VUJOVIĆ ZA ALJAZEERU: Ključni cilj SPC-a je promjena crnogorskog identiteta

Kada na ulazu u Berane osvanu „srpske trobojke“ kao dio prazničkog dekora, ili kada u Budvi sekularni i multietnički Djed Mraz bude zamijenjen svecem iz imaginarija Srpske pravoslavne crkve došlo je vrijeme da se postave neka pitanja. Ako je neko i vjerovao da se u javnosti preuveličava uticaj SPC-a na politička zbivanja u Crnoj Gori onda će ga posljednja dešavanja definitivno razuvjeriti.Vlada Zdravka Krivokapića formirana je na način da ima podršku koalicija koje u svojim programima imaju jasno određene stavove prema ključnim društvenim i političkim fenomenima i kada u javnosti proklamira proevropske stavove zapravo govori ono što njeno biračko tijelo ne želi čuti. Komentarišući politiku Krivokapićeve vlade i „incidente“ sa isticanjem srpskih simbola predsjednik UO CEMI-ja (Centra za monitoring i istraživanje iz Podgorice) Zlatko Vujović kaže da niko ne smije imati dilemu da će lideri koji podržavaju premijerovu koaliciju odustati od svojih stavova. Njihov ultimativni cilj je veoma jasan i oni ne odustaju od njega i sve snage će uložiti u „promjenu crnogorskog identiteta“.

Pokušaj promjene nacionalne strukture

„To što je vlada formirana ne znači da će je koalicija koja je podržava u parlamentu ili onaj dio koalicije koji je stao iza Demokratskog fronta i Krivokapića odustati od svoje politike a posebno na lokalnom nivou. To je prije svega borba za promjenu crnogorskog identiteta koji je baziran na konceptu građanske, multietničke i multikonfesionalne Crne Gore. To je pokušaj promjene nacionalne strukture pred predstojeći popis sa ciljem da se umjesto građanskog instalira koncept nacionalne srpske države. Stoga i ne čudi izjava premijera da Crnu Goru i Srbiju vidi kao dvije srpske države. Stoga bez obzira što iz Vlade čujemo izjave poruke da je crnogorska vlada prozapadna, u biti je najveći dio vladajuće koalicije ima jasan negativan stav prema tim vrijednostima. Postavlja se pitanje da li vjerovati Krivokapiću i njegovim ministrima ili vjerovati liderima njegove koalicije Mandiću, Kneževiću, Milačiću… čijim glasovima opstaje vlada. Mandić i Knežević su jasni. Nema od njih podrške ideji da Crna Gora bude članica NATO-a. Naprotiv, uradiće sve što je u njihovoj moći da Crna Gora ne bude dio NATO. Kada to govore vjerujem da su u potpunosti iskreni“.

Vujović (FOTO: Pobjeda) 

Ono što Vujović prepoznaje kao najveći politički problem aktualne vlade jeste nespojivost onoga što vlada promovira kao politiku u mnogim vrijednosnim, identitetskim i ideološkim pitanjima sa osjećajem i stavovima biračkog tijela koje predstavlja.

„Pitanje je koliko može biti održiva vlada koja problemski gledano ne korespondira onome što su programima koalicija koje čine većinu koja je izglasala vladu niti sa biračkim tijelom koje stoje iza tih koalicija. To je jedno potpuno neprirodno stanje. Ova vlada dominantno javno se zalaže za politiku koja nema podršku konstituenata vladajuće koalicije. To može trajati privremeno ali ne može dobiti trajni oblik iz prostoga razloga što će se te političke partije morati vratiti biračima i objasniti zašto su odustali od programskih ciljeva, od politike i programa za koji su dobili podršku birača“.

Vujović nimalo ne oklijeva da jasno imenuje kakve politike proklamiraju partije koje su izabrale vladu Zdravka Krivokapića.

„Koalicija gospodina Krivokapića, predvođena Demokratski frontom DNP, Pravom Crnom Gorom je protiv NATO-a. Ona je u svojoj orijentaciji proruska i prosrpska. To znači da ukidanje sankcija Rusiji, povlačenje priznanja Kosova  i napuštanje NATO-a jeste ono što ih programski definiše, odnosno ono za šta se oni javno zalažu u svojim programima“.

Crkva ima ogroman uticaj

O uticaju SPC-a na odluke nove vlasti mogu se voditi duge rasprave, ali da su „maske pale“ i da je svima postalo jasno da crkva ima ogroman uticaj na djelovanje crnogorske izvršne vlasti više nema zbora. Vujović insistira da se u odnosima SPC-a i države jasno definiraju dvije dimenzije; ona finansijska i ona ideološka.

„Kada kažem finansijska mislim prvenstveno na imovinsko pitanje, odnosno rješavanje problematičnih pitanja vlasništva nad objektima za koje nemaju dokaze o prenosu vlasništva na njih. S druge strane, je pitanje obezbjeđenja uslovno rečeno drugih finanijskih interesa, odnosno investicija. Primjera radi, čovjek SPC-a je ministar ekologije, uređenja i prostora a u nadležnosti tog ministarstva će biti urbanistički planovi i dozvole koje su potrebne SPC-u za njihove velike investicije. Taj čovjek je arhitekta po čijem je projektu urađen hram u Podgorici. Ja ne smatram da ima slučajnosti kada je riječ o izboru rješenja za određena ministarstva. Na čelo Ministarstva kulture, prosvjete, nauke i sporta došla je osoba koja je bila na čelu nevladine organizacije bliske SPC-u“.

Ako finansijska dimenzija ima jasan cilj onda je ideološka još pažljivije definirana, kaže Vujović.

“Kada govorimo o ideološkoj dimenziji onda to znači promjena identiteta Crne Gore. Ovi pokušaji najviše podsjećaju na stanje u Republici Srpskoj, odnosno napor da se SPC instalira kao neki supervizor svih društvenih dešavanja, da je ona ta koja odlučuje i koja će reći da je nešto društveno prihvatljivo ili ne. Idemo na klerikalizaciju društva. Dalji koraci bi bili uvođenje vjeronauke, ali uvođenje vjeronauke koja bi tražila da se djeca dijeli po vjeroispovijesti, da se prave odjeljenja na bazi vjerske opredijeljenosti. Nova srpska demokratija je imala prije nekoliko godina ideju da se odjeljenja prave u školama prema izboru jezika kojom djeca govore“.

Konačni cilj ovog djelovanja, onaj politički, jeste promjena crnogorskog identiteta i pokušaj da se Crnogorci kao nacija svedu na mjeru nacionalne manjine na predstojećem popisu stanovništva. U tom procesu aktivno su uključeni SPC i politika iz Beograda, kaže Vujović.

“SPC-u se očigledno žuri, a zašto se žuri – zato što su svjesni da ovo stanje nije održivo i pokušavaju da u narednom periodu proguraju kroz vladu i parlament sve što im je od  posebnog značaja. Ono što je postao ključni cilj SPC-a u Crnoj Gori jeste promjena crnogorskog identiteta. Ovo pitanje posebno dobija na značaju zbog popisa naredne godine. Da li će na tom popisu predsjednik Vučić ali i SPC uspjeti u tome da  se poveća procenat učešća srpske nacionalnosti na štetu crnogorske, odnosno da se stvori jedna snažna poluga destabilizacije Crne Gore kao što je to Republika Srpska u BiH, kao što su to srpske opštine na Kosovu je veliko pitanje. Bojim se da za zvanični Beograd idu lošiji dani na međunarodnom planu promjenom američke administracije, koji mogu dramatično da utiču na dalju dinamiku i karakter dešavanja na Zapadnom Balkanu. U krajnjem i na poraz srpskog intervencionizma u regionu“.

Jasmin Agić