KOLUMNE
Andrija Mandić alias Andrak Lama, kojega ćera familijarna tama – ka’ otpadnička ofucana ‘tica, i ugroženi čoban Posrbica – raželje se opozicionih brava, a zaželje mojega tvrdoga stava!
Piše:
Miodrag Draga Blažo’a BAJKOVIĆ
seljak iz Građanah
Dosta sam bio fin.
Da, da – dobro ste pročitali, čak i ja sam u svojim iskazima počesto blag.
Crna Gora je klerofašistička, anarhična država u kojoj su sve vrijednosti bestragane, i koju srbočetnici, alias prokletosavci – nepovratno vode u bezdan propasti.
Protivuzakonite i nečasne ”zasluge” pojedinih političara (i javnih ”stručnjaka” drugih sorti), nepočinstva nekih partija, zastidne društvene pojave, ka’ i zbiljski fašizam ”oslobodioca” na vlasti i njihovu Prokletosavsku sektu – trebamo zvati pravim imenima-nazivalima, tj. za takve moramo rabiti jedino primjerene (im) riječi.
Spomenuto podrazumijeva da smo spram samijeh sebe naredni biti ogoljeno iskreni – a spram onih koji zaslužuju objektivnu kritiku nemilosrdno oštri.
Za ozgor navedeno:
očite, nepobitne činjenice važe – ali se i dobro punane mošnje traže.
”Rukavice” po domova, automobila, aktovki i špagova nije čojski držati, a na ruke se nipošto ne smiju metati.
Ulažem u ”čašćavanje” Andrije Mandića spram njegovijeh zasluga i izdajničkoga mu pedigrea.
Kako ga (Andriju) nije stid da śedi đe śedi?!
Pośedujući dvojno državljanstvo, on onakav svojim izdajničko-podaničkim prknom protivuzakonito šporka predśednički stolovač Skupštine Crne Gore.
Kako taj primitivni hohštapler i bahata hulja, ka’ četnički (čitajte: fašistički) vojvoda pljanih koljača – ima obraza da iđe išta javno lane?!
Mandić je, pak, povrh svega:
- podlim fakinima – stručno nesposobnim, tj. neznavenim i nepismenim, ali svakojakom fukarluku, foliranju, lažavinama i nesojluku itekako sposobnim srpskim prevrtljivcima, gadovima i poganima Spajiću i Milatoviću (ovaj potonji mora imati psihijatrijsku dijagnozu);
- podlim pajacima – Bečiću četničiću i Abazoviću kokotiću;
- podobnim mu (Andriji) fašistima, grobolupežinama, prokletosavcima i anticrnogorcima, ukratko – Nikogovićima,
zaprijetio da ga ka’ fašistu moraju izabrati za predśednika Skupštine prve antifašističke države u Evropi.
Kako taj šljam uopšte ima obraza biti javna ličnost, kad su mu crnogorski rodoljubi (1919.) stukli prađedovoga brata IZDAJNIKA, a crnogorski antifašisti (1947.) stukli đedovoga brata IZDAJNIKA – prethodno osuđenoga ratnoga zločinca?!
Može li sramnijega i sramotnijega familijarnoga pedigrea biti od izdajničkoga pedigrea Andrije Mandića?!
Zarad toga je Andrija tako bona ličnost, toliko osvetoljubiv insan i ogavni mrzitelj svega Crnogorskoga.
U narodu se veli:
Đe su u famelju dva zla – tu će bit’ i trećega.
Eto im ga – Andrija.
Kako Mandić, i kad je sam samcijat – ima skoposti samoga sebe u zrcalo i na tren pogledati, a da od viška nepodnošljivosti ugledane sopstvene njuške izdajničkoga soja – jednomašice ne obali oči nizdol, zagleda se u vrh svojih crevalja, tačnije – srbijanskih opanaka, i zapita ih:
Kudijen ću ovakvoga ubogoga pedigrea s vama šporkima hoditi, opanci moji usvojeni?!
Ali, fašistički vojvoda sve može što mogu samo teški odljudi.
No, (i) za to se veli: srbska posla.
Ovi put ću sve drugo staviti na stranu – poput njegovoga nesojskoga lajanja, iliti iskompleksiranoga lainjanja po Cetinju – Cetinjanima/Cetinjankama (etc.).
Dotaknuću se Mandićevoga protivuzakonitoga skidanja sa zida Skupštine Crne Gore oficijelne državne zastave: CRVENE LJEPOTICE.
Pazite tu uličarsku bahatost i drskost negdanjega kampera sa ulice, te ober fukare!
Da su mu preci stotinama godina ginuli pod njom (još od dukljanskoga kraljevstva crvenom – znači, 950-ak godina starom) – gleda’ bi je i čuva’ ka’ najveću svetinju!
Ali – nijesu!
Njegovi su stoku čuvali – protivu vukova praćke za pasove držali – vrijeme opankošetačke okupacije Crne Gore čekali, da bi tuđe puške put Domovine i mrskoga im Cetinja obrtali.
Andrija i njegova famelja je bez ośećaja pripadnosti jedinoj Domovini i utemeljenoga nacionalnoga identiteta.
No, to je njegov problem.
Ali, kad se protivuustavno skine i skrajne CRVENA LJEPOTICA, oficijelna, državna zastava Crne Gore – to već postaje problem svih Crnogoraca-rodoljuba.
To bi ponajviše morao biti problem poslanika u opozicionim klupama, tj. njihova zvanična, službena dužnost (zato smo ih izabrali), ali i moralna, patriotska obaveza – da na svakoji mogući način spriječe (i) taj dio bezakonja aktualne fašističke vlasti.
Kad im već niđe ništa zakonsko i čojsko sa tom bigarom (kučkom) i bugarom (prascom) od Andrije Mandića ne pomaže:
Đe su im mošnje da ga na onu rabotu nabiju?!
Đe im je da ga pljunu?!
Đe im je da ga po glibavija obraza zalijepe?!
Đe im je skopost, jer im/nam je od te vucibatine mutna i otrovna voda došla do i preko poda, a penje se put i preko nacionalnoga šljemena – da mu javno u Skupštini kažu, da je po svojem grobolupežinastom i inom karakteru, i prije svega ka’ funkcioner koji je dužan poštovati postojeći Ustav i zakone – za njih i sve crnogorske rodoljube (primjenom abecednoga reda slijedi najkraći mogući spisak strogo probranih, ali itekako prikladnih epiteta namijenjenih Andriji):
Bagra, Bandit, Bitanga, Džukela, Fukara, Funjara, Ništaroba, Ološ, Pogan, Skot, Smeće, Splačina, Vucibatina, …
Misle li da se bilo što postiže kad se toj ološi onako u ”rukavicama” kaže nešto, bajagi: ”uslovljavajuće”, ”zahtijevajuće” ili, čoče – ”prijeteće”?!
Tu džukelu to ne dotiče.
On opošljava svoju rabotu i boli ga oni srbijanski opanak za to opoziciono mlako, bljutavo i u DPS-ovskom stilu – pičkasto palamuđenje.
”Crnogorskim” pizdama u opoziciji, taj isti Andrija (i njegove Posrbice) pokaza’ je kako se to radi.
Primjerice radi:
- štrajkova’ je glađu (iako nekizi vele da mu je tadijer polupotajno doturana đekoja topla koljenica i ‘ladni burek – on je na svoj srbski folirantski način a la klovn, za pučinu – ipak štrajkova’);
- kampovali su pod ga(j)nc iliti trinko novim šatorima na džadu, tj. konačili su na asfaltu;
- uglas su skandirajući malo kokodakali, malo njakali: ”Milo, lopove!” (ovim današnjim opozicionim pičkama i ne nampada da beknu: ”Mandiću, fašisto!”, ili: ”Mandiću, Vučićev šupku!”);
- u Skupštini porazbijaše službene laptop-ove (to na divljački, neodgojen način učinje Milanče Karleušić, kojemu đed Milan-partizan ”pogibe” tokom WW II oslobađajući Karlovac; doduše to što je laga’ (Hrvati ga u lažavini ufatiše) ide u opus: srbska (lažava) posla;
- etc.
No, Posrbice tijem oposliše svoju zastidnu izdajničko-podaničku rabotu.
Namjesto da taj bandit, prvostepeno osuđeni terorist u pokušaju državnoga udara, s mogućim krvavim scenarijem (smrtnim ishodom), u prdekanu prdi – on po Crnoj Gori i njezinim državnim simbolima piša, protivu Crnogoracah uvrjedljivo laje, … i, može mu bit’ – opozicionim pičketinama maže turin goveđim balegama, i u usta nabija bravlje brabonjke.
Pošto vam DPS-ovci nije bastalo tu fukaru u Spuž zapatati – sad se navadite balege i brabonjke svakodnevno proždirati (da vi dobro učini).
____________________
Mimogred:
Andraku,
- džaba su ti unazad 10-15 godina onizi kojizi brinu o tvojemu imidžu, negdanju frizuru ”na juriš” poviše čela obrnuli niz čelo i, ka’ brava, ostrigli na kratke šiške – bio si i ostanuo balvan;
- džaba ti je kosa posijeđela – šarma nemaš više no nilski konj (doduše, karakter ti je taman podoban nilskomu konju);
- džaba si, da bi neke jade intelektualno izgleda’, nabio cvikere iliti očajle – ti si, liše toga što si teški anticrnogorski skot, ostanuo (čast gospodi pravijema čobanima) običan čoban iz IZDAJNIČKE famelje – i imaš neodoljivo tipičnu ruralnu njušku.
____________________
O koncu:
Mi, crnogorski rodoljubi – ne pristajemo da nam Andrija Mandić iz Srbije uvozi i u Crnu Goru uvodi zastavu trobojku MAHMUDOVKU, koja je doslovice temeljni simbol, iliti oličenje vazalnoga statusa porobljene, Stambolu podaničke Srbije, po kojoj su Turci 500 godinah, na sve moguće načine – jahali njegove Srbalje i, iz generacije u generaciju – redovito, tokom preko 180.000 (slovima: sto osamdeset tisuća) noći, i isto toliko dana – jebali njegove Srbijanke!
SRAMNA I SRAMOTNA ZASTAVA, PONIŽAVAJUĆE POVJESNICE I OPANKOŠETAČKE TRADICIJE – SLOBODARSKOJ I VELIČANSTVENO OSOBENOJ CRNOJ GORI NE PRIPADA !!!
-
Društvo4 days ago
KALUĐEROVIĆ: Proglašavanjem vladike Antonija za sveca spašena je CPC, a neki su htjeli da ga izbrišu iz sjećanja
-
Svetosavska sekta5 days ago
Svetosavska subverzija Crne Gore nezamisliva je bez takozvane SPC
-
Organizovana tužilačka grupa2 days ago
Basne o poštenju
-
Politika1 day ago
JOŠ ISTORIJSKIH DOKUMENATA: Draža se nije samo ulizivao Paveliću, i prema Stepincu je bio veoma snishodljiv
-
Politika19 hours ago
Podgorički rasplet – put u promjene ili nastavak tumaranja