MAJA ČAKALOVIĆ ZA LUČU: Svako umjetničko djelo je borba umjetnika da se prikaže u najboljem svjetlu

Tokom traganja za likovnim izrazom i skulpturalnim rješenjima, još na samom početku svog stvaralaštva, magistarki vajarstva Maji Čakalović,  javila se inspiracija u vezi sa ženskim upotrebnim predmetima. Čakalovićeva je više puta nagrađivana umjetnica sa impresivnom biografijom, a za portal Luča je svoje početke opisala tako što je, inspirisana ženskim upotrebnim predmetima, počela modelovati, istraživati i davati artistički smisao stvarima kao što su torbe, šalovi, korseti, a kasnije je na red došao i ženski torzo.

“Nakon toga, počinjem da se bavim temom nakita u želji da pokažem splet različitih, a opet sličnih, stanja iz prethodnih radova. Koristeći se prepoznatljivim likovnim elementima, pritom pribjegavajući ekpresivnom maniru, moju priču o hodu kroz  vrijeme od simbola do mita i obratno, razvijam u kontinuitetu”, ističe umjetnica.

Ovakva vrsta tretmana upotrebnih  predmeta za nju predstavlja inspiraciju u estetskom smislu, ali i izazov i potrebu za prevazilaženjem opšte usvojenog značenja koje, prije svega, ima dekorativni kontekst.

“U mojoj interpretaciji, na primjer, “NAKIT” je samo polazište za stvaranje jednog novog predmeta, čija pojavnost prevazilazi impresiju dekorativnog i dobija dimenziju umjetničkog djela. Dok u ciklusu “KNJIGA” pronalazim ovovremensku „nepodnošljivu lakoću postojanja“, to jest,  težinu opredmećene prošlosti pokušavajući da je oživim, opipam i postavim kao predmet prisutan u svakodnevnom prostoru”, pojašnjava magistarka vajarstva Maja Čakalović.

Kako kaže, najčešći motiv njenog rada je štit.

“Štit – predmet izvađen iz svog konteksta, stvara alegoriju i predstavlja zaštitu intelektualne misli, ideje, mudrosti  i umjetnosti. On, kao takav, posjeduje prepoznatljivu pojavnost – svrsishodne estetske kategorije. Za mene, kao umjetnika, motiv štita predstavlja  jedan poseban unutrašnji i psihološki mehanizam odbrane od stvarnosti  i njenih savremenih pratilaca oličenih, prije svega, u nekontrolisanom tehnološkom napretku”, kaže Čakalović za Luču.

Njen poslednji ciklus, odnosno skulpture iz tog ciklusa koje nastaju, su „MASKE“.

“Maska negdje predstavlja dualizam, a u isto vrijeme i prikrivanje kod čovjeka i naravno njegovog intelekta, pa je baš iz tog razloga napravljena od metala da bi se što čvršće prikazala ta ideja. Za moje skulpture, materijal ima jako bitnu ulogu u prikazivanju misli”, objašnjava magistarka vajarstva.

Ona ističe da je svako umjetničko djelo borba umjetnika da prikaže svoju ideju ili stav u najboljem svjetlu, a da bi se to postiglo, najprije se dešava borba sa samim sobom gdje istražujemo i preispitujemo materiju koja nam je suštinska u stvaralaštvu.

“Nije lako ni u kom pozivu kada ste na nekom početku, ali jako je bitno postići tu prepoznatljivost i da budete jedinstveni u tome što radite, pa samim tim smatram da će biti i više prostora za ispoljavanje kreativnih potencijala. Svi znamo koliko je kultura važna za jedan narod”, zaključuje Maja Čakalović.