Connect with us

Svetosavska sekta

Nestajemo, ali – koga briga?

Published

on

Piše: Nebojša Redžić

Pad nataliteta, odseljavanje mladih i smanjenje broja nacionalnih Crnogoraca kao proizvod besprizorne asimilacije iz Beograda uz podršku ovdašnjih vlasti, doveli su do toga da je broj stanovnika Crne Gore i onih koji se nacionalno izjašnjavaju kao pripadnici naroda koji je stvorio ovu državu, u posljednjih pet godina u padu.

Iz Centra za demokratsku tranziciju i Društva statističara i demografa Crne Gore konstatovali su da “elite na vlasti u Crnoj Gori godinama unazad nijesu sposobne da kreiraju ozbiljnu populacionu politiku”.

Oni su zajedno sačinili publikaciju pod nazivom “Zašto Crnoj Gori nije stalo do sopstvenog stavnovništva” koja, drugim riječima, pita imaginarnog branitelja državnih interesa zbog čega ga nije briga što lagano nestajemo.

U posljednje tri godine umrlih je više nego rođenih. Prošle godine zabilježen je i najveći negativni migracioni saldo u posljednjih 20 godina, što znači da se više ljudi odselilo nego doselilo. Za period od 2011-2021. iz Crne Gore se odselilo više od 74 hiljade stanovnika.

Da se to desilo jednoj Francuskoj, ili Njemačkoj vjerovatno bi to nekoga zabrinulo. U Crnoj Gori koja sada nema ni 600 hiljada stanovnika, to nikoga ne brine. Naprotiv. Eksponenti vlasti čak se hvale zbog činjenice da smo primili najviše Ukrajinaca u odnosu na broj stanovnika, naručuju medijske trivijalnosti tipa da se Rusi i Ukrajinci u Crnoj Gori ne svađaju, nego žive u bratskoj slozi, a ne vide da nam mladi odlaze, a natalitet opada. Ne vide da – nestajemo.

Stručnjaci kažu da postoje dva negativna osnova – migracioni saldo i prirodni priraštaj što samo može voditi daljoj depopulaciji, odnosno opadanju broja stanovnika. Negativni demografski trendovi eskalirali su  2021. i 2022. – i to nije slučajno.

Vlast kojoj je zvanična državna politika vlastiti nestanak, uništenje svog ekonomskog i pravnog poretka, urušavanje tradicije, kulture i svih vrijednosti koje su kroz prošlost krasile naše pretke, logično ima i cilj da isprati što više mladih u bijeli svijet, da nam natalitet počne padati i konačno, da se broj Crnogoraca svede na onaj nivo kada će ljudi šapatom i pognute glave govoriti ko su i što su.

Logično, ovo posljednje odradiće ponovo metodama forsirane partitokratije u kojoj samo Srbi imaju sva prava, posebno ono na zaposlenje, gdje su Bošnjaci i Albanci dekor koji će davati privid multietničnosti, a Crnogorci nepoželjni u svim segmentima društva.

Crnogorci postaju nepoželjni u svim segmentima društva?

Jer, demografski pokazatelji i činjenica da se zbog njih niko previše ne uzbuđuje, krunski su dokaz da “oslobodioci” od 30. avgusta imaju misiju da obesmisle tradicionalnu Crnu Goru, da je što više posrbe i donesu na pladnju svojim beogradskim pokroviteljima.

Nestao grad veličine Nikšića

Crna Gora je, kažu, prije pet godina ušla u novu fazu demografskog razvoja, koju karakteriše godišnje smanjenje ukupnog broja stanovnika usljed većih stopa mortaliteta i emigracija. Samo prošle godine se iz Crne Gore odselilo skoro dvije hiljade osoba više nego što ih se doselilo.

Ne precizira se koliko je mladih od 74.000 koji su se odselili, niti se zna njihova nacionalna struktura, ali je jasno da je među onima koji odlaze najviše Crnogoraca i Bošnjaka. U opštem trendu zapošljavanja i uhljebljenja svih koji su na litijama ulicu gazili, jasno je da mladi Srbi nijesu među onima koji odlaze, jer je posrbljena i obezličena Crna Gora za njih postala Eldorado. Zahvaljujući javnom sektoru čije fondove neumorno prazne.

Frapantan je podatak da je za dvadesetak godina Crna Gora, po nekim projekcijama, izgubila oko 200.000 stanovnika, koji bi – da su imali uslova – ostali u Crnoj Gori!

Odlaze, dakle, mladi ljudi koji bi trebao da budu nosilac društvenog razvoja. To je, naravno i reproduktivno najsposobnija populacija, a ostaje staro stanovništvo koje nema uticaj na reprodukciju. Da bi zadržali mlade, država treba da im omogući posao. A posao je već tri godine rezervisan samo za one koji su se odrekli svojih predaka, podlegli besprizornoj asimilaciji i nacionalno se izjašnjavaju kao pripadnici naroda koji nije izvorno iz Crne Gore.

Mladi Srbi nijesu među onima koji odlaze, jer je posrbljena i obezličena Crna Gora za njih postala Eldorado

Istraživanja Centra za građansko obrazovanje je pokazalo da 38 odsto mladih želi da napusti državu, a kao najčešće razloge navode sveukupni kvalitet življenja, nemogućnost zaposlenja i kvalitet obrazovanja. I opet su među takvima, najbrojniji mladi Crnogorci koji ne žele da žive u guberniji kojom iz Beograda vlada pobješnjelo tursko roblje kojem su se vazali iz Podgorice povinovali gore nego nakon 1918. godine.

Kako promijeniti narod?

E sad, jesu li stranci koji masovnije nego ikada doseljavaju u Crnu Goru dobra zamjena i prava kompenzacija za domaće stanovništvo koje odlazi, pitanje je za milion dolara.

Trenutno u Crnoj Gori živi oko 92.000 stranaca sa nekim vidom boravka, podaci su Ministarstva unutrašnjih poslova.

I pogledajte: od tog broja najviše je Rusa, Srba i Turaka!

Prvi su navalili ovamo iako ih nije poslao Staljin na tenkovima, Srbi su umarširali iako zvanično nije bilo izdajničke Podgoričke skupštine, a Turci su došli u manjim grupama nego prije 200 godina da bi stigli do zavidne brojke, iako nijesu jurišali sa jataganima.

Oni koji traže odgovor na pitanje jesu li pripadnici ova tri naciona kompenzacija za domaće stanovništvo – ili su zlonamjerni, ili su uklopljeni u projekat ”srpskog sveta” u kojem nema mjesta za one koji odolijevaju srpskoj asimilaciji.

“Dolazak tolikog broja ljudi izazov je za naše unutrašnje političke i ekonomske kapacitete i ostavlja posljedice na kulturološkom, jezičkom i finansijskom planu”, kažu demografi. I dodaju: “to je izazov i za naš identitet, političku i ekonomsku suverenost”.

I tu dolazimo do suštinskog pitanja: zašto se u ovoj državi niko, ni danas, ni prije pet ili 10 godina, ne bavi demografskim trendovima, niti se pita kakvu ćemo to Crnu Goru imati kada nam se odomaće oni koji su “namirisali” obezličenog domaćina koji više vodi računa o gostoprimstvu (čije rezultate isporučuje EU) nego o vlastitom opstanku.

Imajući u vidu da se ukupno stanovništvo država Evropske unije, pa i Crne Gore shodno zakonu, određuje prema mjestu boravka, to znači će biti popisan značajan dio ove populacije, ako nastave živjeti u Crnoj Gori do početka popisa stanovništva. Tako, nije nemoguće da recimo u Budvi, na popisu stanovništva bude više Rusa, nego Crnogoraca. Za početak u Budvi, a potom u cijeloj Crnoj Gori.

I kome sada pričati da bi Crna Gora morala imati propisana pravila o tome ko i pod kojim uslovima može postati stanovnik Crne Gore. Nešto poput onoga što radi država Monako, ili država Vašington u SAD-u. Pa potencirati i elitizam, zašto da ne? Recimo, u Monaku možete biti stanovnik ako kupite milionski vrijedan stan i imate određenu (ne malu) sumu na bankovnom računu. U Sijetl možete doći da živite ako ste fakultetski obrazovani i imate određene stručne sposobnosti. Za to vrijeme, u Crnu Goru može doći i tu ostati – bukvalno svako.

Ali, koga briga? Ovakvu vlast i ovakve njene lidere, takvi podaci mogu samo da raduju. Aleksandar Vučić i Joanikije Mićović sigurno blistaju od sreće.

Još će im biti draže kada čuju ovo: prema procjenama Ujedinjenih nacija iz izvještaja “Prospekti svjetske populacije” sredinom ovog vijeka Crna Gora će imati 588 hiljada stanovnika, a 2100. godine 449 hiljada.

Što će od nas ostati, kukala nam majka!?

Click to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.

Advertisement

Najčitanije