KOMPROMITACIJA AGENCIJE: Vukšić otkrio imena domaćih i stranih operativaca

Umjesto razotkrivanja razgranatih veza koje je lažni američki diplomata Stevan Simijanović imao u Crnoj Gori, parlamentarno saslušanje potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića pretvorilo se u skandal međunarodnih razmjera, jer je vršilac dužnosti direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost u materijalima dostavljenim poslanicima Odbora za bezbjednost otkrio imena, funkcije i djelokrug rada domaćih operativaca ANB-a i – kršeći zakon i protokole NATO – razotkrio identitet agenata CIA koji su boravili u Crnoj Gori.

Prema informacijama Pobjede, u jednoj službenoj zabilješci sa sastanka u Agenciji za nacionalnu bezbjednost precizno su navedena imena crnogorskih operativaca koji su sarađivali sa zapadnim kolegama iz CIA u više operacija.

Osim navođenja imena, Vukšić je u informaciji dostavio i detaljne opise rada agenata ANB-a, kao i linije rada u različitim operacijama, dok se u čitavom izvještaju samo na jednom mjestu opisuje rad na razotkrivanju Stevana Simijanovića, čovjeka koji je falsifikovao diplomatski pasoš SAD.

– Obavještajni podaci koji pripaduju državi članici NATO-a ne smiju se ustupati poslanicima. U tim dokumentima otvorena su imena i prezimena operativaca. Sumnjam da je to urađeno namjerno. Vukšić je znao da se radi o tajnim podacima druge države i zato izvodim zaključak da je to uradio sa nekom vrstom namjere – kazao je Raško Konjević, član Odbora za bezbjednost i predsjednik SDP-a.

Inicijator parlamentarnog saslušanja Raško Konjević je, dvadesetak minuta od početka sjednice, kada se uvjerio u sadržaj službene zabilješke, tražio hitni prekid sjednice, zbog kompromitacije procedure ustupanja tajnih podataka.

Odavanjem tajnih podataka obavještajne agencije jedne države članice NATO-a, direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Vukšić prekršio je zakon i napravio ozbiljan bezbjednosni propust zbog koga bi hitno trebao da podnese ostavku, ocijenio je Konjević.

Ono što se dešavalo kasnije, potvrđuje Konjevićevu tezu da se ništa juče nije dešavalo kao plod slučajnosti ili nespretnosti.

JASNA NAMJERA

Posebno ako se ima u vidu da Dejan Vukšić stekao iskustvo kroz advokaturu i da bi trebalo da zna, ne bezbjednosne protokole, već – slovo zakona.

Prema članu 26. Zakona o tajnosti podataka, striktno je zabranjen pristup tajnim podacima drugih država osobama koje za to nemaju ovlašćenja: ,,Tajnim podacima drugih država i međunarodnih organizacija, bez dozvole za pristup tajnim podacima, mogu pristupiti lica iz stava 1 tač. 1, 2 i 3 ovog člana, u skladu sa međunarodnim ugovorom“.

Iz citiranog člana jasno je da Zakon prepoznaje tri izuzetka, da samo tri ličnosti mogu raspolagati tajnim podacima stranih država i međunarodnih organizacija – predsjednik Crne Gore, predsjednik Vlade i predsjednik Skupštine.

Dakle: članovi odbora za bezbjednosti ne mogu znati tajne podatke SAD, Francuske, Velike Britanije ili bilo koje druge članice NATO i Crna Gora se na to obavezala i prije samog učlanjenja u Alijansu.

Čudno je da Dejan Vukšić, koji je inače na listi advokata koje Ambasada SAD preporučuje američkim državljanima i koji je zastupao bezbjednosno interesantne osobe – ni nakon nekoliko mjeseci šefovanja u ANB-u – nije znao ni za zakon ni za protokole koji su poznati čak i pripravnicima. Da sve bude zanimljivije, sam Vukšić je nedavno podnio krivičnu prijavu protiv urednika portala Aktuelno Balše Kneževića, zato što su tekstovima nepoznato autora koji se propisuje kao ,,Profesionalac“ otkrivena tri imena operativaca ANB-a.

Teško je povjerovati u pravnu neznavenost ili nesnalaženje prvog čovjeka tajne službe koji je javno otkrio klasifikovane podatke Crne Gore i NATO.

Ipak, predsjednik Odbora za bezbjednost i odbranu Milan Knežević se nada da je u pitanju „slučajni incident“.

– Sa njim sam se čuo jutros i on mi je rekao da će povući određene dokumente. Ovo što se desilo je slučajan incident koji nije imao namjeru da ugrozi bezbjednosni sektor – naveo je Knežević.

Upravo izjava Kneževića govori u prilog tezi da je Vukšićev potez odavanja imena i prezimena operativaca bio svjestan čin. Jer, prije nekoliko dana, poput Kneževića i Raško Konjević, kao i Predrag Bošković iz DPS-a, ostvarili su po zakonu uvid u materijale prije sjednice. I upozorili na moguće kršenje zakona, ugrožavanje bezbjednosti crnogorskih i američkih agenata ali i urušavanje ugleda Crne Gore.

Vukšić je ipak odlučio da se bilješka pojavi pred članovima Odbora za bezbjednost i odbranu prilikom saslušanja Dritana Abazovića!

URUŠAVANJE UGLEDA

– Poslanički klub DPS će kroz institucije sistema čitav slučaj dovesti do kraja na način da utvrdimo da li su postupanja Vukšića sa nivoa – namjere. Zaista je u pitanju ono što smo više puta komenarisali, da je u pitanju bahatost i nepoštovanje državnih interesa Crne Gore – ocijenio je Predrag Bošković, član Odbora.

Skandal otkrivanja domaćih i stranih operativaca dobiće, vrlo brzo, međunarodne razmjere. Crna Gora je od obnove nezavisnosti strpljivo gradila veze, zadobijala povjerenje zapadnih partnera. Naročito su bile rigorozne kontrole poštovanja procedura i standarda NATO, i prije učlanjenja u najmoćniju svjetsku političko-vojnu orgamnizaciju.

Otkrivanje identiteta američkih agenata odjeknuće i u centrali NATO, ali i u Vašingtonu. Posebno nakon afera sa zloupotrebom tajnih podataka i namještenjima u Ministarstvu odbrane, ostavkom Aleksandra Šaranovića, šefa Obavještajno-bezbjednosnog direktorata Ministarstva odbrane i raspadom bezbjednosnih protokola u vojnom OBD-u.

Istovremeno, otkrivanjem identiteta agenata ANB-a ugrožena je, osim njihovog profesionalnog integriteta, i njihova lična bezbjednost jer se radi o osobama koje vode operacije borbe i otkrivanja ljudi povezanih sa ekstremizmom, organizovanim kriminalom.

U danima koji slijede vidjećemo da li će biti reakcije, ne samo Vlade Crne Gore koja je postavila Vukšića, nego i Vrhovnog državnog tužilaštva zbog kompromitovanja tajnih podataka.

,,SLUČAJNI PROLAZNIK“ STEVAN SIMIJANOVIĆ 

Iznenadna afera sa otkrivanjem podataka o domaćim i stranim operativcima u javnosti je juče u drugi plan bacila priču o Stevanu Simijanoviću, lažnom američkom diplomati i osobi koja je očito bila povezana sa inostranim službama.

Dokumenta ANB-a pokazuju da je Simijanović imao razgranatu mrežu kontakata i veza u Crnoj Gori, i to u samom državnom vrhu.

Tokom šestosatnog saslušanja, ispostavilo se da je američko-crnogorsko-srpski državljanin Stevan Simijanović bio pod obradom službe i to pod kodnim nazivom – ,,Rus“!

Već sam ,,nadimak“ lažnog američkog diplomate ukazuje da su pojedinci u ANB-u imali podatke o Simijanovićevoj povezanosti sa ekstremnim srpskim pokretom ,,Zavetnici“ i da su znali za veze Simijanovića sa Marijom Havrilov, srpskom državljankom niz Inđije koja je poznata po konekciji sa srpskom službom BIA, ali i još više sa Jedinstvenom Rusijom Vladimira Putina i obavještajnim krugovima u Moskvi.

Kada se zna da je Simijanović govorio da ima podršku i dijela Vašingtona, logično je zaključiti da je bio dio šire obavještajne igre u kojoj su krajnji korisnici njegovih usluga – ruske obavještajne službe u sadejstvu sa dijelom američkih bezbjednjaka pod kontrolom bivšeg američkog predsjednika Donalda Trampa.

Zato djeluje kao nevjerovatna činjenica da je, uprkos očito antizapadnom djelovanju, Simijanović tokom boravka u Crnoj Gori imao – policijsku pratnju! Vozio ga je jedan službenik MUP-a, iz Odjeljenja za javni red i mir i to automobilom sa službenom registracijom (PG CG…).

Ko je iz vrha MUP-a ili iz vrha Vlade naložio da policajac obezbjeđuje i razvozi Simijanovića na brojne sastnke, ko je potpisao službeni nalog i zbog čega je lažni diplomata imao takav povlašćeni status – to se nije moglo saznati tokom jučerašnjeg saslušanja Abazovića.

Činjenica je, međutim, da se Simijanović, osim sa liderom Ure, sretao i sa direktorom te partije Zoranom Mikićem, kao i sa još jednim visokopozicioniranim funkcionerom Ure, čovjekom sa iskustvom na poslovima bezbjednosti.

Kako je Pobjeda već pisala, Simijanović se više puta susretao i sa Miodragom Dakom Davidovićem, čak je postao i njegov najbliži saradnik tokom formiranja Narodnog pokreta, a kasnije – pred izbore u Nikšiću – ugovorio važan sastanak Davidovića i Abazovića.

Simijanović je toliko bio siguran da mu u Crnoj Gori neko ,,čuva leđa“ da je čak tokom sastanaka sa nekim liderim srpskih vanparlamentarnih stranaka prijetio, ukoliko ne ispoštuju dogovore o politici i biznisu, da će ih staviti ,,pod mjere nadzora“!

ABAZOVIĆEVE NEISTINE 

I nakon novih saznanja na saslušanju, potpredsjednik Vlade i svih obavještajnih službi ostao je pri konstataciji da je sva priča oko njegovog susreta sa Stevanom Simijanovićem „hiperbolizovana“ i da kontaktima sa Simijanoviće, ,,ni u jednom trenutku nije ugrozio državni interes Crne Gore“.

– Nakon parlalamentarnih izbora sam se viđao sa mnogo ljudi i Simijanović vjerovatno nije bio jedini koji se lažno predstavljao i neka služba radi svoj posao. Jedan jedini susret koji sam imao sa Simijanovićem nakon stupanja na dužnost 4. decembra desio seu hotelu Centre Vile. Ova tema ne treba da izaziva veću pažnju. Mi smo danas imali jako korektnu i produktivnu raspravu i uvijek se radujem saradnji sa poslanicima – rekao je Abazović za crnogorske novinare u hodniku Skupštine Crne Gore.

Iako je imao vremena da pripremi javni nastup, potpredsjednik Vlade je očito zaboravio na vlastite ranije izjave.

U nastupu na Javnom servisu 12. februara Abazović je tvrdio da je, po preporuci Stevana Simijanovića, stupio u kontakt sa američkom firmom ,,Ameriken balistik kompani“. Istovremeno, Simijanović mu je obezbijedio i saradnju sa Davidovićem, krajem januara ove godine, dok su visoki funkcioneri Ure imali niz susreta sa lažnim diplomatom. Uz sve to, Pobjeda raspolaže podacima da je sa pripejd kartice koju je jedan policajac, zadužen za pratnju Simijanovića, bilo poziva prema Abazoviću…

Izvjesno je: Abazović svjesno obmanjuje kada kaže da je imao samo jedan susret sa špijunom Simijanovićem nakon 4. decembra.

O tome svjedoči i poslanik Konjević.

– Ovdje postoji diskrepanca između onog što je govorio Abazović i onoga što su nalazi ANB-a. Stevan Simijanović po dokumentaciji ANB nije slučajni prolaznik kroz Crnu Goru i osoba koja ovdje nije imala neke ciljeve – naveo je Konjević.

Neki drugi podaci govore da su važni ljudi, nakon izbijanja afere Simijanović, bili direktno uključeni u pokušaj ,,uklanjanja“ nezgodnog svjedoka van teritorije Crne Gore.

Jer, kako je čovjek, kojeg je 9. februara uhapsila crnogorska policija i koji je u tužilaštvo priveden zbog upotrebe lažnog diplomatskog pasoša, pušten na slobodu, a da nikada nije podnešena ni prijava?

Ko je Simijanoviću, u danima kada je bio praćen od agenata ANB-a, omogućio da za jedan dan izvadi i podigne novu ličnu kartu 27. januara, da li je to bilo moguće bez intervencija iz vrha policije ili bezbjednosne službe?

Može li iko povjerovati u priču Dritana Abazovića da, kao šef svih obavještajnoih službi, nije imao niti jednu od pomenutih informacija jer se ,,sa Simijanovićem sreo samo jednom do 4. decembra“.

Poslanik SD-a Ivan Brajović je u izjavi za medije nakon sjednice Odbora za bezbjednost i odbranu, kazao kako mu Abazovićev iskaz pred tim tijelom ,,nije bio uvjerljiv“.

To je svakako nepobitno tačno, ali u ovoj crnogorskoj priči nije glavni problem uvjerljivosti nego – odgovornosti i rada institucija. Nakon šestočasovnog saslušanja, važno je da se odgonetne: Hoće li Tužilaštvo i Vlada reagovati nakon ovolikih propusta koji ruše bezbjednosni sistem i ugled Crne Gore?