Ko je zapravo kriv za skupe rafove: Trgovci ili oni koji se kockaju državnim novcem?

Pozivi na hapšenje trgovaca i zatvaranje prodavnica zbog rasta cijena ne predstavljaju samo opasan iskorak iz okvira pravne države, već i svjesno skretanje pažnje sa pravog uzroka problema. U savremenom demokratskom i tržišnom svijetu ne postoji primjer države koja je inflaciju riješila policijskim racijama u supermarketima, iz prostog razloga što inflacija nije hir pojedinca, već neumoljiva ekonomska zakonitost.

Kada se u jednoj maloj, uvozno zavisnoj ekonomiji sprovede naglo i administrativno povećanje zarada bez realnog pokrića u rastu produktivnosti i proizvodnje, skok cijena nije iznenađenje – on je matematička izvjesnost. U atmosferi u kojoj se plate podižu dekretom kao dio čisto populističkog modela, na tržište se ubacuje ogromna količina novca za kojom ne stoji novostvorena vrijednost. Rezultat je uvijek isti: novac gubi vrijednost, troškovi poslovanja rastu, a trgovci samo prilagođavaju cijene novoj realnosti kako ne bi poslovali sa gubitkom.

Predrag Zečević (u sredini) školovan u čuvenoj isljedničkoj školi posljednjeg Staljinovog brka iz Rasove Milana Roćena. Kao i svaki rasovski kadar sad je pod okriljem Spajićevog PES-a u čije ime poziva na hapšenje trgovaca i privrednika jer su se opravdano pobunili protiv populističkih egzibicija

Optuživati prodavce za „divljanje cijena“ u takvim okolnostima je isto što i optuživati termometar zato što pokazuje visoku temperaturu. Cijene su samo simptom, a bolest leži u neodgovornoj ekonomskoj politici.

Zato, ako bi se već govorilo o tome koga bi država i institucije trebalo da pozovu na odgovornost, pogled ne bi smio biti usmjeren ka kasama u prodavnicama, već ka kabinetima donosilaca odluka. Prava prijetnja po egzistenciju građana nisu trgovačke marže, već oni koji se bez ikakve ekonomske strategije igraju državnim finansijama zarad jeftinih političkih poena i kratkoročnog rejtinga.

Cijenu takvog ekonomskog avanturizma na kraju uvijek plaćaju najranjiviji slojevi društva. Dok se javnost zabavlja pričama o hapšenju trgovaca, urušavaju se temelji socijalne sigurnosti – penzioni fondovi ostaju bez stabilnog finansiranja, zdravstveni sistem se dovodi na ivicu opstanka bez osnovnih ljekova i opreme, a država se sve skuplje zadužuje da bi pokrila tekuću potrošnju.

Ozbiljna država ne hapsi privrednike koji pune budžet i poštuju zakone tržišta. Umjesto toga, ona uspostavlja mehanizme odgovornosti za one koji zarad vlasti ugrožavaju fiskalnu stabilnost zemlje, prazne ključne fondove i ostavljaju buduće generacije u dugovima. Sve dok se krivci budu tražili u magacinima i marketima umjesto u foteljama kreatora populističkih eksperimenata, cijene će nastaviti da rastu, a standard građana će ostati samo prazno predizborno obećanje.

L.P.Đ.