Jakov Milatović je stoprocentni četnik!

Piše: Milenko A. Perović

Jakov Milatović je s zlomislenom „ideološkom braćom“ planirao, ako zatreba, lišiti života desetinu Crnogorki i Crnogoraca u cetinjskim belvederskim danima!

Kakva je osoba koja – pri čistoj svijesti i zdravoj pameti – planira pogibiju deset svojih sunarodnika, a istodobno bi da bude predśednik države koju u tuđem interesu želi srušiti do temelja? Može li se takva osoba kvalifikovati drugačije nego kao stoprocentni četnik!

Samo mladi, a već prekaljeni četnik mogao je učestvovati u izradi strategije da se likvidiraju građani Crne Gore koji mu nikakvo zlo nijesu učinili ni imali namjeru! Samo zadrti četnik je mogao „postulirati“ kako da se uklone ljudi na kojima nije bilo nikakve krivice, osim što su Crnogorci. Po zloj pameti, s četničke tačke gledišta to je neoprostiva krivica!

Samo četnik kome je velikosrpstvo popilo svu pamet mogao je snovati kako trajno s lica zemlje zbrisati one koji nikome nijesu neprijatelji, ali im je neoprostivi grijeh što drže do državne, nacionalne i lične slobode više no do bilo čega drugoga!

Samo onaj koga je četništvo potpuno obezdušilo mogao je – bez ikakvih moralnih kočnica – poželjeti da se po starim planovima srpskog klerofašizma smiču nepoćudni Crnogorci, a da onima koji prežive pognute glave baš on bude državni predśednik! Eto, takva groteska od čovjeka je Jakov Milatović!

Kao politička pojava koju je nanio poplavni talas velikosrpskog „oslobođenja“ Crne Gore avgusta 2020. godine, on bi sam po sebi bio prolazan kao i sve ono što poplava nanese pa odnese! Nanijela je ona mnogo četnika i četničaka, spremnih da uvode velikosrpstvo u Crnoj Gori kriminalnim i zlikovačkim metodama. U zagađenom efemerju političkog trenutka – da mu ga zgoda nije namjestila – ostao bi on anoniman u poganluku mnoštva političkih kreatura, spodoba i bastarda spremnih na svašto u uništavanju Crne Gore.

Međutim, zlo ima svoju dublju logiku! Kad četničku ološ zapadne da vlada, zakonomjerno na površinu isturi najgore među sobom, najspremnije na zlo! Jakov Milatović je dobio priliku da od prolazne postane neprolazna pojava u crnogorskom četničkom terarijumu.

Zgrabio je spremno priliku da svijetu pokaže kakav je antimoralni fenomen čučao u njemu. Niko od „oslobodilaca“ nije koliko on u simboličkom i faktičkom smislu pokazao kako izgleda kad se pogube kriteriji razlikovanja ljudskog i neljudskog, stida i bestidnosti, srama i besramnosti!

Proklamujući da za ustoličenje „Srpskog sveta“ u Crnoj Gori nije od značaja hoće li na njegov paganski žrtveni oltar biti prinijeto deset ubijenih Crnogoraca, Jakov Milatović se razotkrio kao stvor bez moralne samosvijesti. Ukinuo je sebe kao moralno i pravno imputabilnu osobu. Pokazao se nesposobnim za moralno rasuđivanje i svijest o ličnoj odgovornosti.

Potvrdio se kao živi primjer šta se s ljudskim bićem desi kad se u njemu ujedine sirovi svetosavski bigotizam, velikosrpska fašistička ideologija i lične frustracije koje imaju ko zna koje psihopatološko porijeklo! Kao stvor koji brani i slijedi klerikalni fašizam, on je poništio sve uzuse ličnog i građanskog morala i obreo se u zoni sumraka kojom gospodare teški kriminalci i životinje!

Etičkom ekpertizom bez teškoća se utvrđuje  da on nema donji moralni prag! Pokazuje ona tešku patologiju u njegovoj moralnoj orijentaciji. On ne razlikuje dobro i zlo, baš kao lik Petrova – prototipa bića bez ikakve savjesti – iz „Zapisa iz mrtvog doma“ Dostojevskog. Vlastitu savjest je „predśednički kandidat“ trajno suspendovao „u ime viših ciljeva.“ To je uspijevalo i komandantu koncentracionog logora Aušvic. A bio je nježni otac porodice i ljubitelj Rilkeove poezije!

Validnost ove etičke ekspertize dodatno osnažuje faktum ko je u predśedničkoj kandidaturi podržao Jakova Milatović. Po sljedbenicima i podržavaocima najlakše je poznati čovjeka i nečovjeka! Srodne se duše nepogrješivo prepoznaju (Similis simili gaudet).

Milatovića je podržao kakistokratski politički establišment suśedne zemlje. Malo mu je što uništava vlastitu zemlju, nego traži vjerne sluge – kao što je Milatović – da unište i Crnu Goru! Podržao ga je osuđeni ratni zločinac. Prepoznao je u njemu perspektivnog sljedbenika! Podržao ga je i lažni mitropolit crnogorski. Vidio je u njemu vlastitu sračunatost u profitabilnoj izdaji četrdeset generacija Dukljana, Zećana i Crnogoraca!

Podržali su Milatovića četnički instant-vojvoda, plagijator uhvaćen u „krađi pameti“ i neopisivi likovi iz Vijesti koji su već zauzeli visoka mjesta na listi povijesti beščašća. Koga podrži profesor računa, ne može taj biti ništa drugo do nesretnik koji je prodao dušu velikosrpskom đavolu!

Zato što u njemu vidi perspektivnog iskopnika Crne Gore, listom ga je podržala sva anticrnogorska fukara lažnih intelektualaca i lažnih pisaca, lažnih istoričara te istinskih velikosrpskih klerikalaca i fašista. Sveukupno, oko Milatovića se okupio klerofašistički mrak Crne Gore i Srbije.

Oni hoće da im predśednik bude osoba koja se nalazi na jasnim četničkim ideološkim pozicijama. Za toliku podršku preporučuje ga činjenica da je uništavao crnogorski ekonomski sistem koliko je god mogao! No, presudno ga preporučuje činjenica da se u društvu iskopnika Crne Gore istakao otvorenim iskazivanjem želje i plana da života liši desetinu crnogorskih građana u cetinjskim belvederskim danima zbog toga što im pokušavaju silom nametnuti lažnoga mitropolita crnogorskog!

Odakle u tome čovjeku – etničkom Crnogorcu, svejedno što se konvertovao u političkog Srbina – spremnost da satire Crnogorce koji nijesu po klerofašističkom ukusu?

Kao i mnogi prije njega, uhvaćen je u mrežu „pogleda na svijet“ velikosrpskog nacionalizma u njegovom radikalskom fašističkom obliku. Obolio je od iste psihopatologije koja je u Crnoj Gori stvarala fašiste velikih ambicija, male pameti i nikakvog morala – kao što su Pavle Đurišić, Bajo Stanišić i brojni drugi – koji su bili spremni da za račun beogradskih fašističkih ubica ubijaju Crnogorce! U to se kolo uhvatio mlađani Milatović i ne misli iz njega izlaziti!

„Slavnim“ iskazom o pragmatičnoj eliminaciji nepoćudnih građana – ako bi što zasmetali hirotoniji lažnoga mitropoliza crnogorskog – i Jakov Milatović pokazao se kao osoba velike ambicije, male pameti i odsustva morala!  Niko kao on, kotiran toliko visoko na političkoj mapi Crne Gore od AB kontrarevolucije, nije na tako ogoljen način pokazao spremnost za uništavanje Crnogoraca! Groteskno je što istovremeno glumi Evropejca. Tom jadnom glumom pokušava varati lakovjerne, politički nepismene, kao i „naivne“ političke faktore sa Zapada. Nijesu li, uostalom, oni Crnu Goru predali u ruke đavolu?!

U „slavnom“ iskazu Milatovića sadržana je izvjesna nejasnoća oko plana ubijanja deset Crnogoraca! Valjalo bi da on razjasni da li je mislio lično da ih pobije! Možda je samo mislio da ohrabri one koji raspolažu potrebnom silom i mogu narediti da se ubije deset Crnogoraca!

Da nije možda želio da njegovo anticrnogorstvo na licu mjesta dobije karakter izvršne naredbe stručnjacima za pucanje u crnogorski narod?! Ima smisla pretpostaviti da se junački glasnuo među mudrim „oslobodilačkim“ glavama da bi se viđelo kako je raskrstio s crnogorstvom i iskazao spremnost da – za početak – deset Crnogoraca pošalje na onaj svijet! Ne može se pogriješiti ako se pretpostavi da se želio preporučiti vaskolikom velikosrpstvu kao etnički Crnogorac koji za „svetu srpsku stvar“ ima hrabrosti da ubija svoje bivše sunarodnike!

Zašto je „licitirao“ baš do deset Crnogoraca koji smetaju klerofašizaciji Crne Gore? Ima li tu kakve mistične numerologije ili mu je zla pamet na licu mjesta smislila da je toliko mrtvih crnogorskih glava dovoljno da se prepadnu sve njihove preostale žive glave i da legnu pod srpske popove?!

Sva je prilika, nije mislio na određenih deset Crnogoraca ili Crnogorki! Mislio je na sve njih kao remetilački faktor! Mogao je iz istih razloga tražiti da se smakne stotinu nepoćudnih Crnogoraca? Ili njih hiljadu? Ili sto hiljada? Ili svi Crnogorci na svijetu koliko ih ima. Zar u svetim knjigama srpskog fašizma ne piše da svi oni – svuda i svagda – smetaju „vaskolikom srpstvu?“ A s njima zajedno, smetaju i Bošnjaci i Muslimani i Hrvati i Albanci!

Ko u neđelju da svoj glas Jakovu Milatoviću, glasao je da od Crne Gore strva ne ostane!