Naopako, skroz

piše: Željko Vukmirović

Podrška evropskim integracijama je stabilna. Tu nema ništa sporno. Prema nekim istraživanjima motivacija stanovnika Crne Gore prema toj ideji bilježena je i preko 70 %. I to se može smatrati ohrabrujućom činjenicom. Posebno iz razloga što se to opredjeljenje tiče samo građana Crne Gore i njihovih ličnih uvjerenja, a ne nekakvog istaknutog učinka važećih političara na vlasti i njihovog predanog rada u korist države. Jer, to je već ono što je sporno. I za to bi trebala neka poprilična lupa koja bi najprije otkrila, a onda i uvećala doprinos trenutnih izvršilaca najvažnijih poslova u državi. 

Izbor riječi „važeći“ i „trenutni“ za političare u vlasti nikada nije bio slučajan. Ponajprije zbog realne mogućnosti da bi se već koliko sjutra mnogi od njih mogli baviti izradom goblena ili pisanjem poezije. Jer, za sve njih, nakon skoro šest godina provedenih na vodećim položajima, politika svakako nije oblast u kojem su pokazali neko umijeće i vještine. A tek dobronamjernost… 

Najbolji primjer je posljednje pregovaračko poglavlje 21 koje se odnosi na Trans evropske mreže. Ovo poglavlje se i bukvalno odnosi na prihvatanje usklađivanja domaće infrastrukture i razvojnih planova sa evropskim standardima. Ok. Prihvatamo!!! I to je sve što su ovi trenutni i važeći političari na vlasti trebali da urade i kažu. Bez obzira što je savršeno jasno da i krpljenje rupa po ovdašnjim kolovozima predstavlja za njih kapitalan i jedva rješiv projekat. 

Evropa ima puno posla sa nama. To je, takođe, savršeno jasno samim uvažavanjem geostrateškog položaja Crne Gore i višedecenijiskih političkih i asimilatorskih tendencija koje svoje tačne adrese potražuju u srpskoj i ruskoj politici prema rasporedu snaga na Zapadnom Balkanu. 

A onda stvarno nema potrebe da trpimo dnevne isporuke licemjerja koje nam serviraju politički lokalci uvjereni da će nam prodati sopstvenu važnost. Jer, koliko sjutra, mnogi od njih bi mogli da se bave, kako se zove, izradom goblena ili pisanjem poezije. 

Za sezonu licemjerja proljeće 2026. godine svoju kandidaturu vodećih likova u toj oblasti istakli su Maida Gorčević i Milan Knežević. Čudna ekipa, naopaki sadržaj. 

Ono što ozbiljno zna da zasmeta svakom ovdašnjem iole mislećem biću je stalno uvjeravanje trenutne i važeće ministarke evropskih poslova Gorčević o tome kako politička stranka PES obavlja sjajan posao. Najgore od svega je što to stvarno može biti tačno. Doduše, samo u smislu održavanja na vlasti prosrpskih i proruskih stranaka. Tu su, zaista, ovi iz PES-a besprekorni. I uslužni do bola. 

A to već stvarno nema nikakve veze sa podrškom evropskim integracijama. Čak, PES se može smatrati ekskluzivnim zastupnikom „trojanskog konja“ o kojem stalno priča i upozorava komesarka za proširenje EU Marta Kos. 

Sa Milančetom je, pak, svaki naopaki sadržaj upotpunjen. Ovaj od poniznosti odrti političar se bez sumnje može svrstati u doajene licemjerja. Dotučen i sav u fetama od raznih poraza, već debelo prežaljen u domenu svakog integriteta i kredibiliteta, Milanče se vratio korijenima i ultimativnoj odluci o zahtijevanju povlačenja odluke Crne Gore o priznanju Kosova. Bez obzira na činjenicu da je sa angažmanom svoje partije u vlasti pristao da „razvija prijateljsku saradnju sa svim državama priznatim od strane Crne Gore“. Tada mu Kosovo baš i nije bilo prioritet. Tada mu je uhljebljavanje kadra bilo daleko važnije. Zato je sada nejasno, da li je odlučio da povuče svoje kadrove „iz dubine“ razmještaja u vlasti ili samo povlači sopstvenu izdaju „kosovskog zavjeta“? 

Svejedno, epilog je isti. Naopako, skroz.

Biće da oni gobleni i poezija uopšte nisu loša stvar.