SUROVA ZBILJA CETINJA 5. SEPTEMBRA: Policajci pucali u leđa

Primijetila sam, iza policije, dvije starije žene da su naslonjene na kuću. Plakale su i zapomagale, tražile su pomoć. Prišla sam kordonu policije i zamolila ih da me pušte do njih, da im pomognem. Nijesu mi dozvolili. Naredili su mi da se udaljim. Poslušala sam ih. Krenula sam da se udaljavam, ali su na mene ispalili neka hemijska sredstva, šok bombu i suzavac, u predjelu mojih nogu. Ne mogu da vjerujem da su tako postupili. Nijesam im ništa uradila – navela je Gordana Kaluđerović

Građani koji su bili žrtve brutalne policijske akcije na Cetinju 5. septembra svakodnevno dostavljaju Savjetu za građansku kontrolu rada policije i Ministarstvu unutrašnjih poslova pritužbe na postupke policajaca, uz stručnu pomoć građanskog aktiviste Aleksandra Saše Zekovića, a obraćaju se i mladi i stari.

Priča penzionera

Penzioner iz Nikšića Miodrag Mijušković (1954), u pritužbi Savjetu, dostavljenoj preko Helsinškog komiteta za ljudska prava u osnivanju, požalio se da je na Cetinju 5. septembra direktno u grudi pogođen suzavcem koji je u njega ispalio nepoznati policijski službenik.

– Nalazio sam se na Cetinju u blizini Auto-moto društva, na magistralnom putu ka Budvi. Tu se okupio veliki broj građana koji se protivio politici asimilacije koju u Crnoj Gori sprovodi Srpska pravoslavna crkva. Pjevali smo nacionalnu himnu i patriotske pjesme, razgovarali i šalili se. U jednom trenutku, bez ikakvog upozorenja, policija je krenula ka barikadi sa gumama. Bez upozorenja i poziva da se raziđemo udarili su po nama suzavcem. Stvorili su ogromnu dimnu zavjesu koja nas je primorala da bježimo. S obrizom na moje godine, da su mi pružili mogućnost ja bih napuštio skup, jer ne želim da učestvujem u nasilju. Ali nijesu mi pružili tu mogućnost, niti su htjeli da razgovaraju sa Cetinjanima. Tako su me pogodili direktno u tijelo, u predjelu grudi, desna strana. Bio sam u majici sa likom Svetog Petra Cetinjskog – napisao je on u prijavi u koju je Pobjeda imala uvid.

Zatražio je da se provjeri da li je postupanje policije bilo savjesno i profesionalno, kao i da se u postupku vodi pod punim imenom.

Uzalud postupila po naređenju

Savjetu za građansku kontrolu rada policije i crnogorskom ombudsmanu obratila se Cetinjanka Gordana Kaluđerović (1980), preko aktivista Crnogorskog helsinškog komiteta, a čijim timom rukovodi Aleksandar Saša Zeković, koja je navela da se 5. septembra oko devet sati vraćala sa protesta, kada je napadnuta.

– Krila sam se sa ostalim građanima u nekom ulazu od policije koja je nasumice na koga bi god naišla ispaljivala suzavac. Čekali smo da postane bar malo podnošljivo za disanje. Hodajući Bajovom ulicom čula sam viku i zapomaganje iz Njegoševe ulice, tačnije ispod sjedišta Ministarstva kulture. Potrčala sam kako vjerujem da bi uradio svako da bi pomogao drugome – navela je ona.

Tamo je viđela dvije đevojke da se raspravljaju sa policijom.

– Primijetila sam, iza policije, dvije starije žene da su naslonjene na kuću. Plakale su i zapomagale, tražile su pomoć. Prišla sam kordonu policije i zamolila ih da me pušte do njih, da im pomognem. Nijesu mi dozvolili. Naredili su mi da se udaljim. Poslušala sam ih. Krenula sam da se udaljavam, ali su na mene ispalili neka hemijska sredstva, šok bombu i suzavac, u predjelu mojih nogu. Ne mogu da vjerujem da su tako postupili. Nijesam im ništa uradila – navela je Kaluđerović u prijavi.

Istakla je da u policiju više nema povjerenja.

– Ne mogu na oči da ih vidim, a kamoli da pričam sa njihovim službenicima, pa bili i iz Unutrašnje kontrole, ili da njima dajem izjave. Vaspitana sam da se policija treba poštovati i da je policija tu da nam pomogne. Od tog dana promijenila sam mišljenje. Izgleda da će mi ostat’ slika da policija umjesto da pomogne, ona dotuče u nevolji – zaključila je ona.

Pucali u leđa

Nikšićanka Olga Popović (1971) u prijavi Savjetu za građansku kontrolu rada policije napisala je da je 5. septembra bila na Dvorskom trgu.

– Neđe oko pet sati tamo se okupio znatan broj ljudi. Pjevali smo himnu i patriotske pjesme. U jednom momentu nekolicima policajaca je odložila štitove i skinula šljemove. Aplaudirali smo im. Malo zatim većina policijskih službenika krenuli su da skidaju šljemove. Nastao je gromoglasan aplauz. Međutim, umjesto šljemova stavili su gas maske i začuo se prvi pucanj. Bačen je suzavac – ispričala je ona.

Nastao je metež, a, prema njenim navodima, uslijedili su uzastopni plotuni.

– Ljudi su se dozivali, padali, podizali jedni druge. Paljba nije prestajala. Suzavci, šok i fleš bombe padale su na sve strane – istakla je ona, uz konstataciju da nije mogla da vjeruje što se dešava.

Osjetila je oštar bol u predjelu desne natkoljenice, dok je bježala sa trga.

– Ničim nijesam naudila policijskim službenicima niti bi to ikad uradila. Mi nijesmo teroristi, tu smo došli sa porodicama. Ja sam bila sa sinovima. U momentu kad sam osjetila bol bila sam u nevjerici da na nas goloruke pucaju naša braća, kumovi, komšije. Ne znam da li sam više plakala od suzavca, bola noge ili duše. Dakle, pucali su ljudima u leđa – kazala je Popović.

Uvjerena je da je pogođena gumenim metkom, ali ostatke metka nije sačuvala, jer je bila izbezumljena i u potrazi za sinovima (20 i 26 godina).

Savjet je njenu izjavu dostavio i Vrhovnom državnom tužilaštvu.

Razočaranje

Cetinjanin Mirko Popović (1965) u pritužbi Savjetu za građansku kontrolu rada policije istakao je da je razočaran postupanjem policije 5. septembra, koja, kako je naveo, nije pravila razliku između nenasilnih od nasilnih demonstranata.

– Ispaljena je tolika količina hemijskih sredstava da čak ni danas, 9. septembra 2021. godine, ne možemo potpuno normalno disati. Prva dva dana koncentracija gasa je naročito bila izražena. Mislim da je važno da se utvrdi ko je odgovoran za takve odluke i zašto je upotreba hemijskih sredstava toliko nesrazmjerna – kazao je on.

Podsjeća da su građani policajcima nosili vodu, hranu, slatkiše, cvijeće, aplaudirali im.

Zahtijeva da se utvrdi zašto je ispaljena tolika količina suzavca i zašto je prema građanima korišćena gumena municija.

– Pogođen sam nekim hemijskim sredstvom, nijesam stručan da kažem koje vrste. Vjerujem da vi to možete utvrditi. Ako je policija viđela da se udaljavamo sa Trga, zašto se kretala za nama i ispaljivala na nas dodatne suzavce. Mi kada smo počeli da bježimo tj. da se razilazimo, više nijesmo bili prijetnja po javni red i mir pa je i dalja upotreba sile nepotrebna i neosnovana. Dok sam se udaljavao neki od policijskih službenika kojeg nijesam mogao da vidim, kako zbog gustog dima, tako i zbog činjenice da sam mu bio okrenut leđima, pogodio me suzavcem ili nekim drugim sredstvom u predjelu noge i ruke. Mislim da takvo postupanje nije bilo profesionalno i da svojim ukupnim ponašanjem nijesam uzrok takvom postupanju. Već nekoliko dana sam onemogućen da vodim redovan i uobičajen život, zbog zdravstvenih problema sa kojima se suočavam – napisao je Popović.

Život učinili nepodnošljivim

Profesorica Cetinjske gimnazije u penziji Radmila Popović (1940) iznijela je Savjetu za građansku kontrolu rada policije primjedbu na postupanje policije, jer su žrtve bile i građani koji nijesu bili na protestu, kao što je ona.

Objasnila je da je 5. septembra ujutro pokušala da izađe na ulicu, ali je doživjela stres i šok.

– Bilo je nemoguće da dišem i držim oči otvorene, znači da se krećem. Odmah sam se vratila kući i od tada nijesam izlazila – navela je ona.

Ukazala je da je građanima koji nijesu učestvovali u protestu „redukovan redovan porodični i društveni život“ i da su bili prisiljeni, zbog prekomjerne upotrebe hemije od policije, da ne izlaze iz svojih kuća.

Svjedok napada na Ranka Krivokapića

Savjetu za građansku kontrolu rada policije, preko Aleksandra Zekovića, obratio se i svjedok napada policije na počasnog predsjednika Socijaldemokratske partije Ranka Krivokapića.

Podgoričanin Dragoljub Marković naveo je da je njegovo prisustvo na Dvorskom trgu dokumentovala i ekipa TV Al Džazira.

– Svjedok sam napada policijskog starješine na gospodina Krivokapića. Ničim nije izazvao ili isprovocirao takav postupak policijskog starješine – kategoričan je on.

Istakao je da je vidio da je Krivokapić, direktno u tijelo, pogođen šok bombom.

– A odmah zatim, u njegovom i našem pravcu, ispaljeni su suzavci, da bi nakon kanonade projektila policija ojačana sa još jednim špalirom službenika zauzela Trg i ulicu paralelno sa Trgom – napisao je u prijavi.

Istakao je da nije primijetio da je bilo ko pružao otpor policiji.

– Policija nas je nakon toga saćerala u bočnu ulicu, izuzetno mali i uzak prostor, nastavljajući da ispaljuje na nas hemijska sredstva kako bi građanima nanijeli što više povreda i teškoća – kategoričan je Marković, koji traži da i Tužilaštvo bude upoznato sa njegovim svjedočenjem.