ĐENERO: SAD pripremaju kritičnu diplomatsku poruku za Crnu Goru

U Hrvatskoj se ponašaju kao da nijesu čuli pokušaj provokacije premijera Zdravka Krivokapića oko Prevlake. Niko u Hrvatskoj ne vjeruje da će Krivokapić ikad biti u situaciji da pregovara i o čemu, jer je njegov politički mandat praktično istekao, ostao je bez parlamentarne podrške, a nema mogućnosti da bi se bilo rekonstrukcijom u parlamentu, bilo izborima, formirala neka nova proruska administracija, koja bi bila pod kontrolom SPC i Aleksandra Vučića – kaže Đenero

Balkanski „lideri“ su preminorni da bi se njima obraćao predsjednik SAD, ali Amerika je već u Bosni i Hercegovini, imenovanjem novog ambasadora, ali i porukama Miloradu Dodiku jasno rekla da tamo dobro zna s kim ima posla. Čini se da se takva diplomatska poruka priprema i za Crnu Goru, a u Beogradu zbog toga već strijepe – kaže u razgovoru za Pobjedu hrvatski analitičar Davor Đenero.

Objašnjava da, kada se i to obavi, doći će vrijeme da se i Vučiću poruči da ga znaju, a da sve što je važilo za njegove gospodare iz devedesetih, vrijedi i za njega danas, pa i za njegov koncept „Srpske galaksije“ ili kako se ,,velika Srbija“ danas zove.

Srbija otvoreno sprovodi politiku ,,srpskog sveta“, zašto međunarodna zajednica ne reaguje, da li su svjesni opasnosti tog koncepta za region?

Najbolje rečenice o politici „srpskog sveta“ pročitao sam u tekstovima objavljenima u Crnoj Gori. Samo u zadnje vrijeme apostrofirao bih intervju ruskoga balkanologa Genadija Sisojeva, koji govori o povezanosti ovog projekta kojeg je preuzela autoritarna vlast Aleksandra Vučića u Beogradu s projektom ,,Ruskog svijeta“, koji je projekat autoritarne vlasti Vladimira Putina, te briljantno precizne rečenice crnogorskog književnika Andreja Nikolaidisa, koju je prije nekoliko dana prenio zagrebački Jutarnji list. Nikolaidis upozorava da „pametni i knjiški ljudi“ često imaju potrebu tražiti skrivena značenja, ali da su stvari obično, zapravo, ono kako izgledaju na prvi pogled. ,,Srpski svet“ samo je nova forma koncepta ,,velike Srbije“, i on je u Vučićevoj izvedbi jednako retrogradan, kao što su bili retrogradni i prethodni projekti velike Srbije.

Nikolaidis je u pravu i u ocjeni položaja Crne Gore, čija sudbina zavisi od toga hoće li se uspješno izvući iz ovog koncepta ili neće, a jedine ozbiljne reakcije, osim iz Crne Gore, dolaze iz Bosne i Hercegovine. Evropska unija za sada šuti, a američka je u prethodnom razdoblju, prije svega posredstvom nekompetentne američke ambasadorke u Podgorici, gurala Srbiju u zamku koju su joj postavljali Vučićevi sljedbenici i sljedbenici Rista Radovića (Amfilohija). Vjerujem, međutim, da su se promjenom administracije u Americi stvari duboko promijenile. Evropska unija prestaje prećutkivati autoritarni karakter unutrašnje politike Vučićeve administracije i sve više postaje svjesna da je, najprije, prije 12 godina žestoko pogriješila kad je niz vodu pustila administraciju Borisa Tadića i opredijelila se za postradikale, a da je jednako tako pogriješila i kad je na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima podupirala „koaliciju u tri kolone“, što su je formirali Vučićevi sljedbenici i ruski agenti, pristalice Rista Radovića i velimirovićevskih klerikalaca, te skupina pod kontrolom nekolicine crnogorskih oligarha. Sada je jasno da je napravljena velika šteta, ali scenarija za potporu „vraćanja tube u pastu“ još nema, kao što se još uvijek Evropska unija ne odlučuje definitivno smjestiti Vučića i režim na mjesto kamo spada, sustežući se zbog praznih prijetnji kako bi se u tom slučaju ovaj okrenuo prema Rusiji i Kini, a protiv Evropske unije i euroatlantizma.

Na racionalnu reakciju Evropske unije vjerovatno ćemo čekati tako dugo dok Bajdenova Amerika ne uđe na Balkan punim kapacitetom. Bajden je odmah Putinu poručio: znaš me – znam te. Balkanski „lideri“ su preminorni da bi se njima obraćao predsjednik SAD, ali Amerika je već u Bosni i Hercegovini, imenovanjem novog ambasadora, ali i porukama Miloradu Dodiku jasno rekla da tamo dobro zna s kim ima posla. Čini se da se takva diplomatska poruka priprema i za Crnu Goru, a u Beogradu zbog toga već strijepe. Kad se i to obavi, doći će vrijeme da se i Vučiću poruči da ga znaju, a da sve što je važilo za njegove gospodare iz devedesetih, vrijedi i za njega danas, pa i za njegov koncept „Srpske galaksije“ ili kako se ,,velika Srbija“ danas zove.

Nova crnogorska Vlada, formirana u crkvi, vodi politiku koja dodatno zateže odnose sa susjedima; kako to može uticati na granična pitanja, recimo pitanje Prevlake? Premijer Krivokapić je pomenuo formiranje komisije kako bi se riješilo ovo pitanje koje godinama funkcioniše bez incidenta kroz privremeni režim?

U Hrvatskoj se ponašaju kao da nijesu čuli pokušaj provokacije premijera Zdravka Krivokapića. Niko u Hrvatskoj ne vjeruje da će Krivokapić ikad biti u situaciji da pregovara i o čemu, jer njegov politički mandat je praktično istekao, ostao je bez parlamentarne podrške, a nema mogućnosti da bi se bilo rekonstrukcijom u parlamentu, bilo izborima, formirala neka nova proruska administracija, koja bi bila pod kontrolom SPC i Aleksandra Vučića.

U Zagrebu je jasno da je onima koji nastoje stvarati haos na Balkanu bilo u interesu da se stvore napetosti i na granici Hrvatske i Crne Gore, a prevladalo je uvjerenje da je privremenim režimom pravno riješeno pitanje razgraničenja dviju država, koje, doduše, još treba formalizovati ili ugovorom ili međunarodnom sudskom odlukom. Privremeni režim funkcioniše i ne izaziva nikakve incidente.

Kosovski premijer Aljbin Kurti je kazao da će se granični sporazum sa Crnom Gorom mijenjati, je li to moguće s obzirom da je to međunarodni sporazum potpisan u Beču?

Premijer Aljbin Kurti čini mnogo pogrešaka, zato i gubi međunarodne simpatije. Jedna od pogrešaka je i dovođenje u pitanje zaključenih međunarodnih sporazuma o razgraničenju. Evropskoj uniji bilo je jako važno to što je Crna Gora sa svim susjedima riješila pitanje razgraničenja, predsjednik Hašim Tači razumio je važnost sporazuma, kao i nekadašnje crnogorsko vođstvo, i u ovom slučaju obaveza je crnogorskih i kosovskih evroatlantskih partnera da premijeru Kurtiju „objasne“ važnost pitanja prevladavanja graničnih sporova za evropsku perspektivu neke države.