Andrija Mandić alias Andrak Lama, kojega ćera familijarna tama – ka’ otpadnička ofucana ‘tica, i ugroženi čoban Posrbica – raželje se opozicionih brava, a zaželje mojega tvrdoga stava!

Piše:

Miodrag Draga Blažo’a BAJKOVIĆ

seljak iz Građanah

Dosta sam bio fin.

Da, da – dobro ste pročitali, čak i ja sam u svojim iskazima počesto blag.

Crna Gora je klerofašistička, anarhična država u kojoj su sve vrijednosti bestragane, i koju srbočetnici, alias prokletosavci – nepovratno vode u bezdan propasti. 

Protivuzakonite i nečasne ”zasluge” pojedinih političara (i javnih ”stručnjaka” drugih sorti), nepočinstva nekih partija, zastidne društvene pojave, ka’ i zbiljski fašizam ”oslobodioca” na vlasti i njihovu Prokletosavsku sektu – trebamo zvati pravim imenima-nazivalima, tj. za takve moramo rabiti jedino primjerene (im) riječi.

Spomenuto podrazumijeva da smo spram samijeh sebe naredni biti ogoljeno iskreni – a spram onih koji zaslužuju objektivnu kritiku nemilosrdno oštri.

Za ozgor navedeno:

očite, nepobitne činjenice važe – ali se i dobro punane mošnje traže. 

”Rukavice” po domova, automobila, aktovki i špagova nije čojski držati, a na ruke se nipošto ne smiju metati.

Ulažem u ”čašćavanje” Andrije Mandića spram njegovijeh zasluga i izdajničkoga mu pedigrea.

Kako ga (Andriju) nije stid da śedi đe śedi?!

Pośedujući dvojno državljanstvo, on onakav svojim izdajničko-podaničkim prknom protivuzakonito šporka predśednički stolovač Skupštine Crne Gore.

Kako taj primitivni hohštapler i bahata hulja, ka’ četnički (čitajte: fašistički) vojvoda pljanih koljača – ima obraza da iđe išta javno lane?!

Mandić je, pak, povrh svega:

• podlim fakinima – stručno nesposobnim, tj. neznavenim i nepismenim, ali svakojakom fukarluku, foliranju, lažavinama i nesojluku itekako sposobnim srpskim prevrtljivcima, gadovima i poganima Spajiću i Milatoviću (ovaj potonji mora imati psihijatrijsku dijagnozu);

• podlim pajacima – Bečiću četničiću i Abazoviću kokotiću;

• podobnim mu (Andriji) fašistima, grobolupežinama, prokletosavcima i anticrnogorcima, ukratko – Nikogovićima,

zaprijetio da ga ka’ fašistu moraju izabrati za predśednika Skupštine prve antifašističke države u Evropi.

Kako taj šljam uopšte ima obraza biti javna ličnost, kad su mu crnogorski rodoljubi (1919.) stukli prađedovoga brata IZDAJNIKA, a crnogorski antifašisti (1947.) stukli đedovoga brata IZDAJNIKA – prethodno osuđenoga ratnoga zločinca?!

Može li sramnijega i sramotnijega familijarnoga pedigrea biti od izdajničkoga pedigrea Andrije Mandića?!

Zarad toga je Andrija tako bona ličnost, toliko osvetoljubiv insan i ogavni mrzitelj svega Crnogorskoga.

U narodu se veli:

Đe su u famelju dva zla – tu će bit’ i trećega. 

Eto im ga – Andrija.

Kako Mandić, i kad je sam samcijat – ima skoposti samoga sebe u zrcalo i na tren pogledati, a da od viška nepodnošljivosti ugledane sopstvene njuške izdajničkoga soja – jednomašice ne obali oči nizdol, zagleda se u vrh svojih crevalja, tačnije – srbijanskih opanaka, i zapita ih:

Kudijen ću ovakvoga ubogoga pedigrea s vama šporkima hoditi, opanci moji usvojeni?!

Ali, fašistički vojvoda sve može što mogu samo teški odljudi.

No, (i) za to se veli: srbska posla.

Ovi put ću sve drugo staviti na stranu – poput njegovoga nesojskoga lajanja, iliti iskompleksiranoga lainjanja po Cetinju – Cetinjanima/Cetinjankama (etc.).

Dotaknuću se Mandićevoga protivuzakonitoga skidanja sa zida Skupštine Crne Gore oficijelne državne zastave: CRVENE LJEPOTICE.

Pazite tu uličarsku bahatost i drskost negdanjega kampera sa ulice, te ober fukare!

Da su mu preci stotinama godina ginuli pod njom (još od dukljanskoga kraljevstva crvenom – znači, 950-ak godina starom) – gleda’ bi je i čuva’ ka’ najveću svetinju!

Ali – nijesu!

Njegovi su stoku čuvali – protivu vukova praćke za pasove držali – vrijeme opankošetačke okupacije Crne Gore čekali, da bi tuđe puške put Domovine i mrskoga im Cetinja obrtali.

Andrija i njegova famelja je bez ośećaja pripadnosti jedinoj Domovini i utemeljenoga nacionalnoga identiteta.

No, to je njegov problem.

Ali, kad se protivuustavno skine i skrajne CRVENA LJEPOTICA, oficijelna, državna zastava Crne Gore – to već postaje problem svih Crnogoraca-rodoljuba.

To bi ponajviše morao biti problem poslanika u opozicionim klupama, tj. njihova zvanična, službena dužnost (zato smo ih izabrali), ali i moralna, patriotska obaveza – da na svakoji mogući način spriječe (i) taj dio bezakonja aktualne fašističke vlasti.

Kad im već niđe ništa zakonsko i čojsko sa tom bigarom (kučkom) i bugarom (prascom) od Andrije Mandića ne pomaže:

Đe su im mošnje da ga na onu rabotu nabiju?!

Đe im je da ga pljunu?!

Đe im je da ga po glibavija obraza zalijepe?!

Đe im je skopost, jer im/nam je od te vucibatine mutna i otrovna voda došla do i preko poda, a penje se put i preko nacionalnoga šljemena – da mu javno u Skupštini kažu, da je po svojem grobolupežinastom i inom karakteru, i prije svega ka’ funkcioner koji je dužan poštovati postojeći Ustav i zakone – za njih i sve crnogorske rodoljube (primjenom abecednoga reda slijedi najkraći mogući spisak strogo probranih, ali itekako prikladnih epiteta namijenjenih Andriji):

Bagra, Bandit, Bitanga, Džukela, Fukara, Funjara, Ništaroba, Ološ, Pogan, Skot, Smeće, Splačina, Vucibatina, …

Misle li da se bilo što postiže kad se toj ološi onako u ”rukavicama” kaže nešto, bajagi: ”uslovljavajuće”, ”zahtijevajuće” ili, čoče – ”prijeteće”?!

Tu džukelu to ne dotiče.

On opošljava svoju rabotu i boli ga oni srbijanski opanak za to opoziciono mlako, bljutavo i u DPS-ovskom stilu – pičkasto palamuđenje.

”Crnogorskim” pizdama u opoziciji, taj isti Andrija (i njegove Posrbice) pokaza’ je kako se to radi.

Primjerice radi:

• štrajkova’ je glađu (iako nekizi vele da mu je tadijer polupotajno doturana đekoja topla koljenica i ‘ladni burek – on je na svoj srbski folirantski način a la klovn, za pučinu – ipak štrajkova’);

• kampovali su pod ga(j)nc iliti trinko novim šatorima na džadu, tj. konačili su na asfaltu;

• uglas su skandirajući malo kokodakali, malo njakali: ”Milo, lopove!” (ovim današnjim opozicionim pičkama i ne nampada da beknu: ”Mandiću, fašisto!”, ili: ”Mandiću, Vučićev šupku!”);

• u Skupštini porazbijaše službene laptop-ove (to na divljački, neodgojen način učinje Milanče Karleušić, kojemu đed Milan-partizan ”pogibe” tokom WW II oslobađajući Karlovac; doduše to što je laga’ (Hrvati ga u lažavini ufatiše) ide u opus: srbska (lažava) posla;

• etc.

No, Posrbice tijem oposliše svoju zastidnu izdajničko-podaničku rabotu.

Namjesto da taj bandit, prvostepeno osuđeni terorist u pokušaju državnoga udara, s mogućim krvavim scenarijem (smrtnim ishodom), u prdekanu prdi – on po Crnoj Gori i njezinim državnim simbolima piša, protivu Crnogoracah uvrjedljivo laje, … i, može mu bit’ – opozicionim pičketinama maže turin goveđim balegama, i u usta nabija bravlje brabonjke.

Pošto vam DPS-ovci nije bastalo tu fukaru u Spuž zapatati – sad se navadite balege i brabonjke svakodnevno proždirati (da vi dobro učini).

____________________

Mimogred:

Andraku,

• džaba su ti unazad 10-15 godina onizi kojizi brinu o tvojemu imidžu, negdanju frizuru ”na juriš” poviše čela obrnuli niz čelo i, ka’ brava, ostrigli na kratke šiške – bio si i ostanuo balvan;

• džaba ti je kosa posijeđela – šarma nemaš više no nilski konj (doduše, karakter ti je taman podoban nilskomu konju);

• džaba si, da bi neke jade intelektualno izgleda’, nabio cvikere iliti očajle – ti si, liše toga što si teški anticrnogorski skot, ostanuo (čast gospodi pravijema čobanima) običan čoban iz IZDAJNIČKE famelje – i imaš neodoljivo tipičnu ruralnu njušku.

____________________

O koncu:

Mi, crnogorski rodoljubi – ne pristajemo da nam Andrija Mandić iz Srbije uvozi i u Crnu Goru uvodi zastavu trobojku MAHMUDOVKU, koja je doslovice temeljni simbol, iliti oličenje vazalnoga statusa porobljene, Stambolu podaničke Srbije, po kojoj su Turci 500 godinah, na sve moguće načine – jahali njegove Srbalje i, iz generacije u generaciju – redovito, tokom preko 180.000 (slovima: sto osamdeset tisuća) noći, i isto toliko dana – jebali njegove Srbijanke!

SRAMNA I SRAMOTNA ZASTAVA, PONIŽAVAJUĆE POVJESNICE I OPANKOŠETAČKE TRADICIJE – SLOBODARSKOJ I VELIČANSTVENO OSOBENOJ CRNOJ GORI NE PRIPADA !!!