SVE O PINK PANTERIMA: Izvorna grupa je nastala od Cetinjana

Izvor: Slobodna Dalmacija

Najspektakularnije pljačke draguljarnica u Europi i Aziji u zadnjih dvadesetak godina izveli su članovi kriminalne skupine Pink Pantheri, koji dolaze uglavnom s prostora Srbije i Crne Gore, a u jako malom dijelu iz BiH i Hrvatske. Izvorna grupa je nastala od Crnogoraca, pogotovo kriminalaca iz Cetinja, a postupno se širila i na druge krajeve Crne Gore i Srbije, da bi novoregrutirani u zadnje vrijeme bili i hrvatski i BH državljani.

Banda broji od šezdeset do dvjesto ljudi, a mnogi od njih se osobno i ne poznaju niti djeluju kao piramidalna zločinačka skupina sa šefom, njegovim zamjenicima, regionalnim podružnicama… Dakle, nije riječ o čvrstoj organizaciji i principu subordinacije.

KUPCE ZNAJU UNAPRIJED

Shemu rada Pink Panthera nikada nije otkrila nijedna policija svijeta, ali se pretpostavlja da u njoj ipak postoji nekoliko jakih regionalnih igrača koji su mozgovi velikih operacija, koji s vremena na vrijeme angažiraju “izvođače”, a isključivo su direktna veza s kupcima (mahom tajkunima iz Rusije, europskim kolekcionarima ili draguljarima iz Izraela, Belgije i još nekih zemalja). Kupci potom ukradeni dijamant oblikuju i bruse te izgledom stvaraju novi, koji kao “friški” proizvod ubacuju na tržište po astronomskim cijenama. Time ne moraju proći put nabave dijamanata (mahom iz Afrike), nego za mali uloženi novac dobivaju ekstra proizvod na kojem zarade i do osamdeset posto od cijene koju izlože u draguljarnicama.

‘Wafi Mall’ u Dubaiju – Pink Pantheri su 2007. u tom velikom centru izveli još jednu spektakularnu pljačku draguljarnice

AFP

A kriminalci iz Pink Panthera nikada u pljačku ne idu ako već unaprijed nemaju sigurnog kupca koji isplaćuje vođi akcije najviše deset do petnaest posto od vrijednosti ukradenog zlata i dragulja.

U tome i jest tajna, zašto neki od Pink Panthera opljačkaju i po 30 milijuna eura dijamanata i zlatnine, a nakon nekoliko godina ponovno moraju ići u nove akcije?

“Da mi prodamo po punoj cijeni ono što ukrademo, ne bismo trebali raditi više ništa nakon te jedne pljačke. Tko može riskirati držati ukradene dijamante sa sobom, pogotovo ako si već poznat policiji ili ako ne možeš odmah napustiti tu državu ili ne znaš jake igrače”, često su govorili članovi bande u medijima, pogotovo Rajko Čaušević, koji je prošao put od vrhunskog kriminalca do sudionika realityja “Hotel Maldivi”. U TV emisiji “Bez granica” 2015. godine se žalio da su mu “đeci i ženi isključili struju”, obraćajući se direktno Milu Đukanoviću, čijoj je Demokratskoj partiji socijalista, kako reče Čaušević, “pripadao od samog početka, a sad mu oni tako vraćaju”.

‘OSVETNICI BIVŠE DRŽAVE’

“Pink Pantheri nisu nikakva organizacija, to je izmislio Interpol. To smo mi, buntovnici s Balkana koji želimo naplatiti ratnu odštetu i koji želimo kazniti one koji su nam srušili državu”, poručio je više puta u svojim intervjuima Čaušević, a tu tezu osvetnika bivše države koju je srušio Zapad imaju mnogi članovi Pink Panthera. Ta im je teza na razini floskule, kao i ona da pomažu sirotinji.

“Pomažu rodbini, a prijateljima plate piće i izlazak. To je njihovo pomaganje”, govori jedan Nišlija iz čijeg grada su neki od poznatijih Pink Panthera.

U svojoj knjizi “Ja Pink Panther” njihov ustroj je najbolje opisala nekadašnja njihova istaknuta članica, bivša košarkašica Olivera Ćirković riječima: “Ne postoji jedna banda Pink Pantheri već način rada kojeg se bande drže”.

Zovu ih po svijetu još i “Al-Qaeda u odijelima”, ne po surovosti, jer nikada ni u jednoj pljački nisu nikoga ranili ni ubili, nego po načinu horizontalne organizacije grupe, gdje se za svaki određeni zadatak biraju osobe koje najbolje znaju to obaviti i onda se samo ponekad ili čak i nikad više ne angažiraju u okviru grupe, kao i u Al-Qaedi. Kod njih nema izdaje ako se padne u ruke policije, a u Pink Panthere se ulazi na osnovi minulog rada izvan grupe. Provjereni su i moraju imati čvrste preporuke nekih od članova grupe koji su se već dokazali.

Chambéry u Francuskoj 2008. – policijsko osiguranje tijekom suđenja uhićenim Pink Pantherima

PROFIMEDIA

STROGA SELEKCIJA

“Ako se bježi gliserom nakon pljačke ili ako se razbija izlog dijamantnim čekićem, normalno je da ćeš uzeti ljude koji gliserom čine čuda ili one koji znaju rukovati s tim čekićem što brže i učinkovitije. Nećeš ni uzeti nekog medvjeda ako ti trebaju mali tanki prsti za izvući dijamante kroz malu rupu koja se tim čekićem napravi. Veliku ni ne možeš napraviti jer je to staklo od pet slojeva, sedam sigurnosnih folija i nemaš vremena jer akcija ne smije trajati više od minute”, kaže jedan od anonimnih Pink Panthera koji su pristali govoriti u dokumentarnom filmu “Pink Panther – Kradljivci dragulja” koji je na YouTubeu dostupan od 2017. godine.

Pink Pantheri su (ako ćemo vjerovati srbijanskim i svjetskim medijima) do sada opljačkali zlata, skupih satova i dijamanata u vrijednosti oko 500 milijuna dolara, a pljačkali su po Japanu, Monacu, Španjolskoj, Francuskoj Mađarskoj, Grčkoj, Njemačkoj, Danskoj, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Velikoj Britaniji, Lihtenštajnu, Luksemburgu, orobivši oko 350 draguljarnica.

Ovaj tekst će pokušati odgovoriti na pitanje: Jesu li oni prototipovi Robina Hooda koji kradu bogatima i daju siromašnima ili surovi egoisti koji gledaju samo sebe? Probat ćemo odgonetnuti zašto dobivaju relativno male zatvorske kazne za ogromnu materijalnu štetu koju naprave, zašto se njihov plijen ni nakon uhićenja uglavnom nikada ne pronađe, zašto u svojim akcijama često koriste svoje prijateljice, zašto se ne maskiraju, koliko se tehnički usavršavaju i na kraju, zašto u zadnje vrijeme i ginu?

Uhićenje jednog od članova bande, Srbina Borka Ilinčića, 2014. u Madridu

Profimedia

INTERPOL NA MUKAMA

Najvažnije pitanje je zapravo – zbog čega je Europa jako kasno reagirala na njihovu pojavu i što je to zbunjivalo francuske, švicarske i njemačke vlasti da im odmah u početku njihovih akcija (koje su počele baš u tim zemljama kada i rat na bivšim jugoslavenskim prostorima – op.a) ne stanu za vrat nego su ih pustili da se razmašu i postanu najsimpatičnija pljačkaška skupina na svijetu, ali i grupa s kojom se Interpol najlošije nosi od svih izazova. Tako su su čak 2007. u glavnom uredu Interpola u Lyonu osnovali poseban odjel koji se bavi samo Pink Pantherima i njihovim pljačkama. Uhićuju se i dalje pojedini članovi bande, ali shemu i mozak rada Pink Panthera ni jedna policija još nije do sada shvatila, zato i nemaju neke velike uspjehe.

Sebastian Lottar iz francuskog Biroa protiv organiziranog kriminaliteta u jednoj je emisiji priznao da se njegova država jednostavno nije znala nositi s gomilom novopridošlih kriminalaca koji su bili u ratu ili su bježali od njega, koji su često mijenjali adrese po Francuskoj, izvodili akcije bez logike i prethodnih naznaka.

“Trebalo nam je dosta godina da uopće shvatimo tko su oni i odakle dolaze, da su gotovo iz iste države i pričaju istim jezikom”, priznao je.

PLJAČKA U LONDONU

Dva su pothvata Pink Pantherima dala međunarodni značaj i slavu, jer su o njima izvještavale sve novine i TV postaje u svijetu.

Prvi događaj je iz svibnja 2003., kada je u strogom centru Londona opljačkana draguljarnica “Graff”, u kojoj su dijamantski nakit kupovale Oprah Winfrey, Victoria Beckham i brojni drugi poznati i bogati klijenti.

Nebojša Denić i Predrag Vujošević prošetali su ulicom New Bond u Londonu i odmah su stali ispred “Graffa”, znajući da je to njihov posao života. Tri minute nakon toga bježali su s draguljima vrijednim više od 30 milijuna eura. Bila je to najveća pljačka nakita u povijesti Velike Britanije, koja je ujedno iznjedrila i legendu o Pink Pantherima.

U zlatarnicu je prvi ušao Nebojša Denić, koji je nosio odijelo, kišobran, ali i periku u stilu Elvisa Presleya. Dok se raspitivao o dijamantnom prstenu od dvanaest karata, prodavači su mislili da se radi o nekoj zvijezdi iz showbiznisa koja je periku nosila kako bi izbjegla fanove ili sakrila bolest. “Previše je glamurozan, imate li manji”, obratio im se Denić, a potom izvukao kromirani Magnum 357 vičući: “Svi na pod!”. U tom trenutku pridružio mu se Predrag Vujošević, koji je čekićem počeo lomiti staklene vitrine iz kojih je ukrao 47 komada dijamantnog nakita.

Policijski očevid nakon pljačke draguljarnice u Hamburgu

AFP

Pljačka je, međutim, pošla po zlu. Denić je uhvaćen nedaleko od draguljarnice, a ubrzo su lisice na ruke stavljene i Vujoševiću. On nije želio otkriti gdje se nakit nalazi, ali su istražitelje Scotland Yarda tragovi odveli do stana Milana Jovetića i njegove djevojke Ane Stanković u londonskom kvartu Bayswater.

Tijekom pretrage detektiv je u kupatilu pronašao kutiju s kremom za lice, u nju je zabio prst i pronašao prsten s plavim dijamantom vrijedan 750.000 dolara, koji je bio dio Jovetićeva plijena iz ove pljačke. Londonske novine već sutradan su brujale o bandi Pink Pantheri, nazvanoj po istoimenoj komediji “Povratak Pink Panthera” iz 1975. s Peterom Sellersom u glavnoj ulozi, u kojoj je inspektor također otkrio ukradeni dragulj u zelenoj kutiji s kremom za lice. Film je bio inspiracija Jovetiću da uradi isto kao i glumac Christopher Plummer, koji je u tom filmu glumio lik Charlesa Lyttona zvanog “Zloglasni fantom”, koji dijamant Pink Panther stavlja u kremu i kutiju svoje supruge Claudine (glumi je Catherine Schell).

PLJAČKA U DUBAIJU

Iako je sama pljačka “Graffa” neslavno završila, ona je najavila nevjerojatan uspon bande lopova s Balkana.

U Japanu su znali odlaziti s kišobranima u akcije jer ih Japanci uvijek nose sa sobom, u Saint-Tropezu na Azurnoj obali su 2005. u pljačku došli u šarenim košuljama, pa u golferskim odijelima sa setom palica o ramenu u kojima je bila i maca za razbijanje. U Parizu su njih četvero, odjeveni u žensku odjeću, krajem 2008. ukrali nakit vrijedan najmanje 80 milijuna eura iz poznate draguljarnice “Harry Winston”. I pljačka teška 65 milijuna dolara 6. kolovoza 2009. u Londonu djelo je Pink Panthera.

U francuskom gradu Biarritz su obojili sve klupe oko draguljarnice koju su namjeravali opljačkati kako bi onemogućili prolaznicima da na njima sjede i zadržavaju se dok oni kradu. A bježali su na skuterima, rolama, s gliserima, taksijima…

Drugi događaj koji je medijski lansirao Pink Panthere u svjetsku pljačkašku orbitu zbio se 2007., kada su s dva ukradena Audija (crni A8 i srebrni A6) uletjeli u trgovački centar “Wafi Mall” u Dubaiju. Crnim Audijem, koji su vozili unatrag, razbili su ulazna vrata centra, a onda su ga parkirali ispred draguljarnice, dok je drugi Audi vozio normalno. Maskirani razbojnici istrčali su iz oba automobila, pokupili nakit, dijamante i satove ukupne vrijednosti jedanaest milijuna eura. I to za manje od jedne minute! Automobilima su izišli iz trgovačkog centra, a zatim ih zapalili. Snimke nadzornih kamera s ovom akcijom obišle su svijet.

OBRAČUNI U PODZEMLJU

Početak problema za ovu skupinu je počeo osnivanjem policijskog odjela u Lyonu 2007. koji se bavi samo njima, ali i aktivnijim uključivanjem Crne Gore nakon međunarodnog priznanja 2006. u Interpolovu mrežu suradnje. Europski uhidbeni nalog ne vrijedi u Srbiji, jer ona ne izručuje svoje državljane, pa su mnogi kriminalci još uvijek sklonjeni tamo, “moleći boga da Srbija nikada ne uradi ono što je uradila Crna Gora.”

No, neki pripadnici Pink Panthera stradali su u obračunima unutar srbijanskog podzemlja. Tako je, primjerice, Milan Ljepoja (jedan od glavnih aktera pljačke u Dubaiju 2007.) odabrao Škaljarski klan kao svoju opciju, te je stradao od Veljka Belivuka, zvanog Velja Nevolja, i njegove desne ruke Marka Miljkovića Mare, pripadnika Kavačkog klana.Ljepoja je zvjerski mučen i ubijen u zloglasnoj kući strave u Ritopeku, a sve zbog toga što je Belivuk doznao da je Ljepoja sa “škaljarcima” namjeravao preuzeti niško podzemlje.