Dugo putovanje Crne Gore od starog do novog bijelog terora

Piše: Milenko A. Perović

Crnom Gorom vlada klerikalna i profašistička vlast s opasnim državno-terorističkim namjerama. Prva namjera njenih mentora, nosilaca i pristalica je da obesmisle i ukinu sve demokratske institucije da bi ona postala nesmjenljivom! Vara se svako ko misli da će vladajuća kakistokratija dopustiti mogućnost da na sljedećim izborima bude smijenjena na demokratski način!

Kad nacifašisti – bilo đe u svijetu – dođu na vlast, prvo stave van snage važeći politički i pravni sistem. Onda ukinu parlamentarnu demokratiju, višestranačje, javno mnijenje i propozicije javnog društvenog morala. Obavezno zabrane lijeve partije, gledajući da im pobiju rukovodstva i što više članstva. Građanske partije zabrane ili one same sebe kapitulantski ukinu.  Onda počnu zlikovački divljati zastrašivanjem, hapšenjem i ubijanjem neistomišljenike. Potom započinje prisilno uključivanje svih socijalnih, političkih, privrednih i kulturnih snaga u jedinstvenu organizaciju totalitarne diktature (njem. Gleichschaltung), koja prisvaja i kontroliše sve te snage.

Od kada se na krajnje problematičan način dokopala vlasti 2020. godine, vladajuća grupacija u Crnoj Gori slijedi ruralnu velikosrpsku verziju klerikalnog fašizma. Najprimjerenije bi ga bilo nazvati panađurskim fašizmom.

Nova vlast se odmah stavila iznad Ustava i zakona. Vladavinu prava dobrim dijelom je poništila svojim četničkim i panađurskim voluntarizmom i decizionizmom. Krenula je u plansko razaranje političkog, pravnog i ekonomskog sistema države. Osiljena u spremnosti da javno objelodanjuje svoje namjere, cjelinu svoga djelovanja usmjerila je na uništavanje spoljašnjeg i unutrašnjeg suvereniteta Crne Gore.

Od početka ona nije skrivala namjeru da u potpunosti politički i nacionalno desubjektivira Crnu Goru, da bi je lakše „prisajedinila“ Srbiji. Nije skrivala svoj cilj da silom ili milom denacionalizuje Crnogorce. Zalančala je mašineriju državnog terorizma usmjerenog protiv Crnogoraca, Bošnjaka, Muslimana, Albanaca i Hrvata.

Nije Crnoj Gori prvina da je meta terorističkog udara od strane političkog Beograda i kvislinških srpstvujušćih Crnogoraca, posrbljenika i patoloških velikosrba. Crna Gora je već iskusila, najdrastičnije u periodu od 1918. do 1941. godine, teroristički oblik okupacije – snažno učvršćen domaćom kolaboracijom – koji je poznat kao bijeli teror!

Od kada su velikosrpske klerofašističke političke snage preuzele vlast 2020. godine, načinile su krupne korake da u Crnoj Gori obnove istorijsko iskustvo bijelog terora. Njihove klerofašističke namjere jasno su pokazane na Cetinju 5. septembra 2021. godine.

Vladajuće četništvo tada je označilo početak novoga bijelog terora. Dalo je do znanja da će – kao i za vrijeme prvoga bijelog terora od 1918. do 1941. godine – upotrijebiti sva teroristička sredstva protiv crnogorskih patriota, privrženika suverenističke ideje, nacionalnih Crnogoraca te  pripadnici drugih nacionalnih zajednica koji su odani suverenoj i nezavisnoj državi Crnoj Gori.

Pojam bijelog terora (fr. Terreur blanche, rus. Белый террор) u upotrebi je od  Francuske revolucije. Označava terorističko djelovanje kontrarevolucionarnih desničarskih režima protiv jakobinaca, republikanaca, ljevičara, socijalista, anarhista i komunista. Poslije Oktobarske revolucije u Rusiji označavao je sistem zločina kontrarevolicionarne Bijele garde protiv boljševika i njihovih pristalica. Tokom 20. vijeka u mnogim zemljama reakcionarni režimi su se bijelim terorom borili protiv progresivnih političkih snaga.

Bijeli teror u prvoj Jugoslaviji u periodu 1919. do 1941. godine činio je sistem represije režima protiv članova Komunističke partije Jugoslavije i njenih simpatizera. Hiljade komunista je uhapšeno, a u periodu Šestojanuarske diktature (1929-1932) ubijeno je preko 400 komunista.

Crna Gora je u međuratnoj Jugoslaviji iskusila dvostruki bijeli teror! Od reakcionarnog beogradskog režima bila je izložena antikomunističkom, kao i anticrnogorskom bijelom teroru!

Danas se u Crnoj Gori opet uspostavljaju svi bitni elementi novog anticrnogorskog bijelog terora. Da bi se razumjelo šta on danas jeste i šta će vrlo brzo i sve brže postajati, valja ga uporediti sa starim bijelim terorom iz 1918-1941. godine.

Koje su sličnosti i razlike starog i novog bijelog terora?

Prvo. Stari bijeli teror u Interbellum-periodu (1918-1941) provodila je srpska velikodržavna soldateska s namjerom da posrnulu državu Crnu Goru do kraja politički desubjektivira i učini je dijelom proširene Srbije bez ikakvih regionalnih i nacionalnih prava. Novi bijeli teror – koji započinje 2020. godine – provodi se u državi koja je suverena i nezavisna. No, svrha mu je da uništi Crnu Goru kao državu i pretvori je amorfnom teritorijom koja je na „prisajedinjeni“ način učinjena potpuno zavisnom od Srbije.

Drugo. Svrha staroga bijelog terora bila je denacionalizacija Crnogoraca i njihovo posrbljivanje. Svrha novoga bijelog terora je anihilacija Crnogoraca. Najprije, svim silama treba smanjiti broj Crnogoraca tako da prestanu biti najbrojnija nacija u Crnoj Gori. Kad se to željeno stanje postigne, aktiviraće se mjere ništenja nacionalnih prava Crnogoraca, a Crna Gora proglasiti srpskom teritorijom.

Treće. Stari bijeli teror osmislio je beogradski „nacionalistički um.“ Provodila ga je srbijanska okupaciona soldateska u Crnoj Gori. Snažan oslonac imala je u kolaboracionistima („bjelaši,“ „Omladina“ etc.). Novi bijeli teror ne odvija se u uslovima formalne okupacije Crne Gore. Međutim, država Srbija i Crkva Srbije neformalno su okupirale Crnu Goru. Za provođenje novog bijelog terora nije im potrebna okupaciona vojska. Članstvo u NATO paktu gotovo ničim ne limitira velikosrpski bijeli teror u Crnoj Gori. On se uspješno sprovodi preko crnogorskih posrbljenika koji su „demokratski“ dovedeni na vlast!

Četvrto. Stari bijeli teror bio je neposredno usmjeren protiv crnogorskih rodoljuba koji su se suprotstavljali srbijanskoj okupaciji. Novi bijeli teror od 2020. godine usmjeren je – za sada – primarno protiv bivše vladajuće nomenklature. Cilj mu je da se ona zastraši u cjelini i personalno, moralno difamira, politički diskvalifikuje i onemogući u opozicionom djelovanju. Na latentni način – koji će vrlo brzo postati otvoreno brahijalan – usmjerava se teror protiv svakoga crnogorskog patriote i suvereniste.

Peto. Mjerama staroga bijelog terora, Crna Gora je ekonomski satirana. Beogradska buržoazija opljačkala je crnogorske ratne reparacije. Humanitarna pomoć svijeta gladnoj Crnoj Gori dijeljena je samo posrbljenicima. Monetarnim mjerama Crna Gora je dodatno ekonomski oslabljenja. Da bi bio što prije ukinut, perper kao crnogorska moneta sramotno je obezvrijeđen u odnosu na srbijanski dinar. Okupacioni režim donio je niz terorističkih mjera da bi otežao materijalnu egzistenciju protivnika „ujedinjenja.“ Da bi crnogorsko seljaštvo do kraja osiromašilo, nametniti su mu porezi znatno veći nego u Srbiji. Sve je činjeno da se onemogući ekomonski razvoj Crne Gore. Gurana je ona u položaj sirotana koji živi od beogradske milostinje dok njena bogatstva pljačkaju beogradski koncesionari.

To je omogućilo da se proširi i ukorijeni propaganda – koja do danas odjekuje u svijesti brojnih zamlata u Crnoj Gori – da ona ne može ekonomski preživjeti bez Srbije. Novi bijeli teror usmjeren je na plansko slabljenje i uništavanje glavnih ekonomskih resursa Crne Gore. Nova vlast Crnu Goru – po modelu Srbije – svjesno gura u dužničko ropstvo i  potpunu ekonomsku zavisnost od Srbije.

Šesto. Na udaru staroga bijelog terora nalazio se svako sa stigmom neprijatelja srpstva i “bezuslovnog ujedinjenja.” Crnogorski rodoljubi mogli su doći do javne službe i penzije samo ako se odreknu rodoljublja i pristanu na posrbljivanje. Novi bijeli teroristi od 2020. godine provode sličan radikalni revanšizam prema crnogorskim patriotima. Ubrzano rade da se Crnogorcima i pripadnicima nesrpskog naroda u Crnoj Gori potpuno onemogući pristup javnim službama. To je prvi korak u smjeru radikalnijeg nacionalnog obespravljivanja i progona.

Sedmo. Stari bijeli teror svim silama i sredstvima je udarao na crnogorske patriote i njihove porodice. Proglašavao ih je “izdajnicima srpstva” i “separatistima.” Planski zločin je bio njegov vodeći odnos prema njima. Srpska soladateska – u saradnji s domaćim izdajnicima – ubila je hiljade Crnogoraca i spalila hiljade kuća. Crnogorski rodoljubi masovno su hapšeni, zlostavljani, ponižavani, osuđivani na teške robije i ubijani. Silovanja i pljačke bili su dio te politike. Nikad u povijeseti Crna Gora nije doživjela težu ni sramotniju okupaciju od ove srbijanske iz 1918-1941. godine. Novi Bijeli teror – za sada – crnogorske patriote samo proglašava „izdajnicima srpstva“ i „ustašama.“ Nije teško predviđeti, kad se novi bijeli teroristi potpuno učvrste na vlasti, ništa ih neće sprječavati da ponove dobar dio zločina starih bijelih terorista prema građanstvu Crne Gore!

Stari i novi bijeli teror imaju identičnu ključnu karakteristiku! Nijesu oni samo instrument velikosrpskih političkih interesa. Mnogo više od toga, oni su opredmećenje velikosrpskog ludila mržnje prema Crnogorcima, od koga su oboljeli i mnogi srpstvujušći Crnogorci. Manijakalna mržnja podstiče nove bijele teroriste – kao što je i one stare – u htijenju zabranjivanja i uništavanja svega što je crnogorsko. A opet – na paradoksalni način – oni žele sve crnogorsko sačuvati u opljačkanom, falsifikovanom i nakazno posrbljenom obliku!

Kako se novi bijeli teror bude širio, crnogorsko pitanje sve više će postajati sudbinsko pitanje golog opstanka Crnogoraca i drugih naroda Crne Gore.