YIHR: Granatiranje Dubrovnika najsramnija stranica u crnogorskoj istoriji

Ratni zločini ne zastarijevaju, ne smiju biti zaboravljeni i dozvoljeno da se zbog pasivnosti ostane bez značajnih dokaza i svjedoka, saopšteno je iz Inicijative mladih za ljudska prava (YIHR), povodom 29 godina od granatiranja Dubrovnika.
U toj nevladinoj organizaciji kazali su da je granatiranje Dubrovnika najsramnija stranica u skorijoj crnogorskoj istoriji.
Iz YIHR-a su podsjetili da je napad počeo 1. oktobra 1991. godine, dok je najteži dan za dubrovačke stanovnike ali i za grad, zaštićen od UNESCO-a, bio 6. decembar.
„Tog dana je naročito kulminirao napad vojnika Jugoslovenske narodne armije i crnogorskih rezervista, kad je poginulo 19 ljudi, 60 je ranjeno, spaljena je biblioteka Međunarodnog univerzitetskog centra sa 20 hiljada knjiga i znatno oštećeno staro jezgro grada pod zaštitom UNESCO“, rekli su iz YIHR-a, članice Građanske alijanse.
Iz YIHR-a su naveli da su vršene i pljačke i uništavani društveni i civilni objekti.
Oni su podsjetili da su za ratne zločine prilikom napada na Dubrovnik pred Haškim tribunalom osuđeni samo bivši general Jugoslovenske narodne armije (JNA), Pavle Strugar i njemu podređeni komandant Miodrag Jokić, na po sedam godina.
Kako se navodi, devet godina nakon granatiranja, sadašnji predsjednik Crne Gore a tadašnji premijer Milo Đukanović u Cavtatu je izrazio žaljenje i izvinjenje.
„Ovu priliku želim iskoristiti da u svoje i u ime građana Crne Gore, posebno onih koji dijele moja moralna i šira politička uverenja, da uputim iskreno žaljenje svim građanima Hrvatske, posebno Dubrovnika i Dubrovačko-neretvanske županije, za svu bol, sva stradanja i sve materijalne gubitke koje im je nano bilo koji predstavnik Crne Gore u sastavu JNA u tim tragičnim događajima“, kazao je tada Đukanović, podsjetili su iz YIHR-a.
Kako su rekli, Crna Gora i dalje ostaje pasivna po pitanju moralne i političke odgovornosti zbog ratnog huškanja nakon kojeg je došlo do smrti 116 civila i 430 vojnika, a više stotina je ranjeno.
Iz YIHR-a su istakli da je 90-te godine nakon toga obilježilo i odvođenje hrvatskih zatvorenika u logoru Morinj, za koji su kažnjeni samo pripadnici najnižeg nivoa odgovornosti.
Navodi se da se u Bukovici započinje sa protjerivanjem muslimanskog stanovništva, a oni koji su pobjegli iz BiH u Herceg Novi su deportovani nazad vojsci bosanskih Srba gdje su i ubijeni.
„Ratni zločini ne zastarijevaju, ne smiju biti zaboravljeni i ne smijemo dozvoliti da zbog pasivnosti ostanemo bez značajnih dokaza i svjedoka, da godine i dalje prolaze bez utvrđivanja komandne odgovornosti, a da isplaćene naknade štete budu jedina kompezacija za veliki broj žrtava i srušenih objekata“, kazali su iz YIHR-a.
Oni su podsjetili da je Vrhovno državno tužilaštvo 2015. godine donijelo Strategiju za istraživanje ratnih zločina, prema kojoj su preuzeli obavezu sačinjavanja tima sastavljenog od jednog tužioca i dva-tri policajca.
Predviđeno je i da Specijalno državno tužilaštvo (SDT) po isteku svaka dva mjeseca podnese izvještaj Vrhovnom državnom tužiocu o radnjama koje je preuzelo.
„Postavlja se pitanje u kojoj mjeri je ovo zaista realizovano, i da li SDT ima materijala za dvomjesečna izvještavanja o istrazi ratnih zločina?“, zaključili su iz YIHR-a.