Što bi se zbilo da je Turčin nekojemu od gospode gorskih vukova na fotografiji reka’: ”Ajde časkom naćas do svitanja šetaj opanke, a nevjesta će ti sa mnom gologuza konačit”?! (I)

Piše: Miodrag Draga Blažo’a BAJKOVIĆ, iz Građanah (svrh Oberah) – Riječka nahija, atar Prijestolnice Cetinje

OOO, KAKO JE VELIČANSTVENO BITI CRNOGORAC – BILO KOJE OD TRI NAŠE MILE VJERE !!!

Postoje dvije vrste država članica Ujedinjenih nacija:

• države – narodi koji nikad nijesu šetali opanke (takvih je 192 od 193 članice);
• država – narod koji je dugačkih 500 godina x 365 dana + 125 dana (računajuć prestupne godine) šeta’ opanke (Srbija – Srbalji).

Odavno je, još od renesanse – podebelo, a od rokokoa – i nadaleko znaveno da su Turci izasebice (što će reć: redom) tako, ka’ što je u naslovu štiva navedeno – muškijema pripadnicima srbskoga naroda negda redovito zborili, dok su im ga sa nevjestama meleonima i meleonima puta nakomociju galili.

Doduše:

Uprkos tomu, brojni posrbljeni Crnogorci alias Posrbice, neznaveni i boni nesretnjici – kako ovizi u Crnoj Gori tako i onizi kojizi odolen pasaše s kraja na kraj beogradskoga paśaluka – vele:

”Mi – Crnogorci i Opankošetači – smo isti narod.”

Nekate paralažovi!

Polakote oberneznalice!

Sporad citiranoga, nedozvanga (što će reć: nedokazanoga) ”aksioma” -svakoje zdravorazumsko čeljade se od više muke mora baš ono sitano: i ismijat i isplakat.

Sve vas pitam:

Postoji li – od Beča do Bosfora, i od Budima do Bara – podlije laži i prljavije lažavine?!

Na tisuće svakojakih razlika razdvaja Crnogorce od Srbaljah, i na tisuće konkretnih činjenica (nas) udaljava – barem onoliko koliko su udaljene galaksije Mliječni put i Andromeda.

Kad mi nešto nampane:

Što bi se zbilo, tj. koje biše posljedice bile da nam je čukun-šukunđedovima tako nešto samo jedanput prozboreno?!

Uhhh, jaaado moooj!

Čojak se strese i vaskolik naježi od same takve pomisli.

To što mu se svijest prevrne, skopost usplamti, srce pomami, krv uzavri i žilama moćno šikne – nije moguće opisati.

Tako ”fine” i duge, a tijem i duboko penetrirane opankošetačke, narodne tradicije kakvu imaju Srbalji – u crnogorskoj povjesnici i tradiciji: n-e-m-a !!!

Nije je moglo ni bit: Slobodarski narod je Slobodarski narod !!!

Naše čukun-šukunbabe Crnogorke, gorde gorske vile – za domaćine su imale gospodu gorske vukove, naoružane slobodare i bastadure.

Daklen, ili toga Turčina među živijema ne bi bilo – ili đaolji od gospode gorskijeh vukovah skapula’ ne bi.

Vjerovatno nijedan Crnogorac ne bi živ dočeka’ otkriće fotoaparata, da bi se sporad dukljansko-zetsko-crnogorskih gena koje nosi i koji ga krase, onako dostojanstveno nakončan samouvjereno isprsio pred objektivom – i moga’ lentrat.

Svakoji bi naš predak za čast, obraz, spokojno koračanje planetom Zemlja, i mir u srcu – bez imalo razmišljanja – naredan bio u tren poginuti.

Crnogorcima, ljutim hapcima – religija se zove: Sloboda !!!

Doduše:

Dostina njihovih posrbljenih potomaka (mnim na ovdašnje Prokletosavce: aktuelne vlastodršce i njihove glasače) – svetu Slobodu svojih predaka pobačaše po opankošetačkoj ledini.

Crnogorci pak opstadosmo i bez da bih nam, ka’ što su Srbaljima – Turci nevjeste jahali.

Ta sorta jahanja u Srbiji potraja: od renesanse (preko baroka, rokokoa, eklekticizma, impresionizma, secesije) do ekspresionizma i kubizma.

Srbaljima je ta okolokutnja noćna šetnja, i pod srbskijem  šljemenom na ”bračnoj” postelji potni lencuni od ljubavljenja Turakah sa Srbkinjama bilo (tako barem ispada): ka’ popit putijer studene vode.

Da li im je takva petstogodišnja sudba baš lako (u grlo) zapadala?!

Kako gođ, svak je krojač svojega udesa – tako da su tizi znamenitizi ”junaci” sami sebi krivi bili.

Za sve važno i snažno u življenju potrebito je imati mošnje do koljenah.

Mora se biti kuražan, ali ne onako kako su one opankošetačke hulje, tj. pestokupljevinski nesoji, neviđeni zlikovci, i naši davnašnji i u vaskolikoj povjesnici najljući neprijatelji i krvnici – po Crnoj Gori bili ”kuražni” od 1918. do 1941.

Srbalji, je li – (t)ko ih ne zna skupo bi ih platio !!!

__________________

Mimogred (I):

Nikad se te ”junačine”, ta ”junačka” vojska na Kosovo vrnuti neće.

I kad u civilnom ođelu na Kosovo pođu – obični su prestrašeni musafiri.

Pomoći im neće (mnim: u vojničkom ođelu i s oružjem u ruci) aperisane Posrbice odolen – klerofašisti: Mandić, Knežević, Radunović, Đukanović, Joković, Milatović, Danilović, Spajić, … i ostala podobna im kumpanija.

Isto se odnaša i na onu splaku Dajkovića i zlojutro Milačića, koji se – potlje negdanjega (ne predavnoga) rodoljubivoga cjelivanja crnogorske staroslavne, ponosne i časne zastave svojih prađedova – Crvene ljepotice – ponešeni berićetom preobrnuše, tj. ushićeno prigrliše i ljubiti predano uložiše sa Bosfora pristiglu zastavu trobojku – Mahmudovku.

Rodoljubi sve tri naše vjere – nikada, ni na jedan jedini tren smetnuti s uma ne smijemo da: crvena boja na dukljansko-zetsko-crnogorskoj zastavi, tj. grbovima – postoji 950-ak godina !!!

Prije 950-ak godina Srbalji-Rašani su bili puki vazali Konstantinopolja sa Bosfora.

Očito im je Bosfor odavno u krvi.

Mi, Crnogorci-Dukljani tadijer imadosmo od Rima priznato Dukljansko kraljevstvo – koje bijaše staroslavno !!! 

Inače, Mahmudovka je ona kanavaca s plavom (ne s plavetnom !!!) bojom u sredini, koja na prijevarni, protivuzakoniti način visi u Andrijinom kabinetu.

Crna Goro, posebice antifašistička Goro Crna – sram te i stid zavazda bilo kad ti je četnički vojvoda iz oberčetničke famelje predśednik Skupštine !!!

Bravo za Crnogorce Pizdune-Preletače i Crnogorce Bljuštake-Zinutoprknjače – pod skupnijem imeniteljom poznati ka’:

N I K O G O V I Ć I

Domovinu mi njihovim glasanjem klerofašistima predadoše, na poniženje osudiše, i o njezinom nestanku odlučiše.

‘Aram im bilo!

__________________

Mimogred (II):

Glede onoga skupoga plaćanja Srbaljah … – evo smo i ovdašnju:

• posrbljenu;
• primitivnu;
• bahatu;
• za sve rodoljubivo, napredno, demokratsko, gospodsko i čojsko nesposobnu;
• za sve izdajničko, nazadno, fašističko, fukarsko i neljudsko mahersku;
• protivucrnogorsku;
• protivuislamsku;
• protivuekumenističku;
• negda teško ”ugroženu”;
• lažavu

bagru na vlasti u potonje tri i po godine zisto potanko upoznali.

Ipak, po pravici rečeno:

Crnogorci-rodoljubi nijesmo još ni primać do konca tu marvu spoznali.

Tek će oni u godinama koje slijede pokazivati i pokazati što su (nam) sve neljudsko iliti pogano naredni učinjet.

Paśi je to milet !!!

Naravna je stvar, tijema Lažovima i Poganima će i ishod aktuelnoga popisa u Crnoj Gori biti debelo krivotvoren !!!

Čuđenju mjesta nema – u pitanju je:

BJELAŠKO-ČETNIČKA BAGRA alias ”ZLA RAŠKA STRUJA” !!!