Dr BABIĆ: Pogubno razvlačiti proces vakcinacije, što više zaraženih – to više mutacija, kolektivni imunitet veoma loša strategija

Srpski naučnik koji radi u SAD, Miloš Babić, redovno ukazuje na važne događaje koji prate pandemiju koronavirusa. Ovoga puta, ukazao je na jednu dobru, ali i jednu lošu vijest vezanu za kovid 19.

On je ukazao na dvije zanimljive vijesti koje će uticati na dalji tok pandemije.

Prenosimo tekst dr Babića u cjelosti.

“Danas imamo dobre vijesti i loše vijesti.

Sa dobre strane, objavljeni su rezultati treće faze ispitivanja Sputnik V vakcine. U stvari, ovo nisu zaista konačni rezultati, već tzv. “interim” (na putu ka konačnim), ali ih ima dovoljno za statističku analizu.

Ruska vakcina koristi adenoviruse kao vektor. Kao što smo već pričali ranije više puta, osnovna mana adenovirusnih vakcina je što su praktično svi ljudi već preležali nekoliko različitih adenovirusnih bolesti. Imuni sistem otud može da kod mnogih primalaca odmah uništi veliki dio adenovirusa iz vakcine, što sprječava proizvodnju koronavirusnih proteina, što samim tim sprečava proizvodnju imuniteta.

AstraZeneka adenovirusna vakcina je pokušala da zaobiđe problem tako što je koristila jedan rijedak adenovirus iz šimpanzi (ChAdOx), koji je ljudskom imunom sistemu nepoznat. Ali na žalost, i dalje je unakrsni imunitet bio dovoljan da dosta značajno smanji efektivnost ove vakcine (mada ona, važno je reći, i dalje potpuno sprječava teške oblike bolesti). Ruska vakcina je primijenila drugačiji plan: oni koriste dva različita adenovirusa u dvije doze (Ad26 u prvoj, Ad5 u drugoj dozi); tako da ako jedan od virusa bude umanjene efikasnosti kod neke određene osobe, veća je šansa da će se drugi adenovirus “provući.”

Izgleda da se ovaj pristup isplatio: vakcina pokazuje 91.6% efikasnost u sprečavanju infekcije. Grafikon infekcije izgleda vrlo slično fantastičnim rezultatima koje smo vidjeli za Fajzer/Bajontek i Moderna iRNK vakcine, stavljajući Sputnjik V u sam vrh po efektivnosti.

Nusefekti su minimalni. Među ~5000 ljudi u placebo grupi (oni koji su dobili injekciju slanog rastvora) je bilo 23 slučaja teških bolesti i problema. Među ~15000 vakcinisanih se otud može očekivati triput više, tj. preko 60 sličnih; ali je zabilježeno samo 45, u donjem dijelu okvira koji se statistički može očekivati.

Među vakcinisanima su u toku studije zabilježene tri smrti. Jedna osoba je umrla nakon teške traumatske povrede (polomila je kičmu). Dvije osobe su umrle od kovida 19: jedna se zarazila 4, a druga 5 dana nakon primanja prve doze vakcine, prije nego što je vakcina mogla da djeluje. Što, ako išta, potencira upozorenje da se nakon vakcinacije treba paziti jer imunitet ne nastaje trenutno nakon injekcije!

Ukupno, ovo su jako dobri rezultati, prva vakcina koja zaista konkuriše iRNK tehnologiji, i koja će mnogo pomoći da se vakcinacija ubrza.

Sa loše strane, primijećeni su prvi slučajevi zaista prijetećih kombinacija mutacija u novim sojevima.

Konkretno, radi se o E484K mutantu, koji je definišuća mutacija Južnoafričkog soja (B.1.351). Dotična značajno obara sposobnost prepoznavanja od strane antitijela koja su stvorena protiv početnog soja virusa. U kontekstu vakcina, ovo ne uklanja zaštitu, ali mjerljivo smanjuje efektivnost.

Možemo staviti i konkretnu cifru na ovo smanjenje. Kompanija Novavaks je radila zadnju fazu studija paralelno u UK i u Južnoj Africi. Postigla je 89% efikasnosti u UK, gdje preovladava B.1.1.7 soj, ali samo 60% u Južnoj Africi, najviše upravo zbog E484K mutanta. Modena je takođe prijavila da je E484K jedina od trenutnih mutacija koja značajno negativno utiče na efikasnost njihove vakcine (mada ne uspijeva potpuno da pobjegne).

O ovome se vodi briga već par mjeseci. Ali novost iz zadnjih nekoliko dana je da je E484K mutacija primijećena u okviru B.1.1.7 soja , kao i u okviru Brazil/manaus soja P1. Drugim riječima, novi soj koji se 60% brže širi i koji je već sam po sebi 30% smrtonosniji je sada dobio i mutaciju koja umanjuje efektivnost vakcina i otpornosti od prethodno preležane bolesti.

Da se podsjetimo. Koronavirusi su generalno sporo mutirajući virusi. Ali svaka zaražena osoba postaje inkubator u kome nastaju nove mutacije. Što više zaraženih, to više mutacija, i to više šanse da neki mutant ubode “dobitnu kombinaciju.” Razvoj ovih novih sojeva koje vidimo je direktno rezultat naše nesposobnosti da obuzdamo i ograničimo infekciju. (I još jedan u nizu razloga zašto je postizanje kolektivnog imuniteta kroz zarazu JAKO loša strategija.)

Za sada ovo još uvijek nije katastrofa, ali sad već zaista prijeti da postane. Ako izvedemo vakcinaciju brzo i efikasno, možemo potisnuti virus i spriječiti dalje skupljanje mutacija.
Ali ako razvučemo proces i proizvedemo situaciju u kojoj je samo manjina otporna – stvaramo sebi savršene uslove za problem. Jer tada imamo veliki broj “hodajućih inkubatora” u kojima nove mutacije mogu da se razviju.

A onda te novostvorene mutacije padaju pod veliki selektivni pritisak za zaobilaženje postojećeg imuniteta – pošto će prvi soj koji uspije da zaobiđe imunitet moći da se brzo širi među vakcinisanima i konvalescentima. To je pravac kod koga vakcine postaju nešto što mora da se uzima opet i opet (možda i godišnje), i u kojoj ćemo morati da se akamo sa sojevima i podsojevima godinama”, piše dr Babić.