POLITIČKA MAGLA: Zašto ne URA

Izvor: montenegrointernational.org

URA. Partijica koja je dobila najviše glasove Crnogoraca je i najveća politička magla trenutne političke scene. Prisjetimo se, imali su blanko podršku bivše parlamentarne većine da sami formiraju vladu. Obzirom na to da je Abazović prije izbora izjavljivao da URA ima eksperata za tri vlade, suverenisti su tu vidjeli šansu da desni prosrpski klerofašizam bude poslat u prošlost. Ipak, obećanja koja su data prije izbora morala su biti ispunjena tako da sekularna, multikonfesionalna, građanska i antifašistička Crna Gora nije bila uračunata u postizbornu kombinatoriku. Crnogorska Crna Gora ponajmanje a skupa sa njom i Crnogorci.

Ipak da krenemo od početka.

TV Vijesti, pokreću 2012. godine  „tok šou“ (talk show) sa imenom “Piramida“. Kroz ovaj neinteresantan serijal, snimljen po ugledu na ino rijalitije, prošlo je mnogo lica. Ipak veliko finale ove priče je bila finalna emisija Piramide u kojoj su se našli Darko Pajović, Azra Jasavić i Dritan Abazović. Malo se ko sjeća da je u Piramidi učestvovao, tada i sada, mlađani Aleksa Bečić – bez zapaženog rezultata.

Iste 2012. sasvim „slučajno“ iz ove emisije nastaje partija „Pozitivna Crna Gora“, čiji predsjednik postaje Darko Pajović. Na prvim parlamentarnim izborim na kojima su učestvovali osvajaju 7 mandata. Jedan od poslanika je i, kako će se kasnije pokazati, nestašni Abazović koji nakon ni par godina napušta Pozitivnu ali zadržava poslanički mandat pravdajući to već uobičajenim floskulama. Zajedno sa njim iz Pozitivne CG bivaju isključeni Mladen Bojanić i Miloš Konatar.

Mlađani Abazović koristi ostatak poslaničkog mandata da u djelo sprovede naredbe o formiranje URA a od tada ova priča postaje poznata i mlađim pratiocima.

Bez značajnijih rezultata na parlamentarnim izborima 2016. URA je sebe utopila u „Velika koalicija Ključ“, pokret koju su skupa sa njom činjeli SNP i Demos  neumirućeg ambasadora Slobodana Miloševića, Lekića. Dakle, građansko (čitaj – sarađuj sa crnim đavolom radi vlasti) kukavičje jaje zvano URA je sebe zapakovalo u paket „za mandat više“. Ova „velika koalicija“ napravljena za mandat više, nije čak ni napravila klub poslanika u Skupštini Crne Gore. Sklepana na brzinu, praktično nije ni zaživjela jer je bila koalicija raznorodnih programa. Ono što je interesantno u ovoj priči su dvije stvari:

Od samog početka političke karijere u URA ABazović izlaže svoj program:

1. Nikad i ni po koju cijenu sa DPS.
2. Samo da padne DPS.

On i mlađani Aleksa su uporni do iscrpljenja u tezi da je Crnoj Gori problem „nesmjenjiva vlast“ koja traje „skoro 30 godina“. Za njima ide čitava kamarila NVO-a, koji danas ćute, šaljući na ino adrese izvještaje iste suštine. Naravno da ignorišu činjenicu da DPS od rascjepa nikad nije samostalno vršio vlast. Nekad je to radio sa Narodnom Strankom, nekad sa LSCG, nekad sa Pozitivnom CG, nekad sa SDP, onda sa SD, ali UVIJEK sa partijama zastupnicama manjinskih naroda. „Mnogo puta ponovljena laž postaje istina“ i makijavelistička upornost sve više erodiraju ionako neinventivnu i bahatošću ophrvanu vlast, naročito na međunardonom planu gdje je većina naših ambasadora služila za protokolarno ćutanje umjesto da rade svoj posao, a naročito pod palicom Darmanovića.

Veliko finale ove priče „srpskog sveta“ odigrava se na parlamentarnim izborima 2020. godine, kad URA, osokoljena glasovima paradajz turista dovođenih za 1 euro od turističkih agencija iz Srbije, uzima samostalno svoj dio kolača i postaje faktor a i teg na tasu vage za prevagu vlasti.

Nadnaravna, građanska, u blefiranju Crnogoraca nenadmašna, URA papagajski istrajava na istim tezama, sa akcentom na pogled u budućnost i neinteresovanjem za podjele iz prošlosti. A koje su to teze?

1. Nikad i ni po koju cijenu sa DPS.
2. Samo da padne DPS.

Dva dana pred parlamentarne izbore, Abazović je na TV mahao nekakvim papirima krsteći ih dokazima na osnovu kojih VDT i SDT treba da uhapse Predsjednika Đukanovića. Ovo trubljenje je očigledno poslužilo svrsi, mada današnji „prvi pendrek Crne Gore“, baš kad je u mogućnosti da to uradi, više ne maše papirima oko „Možure“ a Đukanovića niko ne hapsi.

Od pobjede na izborima, a očekivalo se da će bar zbog njegove predizborne „tri ekspertske vlade“ bar biti mandatar, on počinje da se šunja po manastirima, doduše ne ljubeći ruke popovima, ali dogovarajuću vladu sa njima. Njihov mlađani po sopstvenom kazivanju „gejmčejndžer“, opterećen obožavateljkama, Albanac bez nacije, odbio 21 milion od nekoga ko mu ih je nudio a ne sjeća ga se, postaje potpredsjednik vlade koji obožava da na Twitter piše koga je „on“ uhapsio, rukom pravde koja mu je data. Od svih uhapšenih niko nije ostao u pritvoru ali njihov „nosioc pendreka sa Obilića zvezdom“ i dalje revnosno obavještava javnost o borbi protiv korupcije.

Dobio je mnogo šamara od evropskih partnera ali najvreliji iz Bosne povodom Abazovićeve izjave da je Milo Đukanović direktni akter genocida u Srebrenici. Tada Direktor Memorijalnog centra Srebrenica Potočari Emir Suljagić, odgovara (na Twitteru):

Njihov gejmčejndžer stojički podnosi ovo. Toliko stojički da njegovi poslanici glasaju da se NE diskutuje o Srebrenici u Parlamentu. Cinizam koji isijava na svakom koraku.

On je smjeran, jasan, partner je svima – osim Crnogorkama i Crnogorcima. Svoj izdajnički naum, koji je mudro krio nikad se ne izjašnjavajući oko Crnogorske Pravoslavne Crkve, dovršava na istoj sjednici Parlamenta na kojoj njegovi poslanici i ona šerifica online metodom, glasaju za izmjene Zakona o vjeroispovijesti, uz neskriveni samozadovoljni „osmeh“ Bečića.

Zašto ne URA?

Zato što je vodi izdajnik.

Vjerovatno se pitate – čiji izdajnik. Odgovor je – ničiji. Nije Crnogorac pa da bi ga ugrožavanje crnogorskih nacionalnih interesa interesovalo. On je po nacionalnosti Albanac, koji ne smije poći u Tuzi kad ga zovu na razgovor. Nije ni vjernik SPC. A SPC vjeruje i njega, ima i zašto.

On je taj koji je Crnogorce, potpuno opravdano nezadovoljne, prinio na oval velikosrpskom horđelu one noći kad je URA glasala za izmjene Zakona o vjeroispovijesti.

Ćutao je kad se postavljaju srpski nacionalšovinisti za ministre, ćutao je na sve uvrede upućene Crnogorcima i etničkim i etičkim, on je taj koji, kad divljaju srpski nacionalisti i ispisuju grafite na džamiju, kad pjevaju „nož, žica, Srebrenica, lakonski optužuje „strukture stare korupcionaške vlasti“ , ćuti i danas, igra se sa pendrekom kao sa dildom, i sanja svoj san – da uhapsi Mila…

Ipak – izdajnik! Sad znamo i čiji. Vratimo se na početak i pročitajmo ponovo:

SEKULARNE, MULTIKONFESIONALNE, GRAĐANSKE, ANTIFAŠISTIČKE CRNE GORE, NJENOG MILENIJUMA ISTORIJE.

Zato Crnogorke i Crnogorci, etički i etnički, svi kojima je Crna Gora majka:

Dobro razmislite prije nego opet date glas nekom ko je za samo 3 mjeseca vlasti opisao sebe svojim:

Acta non verba.

Pokoljenja djela sude, za njegova je presuda donešena. Izdaja!

Sa „osmesima“.