SRPSKI SVET SE ZASNIVA NA ZLOČINCIMA: Kako ići naprijed sa onima kojima je Ratko Mladić heroj

Beograd nikada nije prihvatio odgovornost za raspad Jugoslavije, a Republika Srpska je jedini ratni plijen i zato su Karadžić i Mladić heroji, navodi Sonja Biserko, dok Aleksandar Olinek tvrdi da je osporavanje genocida u Srebrenicirevizija istorije koja nas gura u blato i dalje sukobe

Nacionalistička politika, svetosavska, mora da ima protivnike i mora da ima svoje heroje – jer ako je Ratko Mladić zločinac, a jeste, onda politiku ,,srpskog sveta“ ne možemo da gradimo na zločinima i zločincima i mora se medijski izbrisati kroz: školski sistem, narativ, kontest, novine i najviše televizije – ocjenjuje Aleksandar Olenik, advokat i građanski aktivista za Pobjedu.

– Ovdje je opšteprihvaćen narativ koji je ponekad i oficijelni da je Ratko Mladić heroj koji se žrtvovao za srpski nacionalni interes kao i svi ostali ratni zločinci koji su osuđeni i već su se vratili u Srbiju: Lazarević, Šešelj, Šljivančanin i mnogi drugi. Oni su rado viđeni gosti na našim TV programima, tumače ratove, daju interpretacije i na neki način predstavljaju moralnu vertikalu – kaže Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora u Srbiji za Pobjedu.

Sveopšta manipulacija

Mediji u Srbiji su prepravljeni Mladićevom pobjedom nad Haškim truibunalom bez obzira što mu je potvrđena doživotna zatvorska kazna zbog genocida u Srebrenici. I dok se konstatuje da srpskim žrtvama nema kraja i da njihovi počinioci nijesu adekvatno kažnjeni, Haškom tribunalu se prigovara da je Mladić osuđen bez dokaza… Izvrtanje stvarnosti nas je dovelo do toga da mlade generacije rođene poslije 1995. godine, kada je potpisan Dejtonski mir, ne znaju šta se desilo jer stavove ne grade na osnovu nauke već nečije percepcije – i tu je manipulacija. I dokle tako?

– Dokle god je nacionalistička politika i dok je ona podržana od većeg dijela establišmenta: SANU, fakulteta, pogotovo političara i medija teško će biti da se nešto bitnije promijeni – odgovara Olenik napominjući da promjene ne mogu biti preko noći već korak po korak i u politici i u medijima.

– Na naslovnim stranama u Srbiji se osporava genocid u Srebrenici to je sve revizija istorije koja nas gura u blato i dalje sukobe – kaže Olenik i primjećuje da je samo jedna novina u Srbiji list Danas, relativno istinito prenijela presudu za zločine, odnosno sve ostale televizije i novine vrše reviziju i medijski prave od zločinca heroja, to je problem.

Po njegovim riječima nije to slučaj samo sa presudom Mladiću nego sa svim ostalim presudama iz Haškog tribunala.

– Sve one su medijski zloupotrijebljene u Srbiji i svuda se od najvećih zločinaca prave heroji, to rade i političari u svojim istupima. Isti dan kada je objavljena presuda Mladiću predsjednik Srbije Aleksandar Vučić obratio se SB UN, govorila je i premijerka Srbije Ana Brnabić – poništavali su, relativizovali, slavili i podržavali ratne zločince -kaže naš sagovornik.

Olenik kaže da je u ljudskoj istoriji ali i u međunarodnom pravu onaj ko podržava ratne zločince i sam zločinac, i da je još gore ako ste predsjednik republike jer onda dajete primjer nekom drugom kako nešto treba da se radi.

Istinu pod beton

– Kroz medijsku manipulaciju koju imamo više godina zločinci su medijski proslavljeni, skriva se šta su oni radili i njima podređene jedinice. To se uklapa u 30 godina nacionalizma sa izuzetkom Vlade Zorana Đinđića, sve ostale vlade su nacionalističke sa narativom da moramo da budemo heroji, da imamo protivnika jer ako nemamo protivnika nacionalizam ne može da živi – kaže naš sagovornik.

Olenik navodi da oni koji govore istinito, činjenično i obrazlažu za šta je i kako osuđen Mladić ne smiju biti dostupni medijima, a ako i budu treba ih zaliti betonom da se to što su rekli više nikada ne čuje – jer je narativ da opšta nacionalistička politika ne može da opstane na tome.

– Ovdje imamo politiku velike Srbije koja je nametnuta krajem 90-ih godina od strane Miloševića i koja i dalje traje. Oni koji su sprovodili politiku velike Srbije su i sada na vlasti samo nema Slobodana Miloševića. Ta politika se sada – iz marketinških razloga – zove ,,srpski svet“ ali suštinski se ništa nije promijenilo – konstatuje Olenik.

Uz podsjećanje da Srbija nikada nije prihvatila odgovornost za raspad Jugoslavije, ratove i zločine koji su počinjeni u Hrvatskoj, BiH i Kosovu Biserko kaže da je Republika Srpska jedini ratni plijen iz oslobodilačkih ratova Srba i zato su Karadžić i Mladić heroji.

– Ni prethodne vlasti se nijesu distancirale od Miloševićevog programa, on je nastavljen drugim sredstvima, a paralelno je građen narativ koji je svoj vrhunac dosegao tokom ovih devet godina naprednjaka i sve druge interpretacije su zatvorene – navodi Biserko i naglašava da su se od 2000. do 2012. godine ipak mogli čuti i drugi glasovi. – Međutim, to je sada zacementirano, postoji samo na marginama, društvenim mrežama ili sajtovima. Zvanični narativ jeste zapravo ono što govori Vojislav

Šešelj na nekim televizijskim programima – kaže ona.

Frustracija Srbije

Na pitanje da li zbog toga ne možemo da se oslobodimo nacionalizma Biserko objašnjava da se Srbija nakon svih tih poraza na neki način okrenula od regiona, da je vrlo frustrirana i da je ta frustracija omogućila prodor Rusije na Balkan.

– Ona nije u stanju da napravi uvid i otpor. Elita je svoju odgovornost prenijela na generacije koje dolaze i koje nemaju nikakvu odgovornost za to što se dešavalo, ali je cio taj teret stavljen na njihova leđa. Oni su, osim toga, odrasli na matrici – Srbi su žrtve, Srbije živi u okruženju gde je cijeli svijet protiv nje. Danas se to interpretira u novom kontekstu – pa je to zato što su Srbi mali Rusi, jer vole Rusiju, imate razne vrste racionalizacije, relativizacije i negiranja – objašnjava Biserko i zaključuje da je poricanje odgovornosti na neki način dokaz da postoji odgovornost – jer ne bi bilo potrebno da se toliko poriče, laže, falsifikuje i da smo sve dalje od neke istine.

– Naravno, to generiše nacionalizam, jer se nije odustalo od nekih pretenzija u odnosu na susjede kao što su Bosna i Crna Gora – zaključuje Biserko.

Nacionalizam izgovor za pljačku građana

– Srpska vlast 30 godina u kontinuitetu, izuzimajući Vladu Zorana Đinđića, ima samo mržnju, nacionalizam i stvaranje problema jer drugačije ne znaju da upravljaju državom. Kada bi došli u situaciju da se riješi Kosovo ne bi imali politiku, ne bi znali šta će da rade jer samo znaju kako se stvaraju krize. Oni kao rješavaju krize, ali ne – oni upravljaju njima. Krize su uvijek zasnovane na nacionalizmu koji je pogonsko gorivo za višegodišnje pljačkanje građana Srbije – koji su svake godine siromašniji a oni koji sprovode tu politiku su sve bogatiji – kaže Olenik.

Nacionalizam otjerao mlade iz regiona, zadržao penzionere

– Stalna homogenizacija generiše nacionalizam koji se zasniva na tvrdnjama da smo žrtve, okruženi neprijateljima, da postoji stalna opasnost da nas neko napada pa se zato naoružavamo i tome slično. Taj narativ pokriva sve ono što se stvarno dešava odnosno ne dešava u Srbiji: odsustvo bilo kakvih reformi, utihnuta orijenatacija ka EU, okrenuta prema Istoku – odustaje se od vrijednosti koje je EU postavljala kao kriterijume za članstvo. Poučena iskustvom sa Istočnom Evopom EU je sada pažljivija kada prima nove članove zato su razne strategije za Zapadni Balkan – ali region je izgubio unutrašnji ljudski potencijal, toliko ljudi odlazi napolje i sve se svelo na penzionere – kaže Biserko.