Connect with us

Društvo

UNUKA MARKA MILJANOVA: Priča o Olgivani Rajt, supruzi, muzi i saradnici najvećeg američkog arhitekte

Published

on

„U rečenici ili dvije ona je kritikovala Karsavinu, pokazujući neobično poznavanje plesa i plesača.  Nije bilo ničeg čudnog, glasnik Sudbine,  milost moje duše, sa druge strane poznatog svijeta, klimnula je glavom na moj poziv za čaj u blizini Kongresa. Prihvatila je sa savršenom lakoćom, bez izvještačanosti i oklijevanja. Zaljubio sam se u nju. Bilo je tako jednostavno.”

Olgivana Rajt u starijim danima

Ovim riječima je najčuveniji američki i svakako jedan od najvećih i najpoznatijih svjetskih arhitekata svih vremena, Frenk Lojd Rajt (Frank Lloyd Wright) opisao u autobiografiji prvi susret sa Olgom Lazović, jednog subotnjeg popodneva 1924. godine, provedenog na baletskoj predstavi u Čikagu. Ona je imala 26, on 57.

Olga, ili Olgivana, bila je unuka čuvenog crnogorskog vojvode Marka Miljanova, ćerka Milice Popović i pravnika Ivana Lazovića.

Sa devet godina napušta Crnu Goru

Ova žena nije bila samo muza, lijepa ili fatalna žena, koja bi bila inspiracija za umjetničko ili naučno djelo. Ona je bila potpora, stub oko kojeg se vrtio sav rad jednog čistog genija, koji će uslijediti i razbuktati se punom snagom u zrelim godinama, tek nakon susreta sa njom.

Da nije bilo ove Crnogorke, ne bi bilo ni najčuvenije američke škole za arhitekte, neke vrste pripravničke prakse za one najambicioznije koji su ulazili u svijet arhitekture, stvaranja i gradnje,  u zemlji po kojoj se i svaka realizacija poslovog uspjeha na sopstvenim snagama upravo po toj zemlji naziva ostvarenjem sna, američkog sna. I ne samo tamo, već i u svijetu, koji se dizao iz pepela nakon Drugog svjetskog rata jer Rajtova djela nijesu samo u Americi.

Sa malom ćerkom Svetlanom

Njen život bio je uzbudljiv i nimalo lak. Treba zamisliti djevojčicu od devet godina koja napušta zemlju u kojoj je rođena, da ne ostane traga o tome da li je ikada više vidjela svoje roditelje. Nema traga ni o tome koje je škole završila tamo, u Rusiji. Treba zamisliti djevojku u prvoj mladosti koja se udaje u tuđoj zemlji, godine rata, snalaženja, pa ponovni put u nepoznato, preko okeana, u Ameriku, sa samo 24 godine.

Njena majka Milica takođe je bila neobična žena.

Milica Lazović, Olgivanina majka

Ratovala je kao dobrovoljka na ratištima u Prvom svjetskom ratu, o čemu postoje dokumenta i fotografije. Neobično je to što je uniformu obukla kada je već imala 55 godina. Ćerka Olga, koja je nesumnjivo naslijedila čvrsti karakter i borbeni duh svojih predaka, bila je pisac, kompozitor, filozof i – plesačica. Teško je sa preciznošću kazati da li je bila balerina ili plesačica, jer je naša junakinja u svojim mlađim danima praktikovala, a kasnije podučavala nešto što se zove “mistični ples”.

Ona će postati treća i posljednja supruga čuvenog Frenka Lojda Rajta, autora spektakularnih arhitektonskih djela, koji su ušli u anale moderne arhitekture. Bila je njegova inspiracija i ljubav, dala mu je spokoj i ponovo vratila djelu, nakon dugog perioda turbulentnih godina tokom kojih mu je, zbog skandala kojima je kršio puritanske norme, bio čak i zabranjen rad.

Bez nje ne bi bilo najpoznatijih Rajtovih djela      

Kažu da je mistična i uporna Crnogorka imala najveće zasluge što je Rajt 1991. godine od strane Američkog instituta arhitekture proglašen “najvećim američkim arhitektom svih vremena”.

Folingvoter

Isto tako, neki od njihovih ličnih prijatelja svjedoče da bez Olgivane, ne bi bilo Rajtovih najpoznatiih djela, koja je stvorio upravo u vrijeme njihovog zajedničkog života. Taj je život, uprkos tome što ju je upoznao kao čovjek duboko zašao u šestu deceniju, trajao oko 35 godina.

Olgivana je sve do smrti upravljala Rajtovom fondacijom koja je u Americi bila veoma poznata i uticajna. Arhitekta Volt Lokli (Walt Lockley) je zapisao : “Fondacija Rajt i Feloušip (njihova škola u Taliesinu prim. aut.) nikada ne bi postojali u bilo kojem obliku da Rajt toga jutra nije otišao na balet sa jednim svojim prijateljem i da nije sjeo blizu tamnokose crnogorske plesačice.”

Gugenhajm u Njujorku

Rajt je projektovao više od 1.000 objekata, od kojih su 532 realizovana. Najpoznatija su Kuća Kaufman, ili Folingvoter – kuća na vodopadima u Konelsvilu u Pensilvaniji (1936. godine), pravo i autentično remek-djelo moderne arhitekture, te jedan od četiri Gugenhajmova muzeja, onaj na Petoj aveniji u Njujorku. Kada je umro, u 92. godini, na radnom stolu je ostavio 166 nezavršenih projekata. Ocjene su da “Rajtov opus po bogatstvu stvaralačkih ideja i raznovrsnosti nema konkurencuje u savremenoj arhitekturi”.

Kako je Olga postala Olgivana, susret sa gruzijskim mistikom   

Olga je rođena na Cetinju, 27. decembra 1898. godine. Bila je najmlađe od petoro djece. Imala je dva brata i dvije sestre. Kao devetogodišnju djevojčicu, starija sestra Julija dovela je kod sebe u Rusiju, gdje je bila udata za izvjesnog Konstantina Siberakova. Tamo je Olga upoznala svog prvog muža, arhitektu  Vladimara Hinzenberga, od kojeg se zvanično razvela 1927. godine,  sa kojim je deset godina ranije dobila ćerku Svetlanu.

Olga je u Rusiji postala Olgivana (od Olga Ivanova), ime koje će koristiti cijelog života i po kojem će je istorija i zapamtiti. Njen burni život i karakter teško je opisati u jednom novinskom članku. O njoj je u crnogorskim medijima objavljeno par članaka, a bilo je i nekoliko u beogradskim. Na žalost, i to malo tekstova obiluje političko-propagandnim elementima, netačnim faktima ili čak senzacionalističkim insinuacijama.

Gurđijev

Zajedno sa prvim mužem je putovala. Tako se 1919. zatekla i u Gruzijiji, gdje je upoznala mistika i filozofa Georgija Ivanoviča Gurđijeva, čiji će sljedbenik ostati do kraja života. Postala je član njegovog Instituta za harmoničan razvoj čovjeka, u kojem je ostala pet godina, uglavnom praktikujući “sveti” ili “mistični ples” i putujući s njim po Evropi. Gurđijev je inače poznavao i Staljina, sa kojim je išao u školu, kao i Hitlera, koji mu je dolazio na predavanja ranih 20-tih godina prošloga vijeka. Po nekim tvrdnjama, ovaj drugi upravo je od Gurđijeva naučio vještinu “hipnotisanja masa”. Sam mistik o obojici je mislio sve najgore.

Navodno, upravo je Gurđijev nagovorio Olgijanu da ode u Ameriku i spasi svoj brak sa Vladimirom. Kada je Institut zatvoren, 1924, nakon jednog saobraćajnog udesa u kojem je Gurđijev teško povrijeđen, Olgivana se našla u Parizu sa ruskim emigrantima, da bi potom i otišla u Ameriku. Po nekim izvorima, prvo je otišla u Nju Džersi, gdje je bio njen brat. Nakon toga, u Čikago, u kojem joj je bio muž sa ćerkom.

Brak se ipak raspao, iako će se formalno razvesti tek 1927.

Karsavina, koju Rajt pominje u rečenici sa početka teksta, bila je Tamara Platonovna Karsavina, čuvena ruska primabalerina i plesni pedagog, koju smatraju jednom od osnivača modernog britanskog baleta, jedan od osnivača Kraljevske plesne akademije, najveće svjetske organizacije koja se bavi plesnom obukom.

Opravdano je reći, Olga je birala društvo.

Kratki razgovor crnokose graciozne Crnogorke, ćerke ratnice i unuke ratnika sa Meduna, u separeu nakon baletske predstave u Čikagu, u kojoj je po svemu sudeći i sama nastupila, bio je fatalan za oboje.

Rajt  

Rajt je prije susreta sa Olgivanom imao veoma buran život, koji je punio stupce američke štampe, najmanje iz arhitektonskih razloga. Sa prvom ženom imao je šestoro djece, ali ju je napustio zbog ljubavnice, koja je takođe bila udata. Njihova ljubavna priča, puna intriga, zajedničkog bjekstva u Evropu, bila je nezapamćeni skandal za puritansku Ameriku. Veza će im se okončati velikom tragedijom. U njegovom odsustvu, kuću koju je sagradio specijalno za život sa svojom novom ljubavi, Mamom Bortvik Čejni, jedan od slugu je 1914. zapalio i ubio sedam ljudi sjekirom. Među njih sedmoro, bili su i Mama i njeno dvoje djece rođene u braku sa tada napuštenim mužem.

Njihova priča i tragedija punili su novinske stupce: Mama Čejni i Rajt

Prije susreta sa Olgom, Rajt se ženio još jednom, ali je brak kratko potrajao.

Zdanje u kojem je izgubila život njegova Mama, čuveni Taliesin, danas pod zaštitom UNESCO, u Ajovi, u državi Viskonsin, postaće njegova ljetnja rezidencija. Kasnije je sagradio i Zapadni Taliesin, u Arizoni, blizu Feniksa, koji je postao zimska rezidencija i pravo sjedište njegove čuvene arhitektonske škole.

Izvorni Taliesin gorio je još jednom, ali je uporni Rajt, sada već u stabilnom braku ponovo obnovio zdanje u kojem je sa markantnom Crnogorkom oživio svoje grandiozne koncepte, kako arhitekture, tako i škole, ili autentični pripravnički program, koji osniva 1932. Olgivana je tu organizovala neku vrstu nastavka Gurđijevog Instituta za harmoničan razvoj čovjeka. Ima onih koji su je optuživali za zloupotrebu studenata, odnosno polaznika škole njenog muža, zbog toga što su morali da rade na imanju i pomažu oko kućnih poslova. No, valja imati u vidu da oni nijesu bili u hotelu, da to nije bio ni internat. Sa druge strane, značaj fizičkog rada bio je jedan od ključnih stubova Gurđijevog učenja, pa insitiranje na njemu možda treba čitati i u tom ključu.

Prvi Taliesin, koji je gorio dva puta

Nekadašnji polaznik te škole, Edgar Tafel, opisao je Olgin uticaj u svojim knjigama  “Genijev pripravnik”  i “Godine sa Frenk Lojdom Rajtom” (Apprentice to Genius: Years With Frank Lloyd Wright).

On piše da je brak sa Olgom bio nevjerovatno stabilišući za Rajta. “Njena posvećenost i snaga ponovo su poveli njegov genij naprijed. Znala je kako da se brine o njemu”. Dodaje i da je njeno iskustvo sa Gurđijevim imalo pozitivan uticaj na organizaciju tih događaja, tokom kojih je bilo na desetine muškaraca i žena sa Rajtovima u Viskonsinu i u Arizoni.

“Gospođa Rajt bila je snaga koja je držala radni red, od samog početka. Izuzetna žena”, zaključuje Tafel.

Zapadni Taliesin

Olgivana je vodila ovu školu i nakon Rajtove smrti, u aprilu 1959. godine i to skoro do njene smrti, u Skotdejlu u Arizoni, 1985, kao i Fondaciju Rajt.

Rajtov brak sa Olgivanom obilježio je najproduktivniji period njegovog života.

Olgivanino potomstvo

Olgivana je imala dvije ćerke. Prvu, Svetlanu Hinzberg, Rajt je usvojio i ona je kasnije nosila njegovo prezime. Svetlana je imala tragičnu sudbinu.

Udala se za 1935 za jednog, zapravo prvog, očuhovog “pripravnika”, polaznika njegove škole,  Viljema Veslija “Vesa” Pitersa, koji će kasnije takođe postati poznati arhitekta. Bio je veoma posvećen porodici Rajt i ostao je u Taliesinu i nakon suprugine smrti. Svetlana je poginula sa mlađim sinom, koji je imao samo dvije godine, u saobraćajnoj nesreći 1946.  Kažu da je bila i trudna. Drugi sin, koji je imao pet godina kada mu je majka poginula, kasnije je bio talentovani čelista, ali se uglavnom bavio uzgojem ovaca.

Sa ćerkom Jovanom

Zet je ostao u tijesnom odnosu kako sa taštom Olgom, tako i sa Rajtom, sa kojim je radio na raznim projektima, uključujući i dva najpoznatija koja smo pomenuli. Njih dvojica mogu se vidjeti na mnoštvu fotografija kojima internet obiluje.

A o tome koliko je Olga znala da utiče na ljude oko sebe, najbolje govori to da je svog zeta udovca upravo ona upoznala sa njegovom drugom ženom koja je bila niko drugi do Svetlana Alilujeva – Staljinova ćerka. Olga je tada već 10 godina bila udovica ali je čvrsto držala sve konce u rukama iako je i sama već bila prevalila 70-tu.

Njihov zajednički život trajao je samo 20 mjeseci, brak nešto duže.

Staljinova ćerka, čiji je otac, kao što rekosmo, bio školski drug Olginog duhovnog gurua, nije imala visoko mišljenje o “matrijarhatu” koji vlada u Taliesinu i o tome je ostavila svjedočanstvo:

“Taj je hijerarhijski sistem užasan: udovica na vrhu. Potom bord direktora (formalno), onda njen krug najbližih saradnika koji zapravo odlučuju, te arhitekte koji rade pravi konjski posao, i na dnu su studenti koji plaćaju visoke cifre kako bi bili primljeni zapravo, da bi već sjutradan bili poslati u kuhinju da ljušte krompir…. Ona je bila ‘duhovni vođa’ i samopromovisani ministar, propovijedajući nedjeljom ujutro o Bogu i čovjeku, i tada se očekivalo da svi budu prisutni u njenoj velikoj dnevnoj sobi.”

Rajt sa polaznicima u Taliesinu

Ovo ne baš laskavo mišljenje možemo uzeti sa velikom rezervom, budući da je Staljinova ćerka bila poznata kao kontroverzna pa i paranoična osoba, koja je ušla u ovaj hram arhitekture kada je iza sebe već imala više brakova i djece.

Piters je ostao lojalan Rajtovima do te mjere, da je naslijedio upravljanje Rajtovom fondacijom nakon Olgivanine smrti 1985. Ona ju je preuzela od muža, 1959.

Rajtovo i Olgivanino jedino zajedničko dijete, ćerka Jovana (Iovanna) rođena je u Čikagu, 1925. godine.

Jovana je bila pravo dijete svojih slavnih roditelja. Učestvovala je u predstavama i svim događajima koji su se dešavali u Taliesinu. U Parizu je nakon rata studirala filozofiju i ples, i to upravo kod gruzijskog mističara i prijatelja svoje majke, Gurđijeva.

Sahranjena na Medunu: Jovana Lazović Rajt u jednom svom performansu

Po povratku u Sjedinjene Države, Jovana je davala časove plesa u Taliesinu. Pisala je i pravila koreografije za svoje drame sa plesom, na muziku čiji je autor bila njena majka. Svake godine bi spremila po dramu za Taliesin Festival of Music and Dance.

Za nju kažu da je bila lijepa i magnetična, strahovito kreativna i talentovana žena. Udavala se tri  puta, a imala je i ćerku Iv (Eve Lloyd Wright, kasnije ponegdje Lazovich Lloyd Pieper), sa drugim mužem, Brajtgrumom Piperom. Sva tri muža upoznala je u Taliesinu. O trećem braku saznajemo iz pres klipinga lista Arizona Republic koji obavještava o skorom vjenčanju ćerke poznatog arhitekte, u oktobru te, 1972. godine. O posljednjem periodu njenog dugog života, nema lako dostupnih tragova. Umrla je u 89. godini, 2015.

Postsmrtne bizarnosti 

Ima jedan bizaran detalj vezan za Rajtove posmrtne ostatke. Slavni arhitekta preminuo je u Arizoni, u bolnici u Feniksu, 1959. Njegov sin iz prvog braka Robert Levelin Rajt, tijelo svog oca je prenio u Viskonsin, očigledno bez saglasnosti Olgivane i polusestre Jovane. Olgivana je imala jednu želju – da se njeni  i posmrtni ostaci njenog muža kremiraju a da se pomiješani prah ugradi u zidove memorijalne bašte oko Taliesina. Viskonsin je zabranio ovo seljenje, ali je Olgivanin plan ipak realizovan. Tako je zapravo Rajtovo tijelo dva puta bilo “ukradeno” u razmaku od 26 godina. Nakon prvog puta, Jovana je napisala telegram svome polubratu Robertu:  “Ostavština Aliesina nije za one poput tebe.”

Sa jednog od događaja u Talisianu

Ne zna se sa preciznošću da li je i koliko puta Olgivana posjetila Crnu Goru. Da je pamtila svoj zavičaj svjedoči i jedna zanimljiva fotografija, na kojoj i ona i njen muž imaju na sebi detalje iz crnogorske nošnje.  U našim medijima može se naći da je bila na Medunu  23. oktobra 1971. kada je, povodom sedamdesete godišnjice od smrti njenog đeda Marka Miljanova, otvoren muzej.

A ćerka Jovana?

Rajtovi u crnogorskoj nošnji

Dan je u januaru 2016. objavio informaciju da je na Medunu sahranjena nedavno preminula praunuka Marka Miljanova, Jovana. Tekst je potpisao pokojni Vu­kić Ilinčić, kustos Muzeja na Medunu i doktor istorijskih nauka. No, zanemarujući tvrdnju u koju je teško povjerovati, mada se uklapa u uređivačku politiku lista, da je želja pokojnice bila da “bude sahranjena po obredu Srpske pravoslavne crkve”, njeno djevojačko prezime nije moglo biti Lazović, već Lojd Rajt. Pozivajući se na “priče iz Kuča” autor navodi da je Rajt imao kćer­ku iz pr­vog bra­ka, ko­ja je bi­la uda­ta za Sta­lji­no­vog si­na. Zapravo, kao što rekosmo, zet Rajtov bio je oženjen Staljinovom ćerkom.

“Pra­u­nu­ka Mar­ko­va, Jo­va­na, ta­ko­đe ima jed­nu kćer­ku, Ivu (Eve-Iv), ko­ja je is­pu­ni­la maj­čin ama­net i po­sli­je du­gih ad­mi­ni­stra­tiv­nih, ali i fi­nan­sij­skih pe­ri­pe­ti­ja, sa­hra­ni­la je na Gor­njem Me­du­nu, na gro­blju brat­stva Po­po­vi­ća, po­red drev­ne i li­je­pe cr­kve,” navodi autor.

Grob Marka Miljanova na Medunu

Ostaje nam da posjetimo to mjesto, kao crnogorski trag neobične Olgivane.

Branislav Milovanović

1 Comment

1 Komentar

  1. GRAĐANSKI

    23.03.2021. at 21:04

    BRAVO ZA SJAJAN TEKST!

Leave a Reply

Cancel reply

Your email address will not be published.

Advertisement

Najčitanije