Da li će za Pipuna Beograd postati zabranjeni grad?

Ima ona srpska narodna izreka koja se vezuje za „Kosovku devojku“ a glasi ovako – „Da se, jadna, za zelen bor vat’i, I on bi se zelen osušio.“

Jasno je da izreka predstavlja sublimaciju osjećanja velike nesreće i kobne sudbine, jer djevojka vjeruje da je toliko baksuzna i nesrećna da bi se, kada bi dotakla ili se uhvatila za bujni, zeleni bor, i on odmah osušio.

Iako nije „devojka“, a i nema neke prevelike veze sa Kosovom iako tvrdi da mu je u srcu, Milan Pipun Knežević – prosrpski orjentisani političar, veliki poštovalac lika i djela politički upokojenog Aleksandra Vučića, savršeno se uklapa u pesimistički ton ove narodne izreke. 

Jer čega god se Knežević posljednjih godina dohvatio na političkoj sceni to je propalo, odnosno osušilo se kao bor iz narodne izreke. 

Iako je imao šansu da od Demokratske narodne partije (DNP) na čijem je čelu, napravi modernu socijalističku stranku, koja bi se borila za prava radnika i vukla ka lijevom centru, Knežević se odlučio za podaništvo i slijepo ispunjavanje naloga dosadašnjih vlasti u Beogradu. 

Uz nalogodavca do zadnjeg trenutka: Milan Knežević na postizbornoj konferenciji za medije Vučića, prvi zdesna

Ipak, sve za što se zalagao neslavno je propalo. Pipun je bio najveći zagovornik promjene Ustava u segmentu srpskog jezika koji bi postao službeni, takođe se zalagao za ustavno regulisanje dvojnog državljanstva sa Srbijom, što bi omogućilo Beogradu da kroji političku sudbinu Crne Gore. Ništa od toga naravno nije ni ušlo u proceduru u crnogorskom parlamentu, pa se Knežević u međuvremenu posvetio Botunu. 

Valjajući se po botunskom blatu pomamljivao je narod da se digne protiv izgradnje postrojenja koje je nužnost za svaku iole civilizovaniju sredinu. Da stvar bude još gora po njega, uspio je da problem fekalija veže za pitanje srpskog jezika i prava Srba u Crnoj Gori. Vezu je samo on vidio… Epizoda sa Botunom je takođe propala, kolektor se uveliko gradi, a Knežević tu temu više ne pominje, jer je istrošio njen dnevnopolitički kapacitet.

Međutim, možda i najveći udarac, ne tiče se aktivnosti Kneževića i njegove partije, već njegovog višegodišnjeg nalogodavca Aleksandra Vučića, koji je u neđelju izgubio na izborima. Knežević je godinama bezrezervno podržavao srpskog autokratu, i bio njegov najvjerniji apologeta u svakoj situaciji. Tako je bilo i u neđelju veče – Pipun je bio u Beogradu da zajedno sa Vučićem i naprednjacima lamentira nad izbornim porazom. 

Istina, Pipun je morao da bude uz svog nalogodavca, kojega je slušao godinama, a zauzvrat dobijao pohvale kao ponizno štene koje bez pogovora sluša svog vlasnika.

Knežević je godinama bio rado viđen gost na Vučićevim treš televizijama, gdje je branio politiku svog nalogodavca sipajući drvlje i kamenje po Crnoj Gori i bilo kome ko se ne uklapa u njegov suženi spektar političkog poltronizma. 

Vladislav Dajković i Milan Knežević: Što će ako im zabrane ulazak u Srbiju

Prisustvovao je Vučićevim predizbornim mitinzima, paradama, a od šefa je za svoju vjernu službu i konzistentnost u poltronisanju dobio orden srpske zastave prvog stepena. Uz Vladislava Dajkovića, svog saborca u pohodima na debelo crijevo Aleksandra Vučića, vatreno je podržavao srpskog autokratu i u ovoj izbornoj kampanji.

Sada kad je srpski autokrata poražen, Knežević je poručio da se ne odriče prijateljstva i podrške Vučiću. Ako ne što drugo, Pipunu treba odati priznanje na principijelnosti, jer je ostao vjeran svom šefu i nakon poraza, za razliku od Andrije Mandića koji se narodski rečeno „kurvinski“ ogradio čim je namirisao da SNS barka tone. 

Međutim, odanost Vučiću Pipuna može skupo koštati, a to najavljuju i pobjednici neđeljnih izbora u Srbiji. 

Narodni poslanik i predsjednik stranke Novo lice Srbije koji je podržao Studentsku listu, Miloš Parandilović u jednom televizijskom gostovanju u postizbornoj noći iznio je radikalan predlog – da Srbija proglasi Kneževića za personu non grata zbog njegovog udjela u širenju Vučićeve propagande.

On je Kneževića svrstao u isti koš sa Dajkovićem i nazvao ih „bitangama“. 

„Ne treba te bitange zaboraviti – Kneževića i Dajkovića. Ono što su oni radili, bedna prozivanja i učestvovanje u monstruoznim konstrukcijama Informera. Treba dobro razmisliti da li oni treba da budu persone non grata u Srbiji. Izjednačavali su Aleksandra Vučića sa državom Srbijom i srpstvom, e sad kad ga (Vučića) više nema, nemaju ni oni šta da traže u Beogradu“, bio je isključiv Parandilović.

Da li će Kneževiću zaista biti uskraćen ulazak u Srbiju ostaje da se vidi. Ali jedno je jasno – zbog svog poltronskog odnosa prema Vučiću, pred kojim se redovno ponižavao, od perspektivnog političara mlađe generacije, postao je politički marginalac i tragikomični klovn. Sad kada je odslužio svoju dupeuvlakačku karijeru, po ozbiljnosti i renomeu u rangu je sa Dajkovićem, koji nikad nije ni imao političku perspektivu.

Za razliku od Dajka, koji je od starta bio zadovoljan ulogom političke bijede, poltrona i marginalca za propagandnu upotrebu, Knežević je takav status sam zaslužio kontinuiranim ponižavanjem i snishodljivošću pred vlastima tuđe države olične u Aleksandru Vučiću.

Sad mu još prijete zabranom ulaska u Srbiju… A to je već zajebana stvar.