NIKOLA ĐURIČKO: Površni ljudi klize kroz život

Uz svo poštovanje prema poeziji Alekse Šantića, biće da ima nečeg dobrog i u suncu Los Anđelesa.

Na ovu konstataciju vas može navesti i glumac Nikola Đuričko, koji je, čini se, sinuo od kada se prije skoro dvije godine nastanio u ovom gradu.

U rijetkim javnim nastupima u kojima se od odlaska iz zemlje mogao vidjeti djeluje raspoloženo, optimistično, kako sam kaže, obodren je novim izazovima.

Đurička ćemo uskoro gledati i u Netfliksovoj popularnoj seriji „Stranger Things“ i naučno-fantastičnoj sagi „For all Mankind“, a na ovogodišnjem Festu, u subotu, premijerno je predstavljen film „Živ čovek“ u kome igra naslovnu ulogu.

U ovoj melanholičnoj komediji igra beogradskog rokera i nekadašnjeg člana kultnog benda „Sinovi“ Igora Đelića Đelu.

On živi sa ženom Sunčicom (Nada Šargin), sa kojom ima dosta problema, ali i mnogo godina provedenih zajedno. U haosu svakodnevnice, usljed jednog ženinog uznemirujućeg priznanja i novosti koje mu priređuje ćerka tinejdžerka, Đela shvata da želi da promijeni svoj život..

Kako biste u profesionalnom smislu sumirali vrijeme od kako ste u Americi, tačnije u Los Anđelesu, epicentru filmske industrije?

– Da nije bilo korone mislim da bi cijeli svijet bio sretnije mjesto za život, samim tim i moj život bi bio sretniji. Teško mi je da napravim pravu analizu jer nisu normalne okolnosti ali sve u svemu živi smo i zdravi a to je danas velika stvar. Sa jedne strane zanimljivo je da je cijeli svet ujedinjen u problemu i potrazi za rješenjem, a sa druge strane interesantno je koliko je naš cjelokupni način života veoma lako kvarljiva roba i kako jedan mikroskopski virus može da nam preokrene sve.

Kazali ste da je mnogo toga uticalo da se odlučite da napustite zemlju, između ostalog, i u profesionalnom smislu. Nedostajali su vam, kako ste rekli, izazovi. Od čega ste se u tom profesionalnom smislu ovdje zamorili i da li su vam se u Americi već ispunile neke želje kada je riječ o izazovima?

– Prvo, volio bih da se razumijemo, ja nisam ništa napustio i ja ću zauvijek ostati deo Srbije i tog kulturnog prostora. Ja sam želio da sebi i svojoj porodici pružim šansu da doživimo nešto novo, i da podignemo nivo igre, da se sportski izrazim. Nisam se ni od čega konkretno zamorio ali sam želio da se bavim svojim poslom u najjačoj ligi na svetu, da se opet sportski izrazim. Kada čovjek sebi postavi nove izazove, to pokrene neke nove motore koje ni ne zna da postoje.

Da li je među tim izazovima bilo i onih zbog kojih ste posumnjali u sebe ili u to da li ste doneli pravu odluku?

– Ne. Preseljenje čitave porodice na drugi kontinent je toliko velika životna odluka i ona se ne može donijeti na osnovu nekakvog impulsa ili prolazne emocije. Sam proces je trajao skoro dvije godine tako da je promišljanje i vaganje trajalo toliko. Na kraju, poslije svog razmišljanja, trebalo je skočiti u nepoznato, a tada više nema vremena za kolebanje.

Vi ste i prije odlaska u Ameriku snimali za inostrane produkcije, između ostalog, učestvovali ste u filmu „Zemlja krvi i meda“ Anđeline Džoli. Da li vam je to pomoglo i otvorilo vrata ka novim kontaktima?

– Snimao sam i „Genius“ I „Legends“ za FOX I National Geographic, “Informer“ za BBC, i još ponešto i svi ti projekti su mi stvorili neka poznanstva koja su mi i sad od pomoći. Naravno, Anđelina mi je pomogla da nađem agenta u Londonu i to jeste bilo ključno i započelo je čitav proces.

* Igrate naslovnu ulogu u novom filmu Olega Novkovića „Živ čovek“ za koji on kaže da govori o tome šta se dešava kada čovjek brzo živi, a ne umre mlad. Šta vi kažete, o čemu je ovaj film?

– Lijepo vam je Oleg rekao. Njegov odgovor će vam se potpuno razjasniti kad pogledate film. Volio bih i ja da vam jednostavno odgovorim ali da izbjegnem banalizaciju i pojednostavljivanje. Ovaj film priča priču o čoveku koji osjeća nekakvo nezadovoljstvo, koji se preispituje gdje je u životu i gdje želi da bude, o njegovoj odrasloj djeci, o njegovom braku, o njegovim živim i mrtvim drugovima, o sreći koja mu je sve vrijeme pred očima.

Indikativan je i naslov filma – „Živ čovek“. Nameće pitanje šta čovjeka čini živim. Kakva su vaša razmišljanja o tome?

– To je teško pitanje jer medicinski je lako reći da je neko živ – ako radi srce, onda smo živi, ali da li čovjek živi ispunjen, smislen život koji vodi nečemu to je pitanje svih pitanja. Mislim da se mi obični, ljudi koji promišljamo život, preopterećujemo smislom života i sebi zadajemo nemoguće zadatke u potrazi za dubinom. Zavidimo površnim ljudima jer oni klize kroz život.

Kakva su vaša razmišljanja o tome iz ugla lika koji igrate, a on je bivši član rnr benda „Sinovi“. Koliko sjećanje na ono što zovemo „našim vremenom“ može da nam okameni život, napravi od njega muzej?

– Sjećanja su samo jedan trik. Skloni smo da idealizujemo prošlost, a pogotovu mladost. Đela bi da pobjegne od prošlosti ali zna da nema šta da traži u budućnosti i da, to ste dobro primijetili, on osjeća opasnost od zaglavljivanja u bivšim vremenima. On nažalost nikad nije u potpunosti sazrio ali život, naravno, neće da čeka da on sazri.

Jeste li pratili ovogodišnju dodelu Oskara?

– Jesam, naravno. U Los Anđelesu se cijeli grad uzmuva kada dođe taj dan. O Oskaru se priča u radnji, na pumpi, sa komšijama i sa prolaznicima. Cijeli grad priča samo o filmovima i nagađa ko će odnijeti zlatnu statuu, debatuje se koji film se kome sviđa, zašto i tako dalje. Meni kao ljubitelju filma i glumcu je uvijek drago da pričam o kinematografiji. Nažalost, zbog pandemije Oskari su, kao i cijela filmska industrija, podijelili sudbinu celog svijeta tako da se snimalo manje i sama ceremonija nije imala glamur i sjaj kao prethodnih godina.

Možete li da zamislite da Amerika bude vaš novi dom?

– Naravno da mogu. L. A. je već i jeste skoro dvije godine dom meni i mojoj porodici, ali ja volim da se osjećam građaninom svijeta i da je cijela planeta moje igralište. Ko zna gdje će život da me odvede dalje.