Što će nam ovakva Evropska unija?

Piše: Nebojša Redžić

Ne znam, nije mi jasno, niti ću ikada shvatiti: kako to da jedno izopačeno društvo, u kome vladaju vrijednosti suprotne od onih tradicionalnih, suprotne i od evropskih, u kome je lopovluk ideal, a bogaćenje preko noći cilj, u kome više pažnje izazove jakna brata bivšeg premijera nego čovjek koji je betonirao more u zoni koju je zaštitio UNESCO, u kome nas ministar policije priprema za „eskalaciju radikalnih sukoba“ u Beranama zbog krize na Bliskom istoku, dok stotine kriminalaca slobodno šetaju ulicama Crne Gore, gdje odbjegli osuđenik lagano postaje najpopularnija ličnost u državi i autor informacija o devijacijama u društvu koje vide svi, osim bezbjednosnog sektora, gdje je na vlasti četnička ideologija koja slavi zločince i namjerno gura prst u oko susjednoj zemlji od koje zavisi naš put u EU… dakle, kako je takvo izopačeno društvo najdalje otišlo u evropskim integracijama i biće primljeno u EU ako u Crnoj nam Gori u međuvremenu neko ne napravi atomsku bombu i baci je u Jadransko more?!

Daleko bilo da želim potencirati ili osporiti zasluge bivše vlasti koja je na putu ka EU uradila mnogo, ali zastala u ključnom trenutku, valjda svjesna da bi uređena država, po kriterijumima EU, zaustavila krčmljenje društvenog bogatstva i neumjereno bogaćenje privilegovanih. Jedino se bojim da isti oni razlozi koji su motivisali DPS da ne dovrši naše evropske integracije, smetaju i aktuelnoj vlasti koja se očito boji civilizacijskog iskoraka koji se zove članstvo u EU.

To je isto ono kao kada su ukinuli nacionalnu aviokompaniju i preusmjerili naše građane da putuju iz Tirane, samo zato što je neko zbog toga nagradio Dritana, a ja napisao da je nebo (baš kao i more) avantura civilizacije za koju „oslobodioci“ nijesu spremni.

Udarili su oni i na antifašizam koji nije temeljna vrijednost EU, makar nije formalno naveden kao takav, iako je on njen istorijski temelj i kontekst, jer je Unija nastala nakon Drugog svjetskog rata i sloma fašističkih režima. I sada ti, majčin sine, objasni birokratama iz Evropske unije da je četništvo u Crnoj Gori ideologija onih koji su bili saradnici fašizma, „peta kolona“, kvislinzi, ili prosto rečeno – domaći izdajnici.

Kako objasniti birokratama iz Evropske unije da je četništvo u Crnoj Gori ideologija onih koji su bili saradnici fašizma, „peta kolona“, kvislinzi, ili prosto rečeno – domaći izdajnici

Teško mi je da povjerujem kako baš niko, makar od domaćeg staffa, u Delegaciji EU u Podgorici ili u Briselu, ne vidi, ili neće da vidi da se u Crnoj Gori slave i pretvaraju u svece zločinci iz Drugog svjetskog rata ili agresije Srbije na međunarodno priznate zemlje BiH i Hrvatsku? Dajte ljudi, ako neko ovo čita u tim kancelarijama, ako neko ima objašnjenje – kako to da im ne smetaju pobornici fašističke ideologije, koji usput negiraju postojanje države u kojoj žive, neka me taj neko pozove na pet minuta i objasni mi taj rijedak fenomen koji je za EU mnogo opasniji od onoga što je činio Orban, što čini Fico, ili države poput Poljske ili Bugarske.

I ne, ne tražim ovo da bih zaustavio Crnu Goru na putu ka EU ili joj pokušao poturiti klipove u točkove. Ali, kada sjutra Crna Gora postane članica EU, a Aleksandar Vučić ili neko sličan (tamo su svi isti) u liku Crne Gore bude imao predstavnika na svim sastancima koji će mu raportirati o svemu što se dešava u Briselu, neko će se uhvatiti za glavu. Ja neću.

Takva hipokrizija, poznata mi je još iz vremena kada je sastancima NATO u sjedištu Alijanse prisustvovao Milan Roćen, a svi se pravili da ne znaju da je Rusija potom veoma dobro informisana o onome što se tamo dešava.

Kao mlada nevjesta, sponzoruša

Dakle, gospodo iz EU: u Crnoj Gori je na vlasti Aleksandar Vučić, ostali su njegova posluga, a svi zajedno o vama misle isto što prosječan Srbin misli, recimo, o hrvatskom pjevaču Thompsonu. Crna Gora vam tu dođe kao mlada nevjesta, vaspitavana da bude sponzoruša, koja želi vaše pare, vaše fondove i vaše blago, a voli drugog čovjeka dok se pretvara da voli vas.

Dakle, gospodo iz EU: u Crnoj Gori je na vlasti Aleksandar Vučić, ostali su njegova posluga, a svi zajedno o vama misle isto što prosječan Srbin misli, recimo, o hrvatskom pjevaču Thompsonu

I dok joj vi pripremate Ugovor o pristupanju, zaboravili ste da još jednom pročitate spisak proklamovanih vrijednosti EU i uporedite ih sa „dostignućima“ Crne Gore. Gdje je, dakle, buduća članica Unije kada su u pitanju vaše temeljne vrijednosti: poštovanje ljudskog dostojanstva, sloboda, demokratija, jednakost, vladavina prava, poštovanje ljudskih prava? Je li crnogorsko društvo obilježeno pluralizmom, nediskriminacijom, tolerancijom, pravdom, solidarnošću…? Zalaže li se današnja Crna Gora za mir i stabilnost, saradnju među državama, ekonomski i društveni razvoj? Pa, sram vas bilo. Mene je, kao stanovnika Crne Gore, sramota zbog onoga kakvi smo danas. Ne zato što sam bio pristalica stare vlasti, jer i oni znaju da me „teren nikada nije prepoznao“, nego zato što smo za svaku devijaciju u posljednjih šest godina, slušali objašnjenje da je „naslijeđena“. To je otprilike kao kada oženite ženu koja je kao djevojka bila promiskuitetna, pa očekujete da će se problem, formalizacijom braka, riješiti sam od sebe.

Preciznije rečeno, desilo se desetak politički motivisanih hapšenja, ali za šest godina se nije dogodio ama baš nijedan pozitivan pomak u društvu.

Jer, vidite: vladavina prava, kao vrijednost EU podrazumijeva nezavisne sudove, podrazumijeva da zakon važi jednako za sve, takođe i borbu protiv korupcije. Pitajte bilo kojeg građanina Crne Gore, bez obzira na politička uvjerenja, što misli – kako stoje stvari u ovim oblastima. Ako vas ne mršne, makar će vam se grohotom nasmijati ako mu kažete da su se stvari u tom segmentu popravile.

Takođe, vladavina prava kao vrijednost EU podrazumijeva fer izbore, slobodu medija, smjenjivost vlasti. Tu su negdje i vrijednosti slobode izražavanja, zabrane diskriminacije, sfera zapošljavanja… Dajte mi barem jednu oblast u kojoj je aktuelna Crna Gora sredila stvari! Možda je zatvorila neko poglavlje, ali prstom nije mrdnula kada je u pitanju progres društva i tražene reforme.

Moji izvori iz Biafre, nepriznate države na jugoistoku Nigerije, javljaju da se desio ispad predsjednika parlamenta koji je sa skupštinske govornice pozvao građevinsku inspekciju da ne kreće da kontroliše hotel njegovog sponzora. Kažu da je nacionalna tv u Biafri objavila da se nešto slično dogodilo u Crnoj Gori i da je Zdenka Popović postala omiljena ličnost u nekim, korumpiranim krugovima u toj afričkoj zemlji.

„Mi kad hoćemo da pomognemo, mi pomognemo. Kad nećemo, onda se pozovemo na zakon“

Pašić kao inspiracija

Sjetih se da sam bio gost u jednoj tv emisiji gdje sam prije skoro tri decenije govorio o opstrukcijama koje je nadležno ministarstvo pravilo meni i mojim saradnicima kada sam htio da dobijem dozvolu za emitovanje Radija Free Montenegro. Opisao sam to pozivajući se na riječi iskrenog neprijatelja Crne Gore, bivšeg predsjednika Vlade Srbije Nikole Pašića koji je umio reći: „Mi kad hoćemo da pomognemo, mi pomognemo. Kad nećemo, onda se pozovemo na zakon“.

Da li zbog toga što traže intelektualno ili neko drugo nadahnuće u djelima Pašića, tek njegovi ideološki sljedbenici u Crnoj Gori ponašaju se upravo onako kako se oduvijek ponašala i njihova matična država Srbija. Suština je da treba zabraniti ili opstruirati sve ono što ima crnogorski predznak. Naravno, podmetnuti nogu čak i svojim političkim saborcima ako ne pripadaju prvoj ligi privilegovanih.

Ako pitate Evropljane, reći će vam da uporno ukazuju Crnoj Gori na hronične probleme: korupciju i organizovani kriminal, politički uticaj na institucije, na polarizaciju društva i nestabilnu vlast, te pritiske na medije. Ukazuju na slabu primjenu zakona. Ali, Crna Gora je takva i ne može biti drugačija. Još su komunisti ukazivali da raskorak „između normativnog i stvarnog“.

Ali, EU ima svoje geopolitičke interese, želi stabilan Balkan, smanjenje uticaja drugih sila i dugoročnu stabilnost regiona, pa će vjerovatno primiti i ovakvu, nakaradnu Crnu Goru. Vlast u Podgorici ipak će morati da isporuči određene rezultate. Naredni potez vjerovatno će biti hapšenje još neke krupne ribe, naravno iz struktura nekadašnje vlasti, jer su svi oni koji su se našli na udaru tužilaštva, a pripadaju aktuelnim vladajućim strukturama (Rade Milošević, Vesna Bratić…) danas slobodni građani kojima prijeti sudski proces do kojeg nikada neće doći.

Deklarativno, uslovi za Crnu Goru su stroži nego za ranije kandidate, rezultati se moraju pokazati prije članstva, jer je kasnije teško natjerati državu na promjene. Evropske vrijednosti funkcionišu, ali ne automatski, nego kroz pritisak, politiku i kompromise. Kažu da zato za Crnu Goru postoje šanse, ali nijesu ni brze, ni sigurne. Realno, Crna Gora će ući u EU početkom 2030-ih. Ne pokaže li rezultate, proces može zastati godinama, bez obzira na političke proklamacije.

Ali, uzalud će EU apelovati na vlast u Crnoj Gori da hapsi „krupne ribe“, da pravosuđe bude nezavisno, da sprovede reforme, da ima slobodne medije, da uskladi zakone sa EU…ako nikada neće tražiti da se sa državnog nivoa očuva nacionalni identitet naroda koji je stvorio i kroz vjekove očuvao Crnu Goru, da se ne diskriminiše Crnogorska pravoslavna crkva, da se zaustavi pad životnog standarda, da se ne progone oni koji nijesu pristalice četničke ideologije, da se uspostavi meritokratija, obustavi korupcija, nepotizam, kriminal, krađa kulturnog i sakralnog naslijeđa…

Da li je sve to razlog da se zapitamo: a što će nam takva Evropska unija?