OBRAD PAVLOVIĆ: Krivokapić nešto između Nejakog Uroša i Žarijevog kralja Ibija

“IMPERIUM SERVATUR NON RATIONE, IMPERI SED RATIONIIS IMPERIO”
Vlast se ne čuva razlogom vlasti nego vlašću razloga!

Poštovani sugrađani: obraćam vam se sa nadom da u međuvremenu nijeste baš svi postali nacionalisti, – ili još gore – velikosrbi?! Ne bi bilo ovog mog obraćanja da nije sve primjetnije da se sa sve vidljivijim defetizmom reaguje na sve glasnija i sve očiglednija fašistička divljanja širom Crne Gore.

Neprihvatlpjivo mi je da se tu radi o pijanim izgrednicima, niti o umobolnim pojedincima, jer takva dešavanja uzimaju sve više maha, postajući pravilo, a institucionalna pa i individualna reagovanja uglavnom nedostaju ili su toliko razblažena “mentalnim” razblaživačima, da bi bolje bilo da ih nema.

Apsurdno je da vlast u Crnoj Gori izigrava opoziciju, a opozicija se još uvijek ponaša kao da je vlast. Vjerujem da će se to u nekoj budućnosti proučavati kao socio-istorijski fenomen.

Premijer Krivokapić je nešto između “Nejakog Uroša i Žarijevog kralja Ibija. Tragikomičnost njegove pozicije  ogleda se u činjenici da ga se odriču kako partije koje su ga dovele na vlast tako i SPC koja je u svemu igrala odlučujuću ulogu. A nikad u istorijskom trajanju crkvi i država nije se pokazalo dobrim kad jedni krenu da se mješaju u poslove drugih.

Bjelodani dokazi su da crkva postavlja premijera u Crnoj Gori, a Vučić patrijarha na čelo SPC-a Tako se dobiju karikature, sa kojima čak ni manipulisanje ne predstavlja nikakvo zadovoljstvo, izuzimajući Vučića sklonog mentalnom onanisanju.

I kao u lošoj pozorišnoj predstavi koja neizlječivo pati od pogrešno podjeljenih uloga, vlada podliježe fizičkoj zaonitosti obješenih tijela tijela, koja jednom izvedena iz ravnotežnog položaja veoma se teško vraćaju, pogotovo ako se  ta ravnoteža svakodnevno  žestoko remeti…

Neki čitaoci se moguće još sjećaju kako je Tolstoj u romanu “RAT I MIR” opisao Napoleonovu ulogu u Borodinskoj  bittci, upoređujući ga sa đetetom koje sjedeći u kočiji drži uzice od zavjesica na prozorima, zamišljajući da kočijaši. A ni premijer nema sa kočijašem ničeg zajedničkog osim vokabulara. Ama ni oni oko njega, makar i prividno uglađenijim rječnikom jedva da su nešto više od kočijaša, makar koliko  bilo jasno ko je vlasnik kočije.

Izglasa se u našem parlamentu Rezolucija o Srebrenici. Ima zadovoljnih većinom kojom je ozglasana, a meni smeta što nije jednoglasno. Očekivano protiv sui bili oni koji to doživljavaju kao još jednu izdaju srpskih interesa. Podsjećanja radi, – svuda đe su velikosrbi ignorisali postojanje drugih nacija formirale su se nove države, Hrvatska, Bosna, Kosovo, Crna Gora…Tri tačke su zbog nezavršenog procesa.

Zaboljela je zvaničnike susjedne i ne baš prijateljske Srbije Rezolucija o genocidu u Srebrenici!? Nazvao je to Vučić atakom na srpske interese, nesvjestan da je time negirao da Srbija nije učestvovala u ratovma devedesetih, iako je u njima kako neko reče – izgubila sve prethodne. Učestvovala je i te kako, a onda se nama prišiva da smo narod proglasili genocidnim.

Tačno je da nema genocidnih naroda, kao što je tačno da svaki narod ima genocidne pojedince, a ako se formira “kritična masa” genocidnih pojedinaca, onda je zloćin neizbježan. I još nešto, – zločin jeste individualan ali kajanje mora biti kolektivno, bez relativiziranja i bilo kakvog “ali”.

Vrijedna gnušanja u poplavi berzbrojnih medijskih gadosti je i izjava Aleksandra Vulina, čovjeka za kojeg se ne zna da li je imao više lica ili funkcija, a  jedino po tome bi mogao ostati upamćen, moguće i kao svjetski rekorder.

Izbleja kako bi svima koji su glasali za “REZOLUCIJU O SREBRENICI” trebalo zabraniti ulazak u Srbiju. Logičan je to nastavak poplitike koja je sa dobrodošlcom primala, štitila i krila protagoniste genocida.Sve koji ovo budu pokušali negirati podsjetiću đe su ono uhvaćeni Mladić i Karadžić? na Sejšelima? na Solomonskim ostrvima? Ne nego u Srbiji!

Teško srpskom narodu dok se ne osvijesti od himere velikodržavnih projekata i ne oslobodi se svih koji ih i dalje besramno truju nacionalnim mitovima… Teško i nama!