OVAKO JE KRITIKA PISALA O “AZRI” 1980-te: Grupa osrednja, Štulić neprijatno loš

U saradnji sa Yugopapirom, Index.hr prenosi kritiku prvog albuma Azre, objavljenu 1980. Godine, koja legendarnu grupu označava kao “nedoraslu”, a Štulićevo pjevanje karakteriše kao “poluživotinjske krike i mumljanje”.

“Pripadnici domaćeg razblaženog “punka” i “new wavea”, pripadnici, dakle, naše verzije engleskog “novog vala”, sastav Azra iz Zagreba, priključuju se grupi osrednje vještih kopiranata nedozrelih aranžmana i nedoraslih muzičara s druge strane La Manša, uključujući se u bitku za muzičku struju koja je već doživjela svoj Vaterlo i na Ostrvu.

Svestrani i djelimično talentovani Branimir Štulić nije muzički klovn poput svog muzičkog istomišljenika Čonte iz Novog Sada, što svakako njegovom triju daje prednost nad Pekinškom patkom, ali je gotovo neprijatno loš pjevač, odbojnog glasa bez dikcije koju nadoknađuje poluživotinjskim kricima i mumljanjem, bez dovoljno poznavanja instrumenta koji nemilosrdno svira i bez imalo stida da sva ta svoja neznanja prikazuje publici.

Možda spomenutog Štulića, inače “malog boga” sastava Azra, ohrabruju neki drugi njegovi talenti koje zaista posjeduje i koji još više razoružavaju dobronamjernog slušaoca njihovog prvog albuma koji je podržao i pustio u prodaju Jugoton.

Branimir Štulić dokazuje preko svojih kompozicija stvaralački talent; kompozicijsku inventivnost i bogatstvo pjesničkog izraza u granicama “drskog tretiranja svih problema generacije”.

Zbog tih vrijednosti koje Štulić ima, zaista je šteta što ih ne prepusti nekim učenijim sviračima i boljim pjevačima. Tada bi grupa Azra mogla zauzeti mjesto koje po muzici i tekstovima i zaslužuje.”

(RTV, revija, 1980.)