on kao predsjednik Vlade nema pravo da potpisuje međunarodni ugovor sa crkvom čije je sjedište van granica države niti da takav akt ide u Skupštinu, ulcinjski dripac je izvršio tešku zloupotrebu položaja

O tome koji su bili motivi pripadnika manjinskog naroda da arbitrira o važnom pitanju pravoslavne većine u Crnoj Gori, o razlozima da stane na stranu samo jedne grupacije na političkoj sceni države, o stimulansima koje je za svoj veleizdajnički čin dobio iz Beograda, detalji će se saznati vrlo brzo. Razumljiv je i njegov strah od istine, jer mu činjenice nikako ne idu u prilog. Recimo, tajni letovi od Tirane do Beograda, klinika za brata u glavnom gradu Srbije i niz sličnih detalja koji ukazuju na korupciju, upotpuniće sliku o ponašanju ovog političkog razvratnika.

Dugogodišnji srpski visoki funkcioner Aleksandar Vulin, opisujući snishodljivost Dritana Abazovića, jednom je prilikom rekao: „Kada je spletom okolnosti i naravno nakon što je izdao Srbe u Crnoj Gori, Dritan Abazović postao premijer Crne Gore, posetio je Beograd i bedno, kako samo on zna, molio da mu se pomogne da potpiše temeljni ugovor sa SPC. Da smo ga još malo držali na režimu pojačane kontrole povukao bi i priznanje Kosova i ispovedio se da nije Dritan već Dušan. Šibicar ostaje šibicar.“

Odbačen ovdje, neprihvaćen tamo – to je sudbina svakog izdajnika svoje zemlje koja neće zaobići ni Dritana Abazovića.

“Temeljni” ugovor sije razdor i zlo

No, sve smo ovo o Dritanu i sami znali, ili mogli zaključiti iz njegovog djelovanja. Ali, kada mu se u akciji medijskog pranja zločina zvanog “temeljni” ugovor pridruži predsjednica ovdašnjeg Ustavnog suda, stvari postaju mnogo ozbiljnije.

Tako je gospođa Armenko, u svojstvu predsjednice Ustavnog suda, ne trepnuvši izjavila u jednoj tv emisiji da ni SPC, niti sudovi, nijednom riječju ne pominju “temeljni” ugovor kao osnov za upis prava svojine. I upitala: “Da li je ko čuo da je nekome zabranjen ulazak u vjerske objekte na osnovu “temeljnog” ugovora”, implicirajući da taj akt sa tzv. SPC ne zabranjuje policiji da ulazi u vjerske objekte, pod uslovima regulisanim domaćim krivičnim zakonodavstvom.

Snežana Armenko

Uzvratio joj je Crnogorski forum navodom da je predsjednica Ustavnog suda “grubo prekršila etičke i pravne norme, javno komentarišući i faktički braneći ustavnost temeljnog ugovora u trenutku kada se inicijative za ocjenu ustavnosti tog istog akta nalaze upravo pred sudom kojim ona rukovodi“.

“…Čime je izvršila nedopustiv pritisak na vlastite kolege sudije i prejudicirala ishod procesa. Posebno frapira činjenica da je predsjednica suda u javnom nastupu pokušala da minimalizuje i amnestira sporni tekst dajući arbitrarne izjave poput toga „da se temeljni ugovor navodno ne bavi imovinom niti zabranjuje ulazak policije“, ili da preambula obuhvata „istorijski dio u kome Ustavni sud ne može raspravljati jer se ne bave istorijom“. Takve tvrdnje predstavljaju pravni apsurd i skandal prvog reda”, navode iz organizacije Crnogorski forum.

U inicijativi za ocjenu ustavnosti “temeljnog” ugovora, što je Crnogorski forum podnio Ustavnom sudu, upravo je osporena njegova preambula i potencirana njena neustavnost. Posebno činjenica da se crkvi Srbije u Crnoj Gori priznaje istorijski kontinuitet od 1219. godine! Takva odredba ne postoji ni u srpskom Zakonu o crkvama i vjerskim zajednicama Republike Srbije jer je u pitanju istorijski falsifikat.

Ali, ono što ne može da prođe u Srbiji (poput Rezolucije o genocidu u Jasenovcu), može i ima prođu u Crnoj Gori. I to uz amin predsjednice Ustavnog suda koja prejudicirajući ishod ustavne žalbe Crnogorskog foruma, tvrdi da se Ustavni sud ne može izjašnjavati o istorijskom dijelu preambule jednog pravnog akta. Da se postidi i svaki brucoš Pravnog fakulteta!

A sve sa ciljem da se legalizovanjem fiktivne godine početka postojanja crkve Srbije, izbriše istina o postojanju autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve i vjekovnog suvereniteta države Crne Gore. Ko bi rekao da se u tom združenom zločinačkom poduhvatu brisanja svekolikog crnogorskog identiteta, nalazi i predsjednica Ustavnog suda?!

Zašto “temeljni” nije ratifikovan u parlamentu?

Može se o neustavnosti “temeljnog” ugovora napisati i roman, a da opet ne bude sve rečeno. Recimo, neznaveni urednici medija u Crnoj Gori taj akt označavaju velikim početnim slovom, iako on nema snagu legalnog akta. Naime, temeljne ugovore država može potpisati samo sa međunarodno – pravnim subjektima kakav je, recimo, država Vatikan. Crkva Srbije, ili kako je ovdje zovu SPC, to nije. Dakle, ugovor koji je Abazović potpisao sa Perićem nije Temeljni, već “temeljni”.

Država dala vjerskoj zajednici eksteritorijalni status kakav nemaju ni strane ambasade

Jer, ugovor koji je Crna Gora potpisala sa Svetom stolicom, ratifikovan je u crnogorskom parlamentu, a ovaj sa Perićem i Beogradskom patrijaršijom – nije.

Ali, zato ovaj sa crkvom Srbije na planu fakticiteta, na terenu, proizvodi i pravne i druge posljedice iako nije ni zakonit, ni ustavan! Zato srpski popovi prekopavaju groblje u Brčelima, zato vam za prađedov grob koji želite da obnovite treba dozvola srpskih popova, zato je ispred groblja u Pavinom polju (gdje su sahranjeni moj prađed, đed, stric, tri tetke…svi odreda nacionalni Crnogorci) postavljena tabla na kojoj piše: “Pravoslavno srpsko groblje”! Zato svakodnevno devastiraju crkve i manastire dograđujući ih u moravskom stilu, brišući sve tragove naše istorijske i kulturne posebnosti.

Budući da je Abazović bio svjestan da on kao predsjednik Vlade nema pravo da potpisuje međunarodni ugovor sa crkvom čije je sjedište van granica države niti da takav akt ide u Skupštinu, ulcinjski dripac je izvršio tešku zloupotrebu položaja. Lažno je u preambuli ugovora falsifikovao da u ime potpisnika stoji „država Crna Gora“, iako država nije mogla stati iza tog lažnog ugovora. On je stavio svoj potpis kao premijer na akt koji pravno i ustavno nije smio imati takvu formu, obmanuvši građane da je riječ o državnom ugovoru, čime su i on, sada i Armenko pogazili ustavni poredak. 

Tako Crnogorski forum navodi: “Kroz konkretne članove spornog TU, izvršena je direktna uzurpacija državnih interesa: Ustav nalaže da su sve vjerske zajednice odvojene od države. Takođe, shodno članu 14 stav 2 Ustava Crne Gore, izričito je propisano da su „Sve vjerske zajednice ravnopravne i slobodne u vršenju vjerskih obreda“. Temeljnim ugovorom ovaj ustavni princip je brutalno pogažen: davanjem ekskluzivnih primata, privilegija i statusa državne crkve Beogradskoj patrijaršiji, direktno su diskriminisani Crnogorska pravoslavna crkva i vjernici te crkve, kao i sve ostale vjerske zajednice u Crnoj Gori. Time je prekršen domaći ustavni poredak, ali i temeljne Evropske konvencije o ljudskim pravima koje zabranjuju diskriminaciju po osnovu vjere”. 

Podsjetimo: Snežana Armenko tvrdi da “temeljnim” ugovorom policiji nije zabranjen ulazak u vjerske objekte. Neistina.

Uvodeći obavezu da se u objekte i prostore koje koristi Crkva ne može ući bez prethodnog odobrenja mitropolita, grubo su derogirani Ustav, Krivični zakonik i podzakonski akti. U ugovoru je eksplicitno navedeno: „Nadležni državni organi ne mogu preduzimati bezbjednosne mjere u objektima i prostorima koje koristi Crkva bez prethodnog odobrenja nadležnih crkvenih organa, osim u slučajevima kada to nalažu potrebe spašavanja ljudskih života i imovine ili gonjenja učinilaca krivičnih djela za koja se goni po službenoj dužnosti.“ Država je na sopstvenoj teritoriji ovim članom suspendovala svoj suverenitet i dala vjerskoj zajednici eksteritorijalni status kakav nemaju ni strane ambasade. Uostalom, kada je to crnogorska policija ušla u neki vjerski objekat da provjeri navode o ogromnim količinama oružja koje je tamo skriveno i o kriminalcima koji su tamo našli utočište?

Armenko, baš kao i Abazović, takođe tvrdi da “temeljni” ugovor ne reguliše pitanje imovine. Opet neistina. Članom 7 “temeljnog” ugovora država je obavezana da se imovinska pitanja rješavaju van redovnih sudskih institucija: „Strane ugovornice su saglasne da je pitanje iz stava 1 ovog člana potrebno regulisati u razumnom roku. Nepokretnu i pokretnu imovinu koja treba da bude vraćena Crkvi u vlasništvo ili za koju će država obezbijediti pravičnu naknadu utvrdiće Mješovita komisija sastavljena od predstavnika strana ugovornica.“ Preko ove netransparentne mješovite komisije, umjesto kroz redovne sudske procese i nadležne crnogorske institucije, prepisuje se vjekovno crnogorsko kulturno-istorijsko nasljeđe i imovina u ruke struktura čije je sjedište van granica Crne Gore, čime su pogaženi domaći zakoni i međunarodni standardi.

Sve navedeno, potvrda je moje teze iz jednog od ranijih tekstova da Ustavni sud, koji se godinama žali na neuslovne prostorije u kojima radi, za adekvatan prostor treba da se obrati vlasnicima hrama koji je, takođe nelegalno, sagrađen u Podgorici početkom ovog vijeka.