RADULOVIĆ JE U PRAVU, ALI AUTO-PUT SAM PO SEBI NIJE DOVOLJAN: Bez aktiviranja Bjelasice nema preporoda sjevera

Ministar Filip Radulović na ceremoniji potpisivanja ugovora za izgradnju druge dionice auto-puta Mateševo–Andrijevica iznio je poruku koja je izazvala pažnju:

„Mislim da će nova dionica totalno preokrenuti sliku sjevera države, ali i čitave Crne Gore.“

Ta izjava zaslužuje ozbiljnu analizu.

I odgovor glasi — da, ministar Radulović je u pravu. Ali samo pod jednim uslovom.

Auto-put može preokrenuti sliku sjevera samo ako država istovremeno stavi u punu funkciju sve razvojne potencijale koje sjever već ima. Bez toga, ni najskuplji put neće sam po sebi donijeti ekonomski preporod.

Podsjetimo, druga dionica auto-puta vrijedna je 694 miliona eura, uz 200 miliona kredita European Bank for Reconstruction and Development i 150 miliona eura granta European Commission. To jeste ozbiljna investicija.

Auto-put može preokrenuti sliku sjevera samo ako država istovremeno stavi u punu funkciju sve razvojne potencijale koje sjever već ima

Ali iskustvo prve dionice nas uči jednoj važnoj lekciji. Riječ je o 41 kilometar dugoj dionici koja je Crnu Goru koštala gotovo milijardu eura, odnosno oko 25 miliona eura po kilometru, što je svrstava među najskuplje auto-puteve u Evropi.

Prošle godine prihod od putarine iznosio je oko 12,5 miliona eura, dok su operativni troškovi — održavanje, upravljanje sistemom, struja, bezbjednost i servisiranje — iznosili približno 8 miliona eura.

To znači da je neto godišnji profit maksimalno oko 4,5 miliona eura.

Matematika je brutalno jasna.

Ako bi se investicija od gotovo milijardu eura vraćala isključivo iz tog profita, rok povrata bio bi duži od 200 godina.

Realno — nikada.

Jer u tu računicu nijesu ni uključeni budući troškovi velikih sanacija, rekonstrukcija, zamjene opreme i troškovi održavanja, koji će vremenom samo rasti.

Zato je potpuno pogrešno posmatrati auto-put kao projekat koji će se sam isplatiti kroz putarinu. Njegova ekonomska opravdanost postoji samo ako uz njega dođe do snažnog razvoja turizma, proizvodnje, logistike, usluga i lokalne ekonomije.

Ministar Filip Radulović shvatio da nema razvoja ako napravite auto-put, a ne riješite glavne infrastrukturne probleme

Drugim riječima — auto-put mora da pokrene ekonomiju oko sebe da bi imao puni smisao.

I upravo tu dolazimo do suštine.

Ono što ministar Radulović očigledno razumije, a što ministarka javnih radova Majda Adžović, po svemu sudeći, i dalje ne shvata, jeste da nema razvoja bez zaokruženog razvoja.

Nema razvoja ako napravite auto-put, a ne završite vodovod. Nema razvoja ako otvorite saobraćajnicu, a ne riješite kanalizaciju. Nema razvoja ako izgradite hotele, a ne omogućite da rade punim kapacitetom. Nema razvoja ako privatni kapital uloži stotine miliona, a država ostavi ključne infrastrukturne karike nedovršene.

Razvoj nije skup pojedinačnih projekata. Razvoj podrazumijeva funkcionalan sistem.

Upravo to izgleda ne razumije resor koji bi prvi morao da razumije — Ministarstvo javnih radova.

U Kolašin 1450 i Kolašin 1600 već je uloženo više od stotinu miliona eura privatnog kapitala u turističke i ugostiteljske kapacitete.

Ono što ministar Radulović očigledno razumije, ministarka javnih radova Majda Adžović nikako da shvati

Država je uložila dodatne desetine miliona u lokalnu infrastrukturu.

Ali veliki dio tog kapitala i dalje ne stvara novu vrijednost jer ključni projekti nijesu završeni.

Nema riješenog vodosnabdijevanja resorta.

Nema završene kanalizacije.

Nema sistema vještačkog osnježavanja u punom kapacitetu.

Garaža nije u funkciji.

Žičare nijesu u punoj funkciji.

Drugim riječima — država je dozvolila apsurd.

Uloženi su milioni, a sistem i dalje radi polovično.

To je ekonomski neracionalno.

Da postoji ozbiljna razvojna politika, logično bi bilo da se maksimalno aktiviraju već uložena sredstva i dodatno investira upravo u projekte koji su u toku — Kolašin 1450 i Kolašin 1600. To bi imalo ogroman multiplikativni efekat.

Veći promet. Veći prihodi. Više turista. Više radnih mjesta. Veći doprinos BDP-u.

Ovako, bez aktiviranja tih kapaciteta, auto-put sam po sebi ne vodi preporodu.

Da postoji ozbiljna razvojna politika, logično bi bilo da se maksimalno aktiviraju već uložena sredstva i dodatno investira upravo u projekte koji su u toku — Kolašin 1450 i Kolašin 1600

Vodi ka nečemu sasvim suprotnom — ekonomskoj neodrživosti.

I to ne samo sjevera, već i čitave Crne Gore.

Dovoljno je pogledati i druge primjere loših prioriteta.

Aerodrom Tivat je u katastrofalno lošem stanju.

Uslovi za putnike su, blago rečeno, nedostojni ozbiljne turističke destinacije.

Istovremeno nema konačne odluke o izboru koncesionara koji bi modernizovao aerodrom, povećao kapacitete i državi odmah donio više od 100 miliona eura gotovine, uz procenat budućih prihoda.

Takav model mnogima ne odgovara.

Ali zato se lako ulazi u nove infrastrukturne projekte vrijedne milijarde čiji ekonomski povrat ostaje krajnje upitan.

I zato se mora postaviti pitanje:

O kakvom preporodu sjevera govorimo ako turistički potencijali nijesu aktivirani?

Podaci su neumoljivi.

U avgustu 2025. udio noćenja u kolektivnom smještaju na sjeveru Crne Gore iznosio je svega 2,5 odsto ukupnih noćenja u državi. Samo 2,5 odsto.

To je poražavajući podatak.

A demografska depopulacija sjevera dodatno potvrđuje istu dijagnozu.

Ljudi odlaze tamo gdje ima posla. A posla nema tamo gdje nema razvoja.

Zato izjava ministra Radulovića ne treba da ostane samo politička poruka.

Treba da postane obaveza čitave Vlade. Jer ako želimo stvarni preporod sjevera, nije dovoljno graditi samo auto-put.

Moramo istovremeno završiti i sve ono što omogućava da već uloženi milioni konačno počnu da rade.

Tu prije svega mislimo na Bjelasicu i Kolašin.

Jer bez toga ni auto-put neće promijeniti sliku sjevera.

Biće samo još jedna skupa saobraćajnica koju će otplaćivati naši potomci.

L.P.Đ.