VODA: Najskuplja cetinjska riječ

Najskuplja cetinjska riječ je svakako – voda. I izgleda da je jedina konstanta koja se proteže od dana kad je Ivan Crnojević udario temelj gradu, manjak vode

Da je Ivan znao, vjerovatno bi manastir ozidao neđe drugo. No, kako su osvajači uglavnom držali teritorije koje su imale vode, tako je i Ivan morao da nađe mjesto dovoljno daleko i dovoljno bezbjedno. Prema predanju, vode je tada bilo mnogo više nego danas.

Zamišljam sliku iz toga doba, renesansnim podlovćenskim docem teče Cetinja, u njoj ribe srebrne i zlatne, sve se zeleni nabujalo od životne radosti. Ni trunke nagovještaja da će tu nići grad, temelj državnosti, luča slobode. Da će njime hoditi kneževi, kraljevi i carevi, da će biti poprište burnih i prelomnih događaja. Da će biti mala evropska prijestonica, simbol otpora velikima, nepravdi, fukarluku i nečovječstvu.

Grad je rastao i u svoj svojoj slavi i ubrzanom razvoju, nekako ispustio vodu. Nekako se potkrala ta greškica koja je okrnjila zlatna slova i lovorove vijence. A oni Austrougari u ulozi okupacionih vlasti su pozivali na saradnju, koja bi se danas nazvala privatno – javno partnerstvo, da se prave rezervoari za vodu uz neke kredite, jer varoš raste, a vode nema. Sreća što srušismo toga ćesara brkatoga i što nas ne uvali u dugove iako je izgradio puteve koji se i dan danas koriste i niđe nijesu podali ako ko nije ukra krše iz podzide ili sa parapeta. Ostalo je doduše niz vodokupa od Krivošija do Brajića sa natpisom K.u.K. u kojima se napaja malobrojna stoka za ljetnih suša.

Vjera u bolje dane došla je sa grandioznim projektom rekonstrukcije vodovodne mreže nakon zemljotresa. Kopale su se i prekopavale ulice, pomijerana brda i doline…Pa sredinom osamdesetih opet, prekopavane ulice i sređivana infrastruktura…i opet ništa. U međuvremenu je prodata elektrocentrala koja je izgrađena za potrebe postrojenja vodovoda (bilo je i tada mudrih i pametnih ljudi koji su izračunali troškove guranja vode uzbrdo) tako da se osim problema sa vodom u sve upetljala i struja…

I tako nekoliko godina, decenija, stoljeća…voda je kurentna roba u lokalnim političkim potkusurivanjima, poluga kojom se lijepo da manipulisati.

E da, građani. Zamalo zaboravih. Sreća da postoje društvene mreže pa se tu fino izbiska ko je izdajnik, a ko domoljub, oplete se anonimno po svemu i svačemu, jebe se sve po spisku. I onda je svima lakše. Mogu mirne savjesti da glasaju, rasterećeni slobodni i srećni.

Mladen Zadrima