(NE)POŽELJNI GENOCIDNI PARTNERI: Smrt zločinca razotkrila licemjereje crnogorske vlasti

Smrt presuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića je poslužila kao svojevrsni lakmus papir koji je razotkrio stvarne ideološke aspiracije partija koje čine trenutnu vlast u Crnoj Gori.

Predsjednik Skupštine i Nove srpske demokratije (NSD) Andrija Mandić izjavio je saučešće sinu Ratka Mladića povodom smrti njegovog oca, dok su iz njegove partije otvoreno izražavali žaljenje i objavljivali čitulje povodom smrti ratnog zločinca odgovornog za monstruozne zločine i desetine hiljada mrtvih.

Jasno je da je nakon ovakvog postupka sva evropska fasada pala sa lica Mandića i njegove partije, razotkrivajući ono što je njihova ideološka i politička suština – velikosrpstvo u kombinaciji sa glorifikovanjem genocida i zločinaca. 

Inicijativa DPS-a ogolila vlast

Stoga je sasvim opravdano što je Demokratska partija socijalista (DPS) podnijela inicijativu za razrješenje Mandića sa mjesta predsjednika Skupštine. Jer njegova izjava saučešća sinu presuđenog ratnog zločinca ne može se nikako posmatrati kao privatni čin, već je to sračunata akcija kojom je ponižena i osramoćena pozicija predsjednika crnogorskog parlamenta. 

Po svemu sudeći Mandić ipak neće biti smijenjen, jer su inicijativu za njegovo razrješenje osim DPS-a, podržali samo Evropski savez, Bošnjačka stranka, URA, HGI i za sad jedan nezavisni poslanik. To je nekih 33 glasa, a potrebno je 41.

Mandić prešao crvenu liniju

Međutim, kako god se završila priča o izglasavanju nepovjerenja Mandiću, njegova populistička fasada posvećenog evropejca koju je vješto gradio potpuno je propala, i sada se od Raja Evrope, ponovo vratio na status Raja Koljenice – velikosrpskog provokatora i zastupnika genocidne politike.

Andrija Mandić i Marta Kos: Ajde da popijemo jednu u čast đenerala!

Sad je jasno da je Mandićev navodni otklon od Beograda i srpskog autokrate Aleksandra Vučića, koji je kulminirao ispijanjem šljivovice sa komesarkom za proširenje Martom Kos bio samo jeftini populistički manevar. Krajnji cilj tog političkog foliranja je bio da nakon izbora iduće godine dobije podršku EU za očuvanje sadašnje pozicije predsjednika Skupštine, ili čak da dobije podršku za premijersko mjesto. 

Sada se vraćamo na „lakmus papir“ crnogorske političke scene i smrt Ratka Maldića, za kojeg se vezuju najteži zločini genocida u Srebrenici i opsade Sarajeva u kojem su stradale desetine hiljada civila. Taj „lakmus papir“ jasno je pokazao da je Mandić prešao crvenu liniju, koju je postavio civilizovani svijet na osnovu moralnih i zdravorazumskih načela. Mandić je tako jednim potezom poništio sve što je u zadnje vrijeme radio, pokazavsi da je u suštini i dalje utemeljen u ideologiji „srpskog sveta“.

Ali sva ova priča oko smrti Mladića nije test samo za Mandića njegovu NSD, Milana Kneževića, Metodija… Jer je bilo izvjesno da će se oni kad tad i javno vratiti svojoj ideološkoj srpskosvetovnoj suštini. 

Ofirane sve partije vlasti

Mandićev žal za ratnim zločincem i glorifikovanje Mladića od strane njegove partije, ogolili su i ostale konstituente aktuelne vlasti. Demokrate i Socijalistička narodna partija (SNP) odmah su najavili da neće podržati inicijativu DPS-a za smjenu Mandića, što je i očekivano od partija koje su nastale u kuhinji Slobodana Miloševića i koje se konstanto profilišu kao džokeri i uzdanice „srpskog sveta“. 

Braća po nacionalizmu

Takođe je očekivano što je potpredsjednik Skupštine i poslanik Albanskog foruma Nikola Camaj najavio da ova partija neće dati podršku za smjenu Mandića. Uostalom Camaj i lider njegove partije Nik Đeljošaj prošle godine su održali sastanak sa Mandićem i Kneževićem, gdje su razmatrali kako princip „srpske ugroženosti“ mogu primijeniti na „albanski model“. 

Svoju suštinu razotkrio je i formalni premijer Milojko Spajić i njegov PES, koji takođe neće glasati za smjenu Mandića. Krijući se iza njihovih dobro poznatih floskula o ekonomskom prosperitetu i „izboru budućnosti u odnosu na prošlost“, ova partija se po ko zna koji put pokazala kao grupacija bezličnih političkih ameba, koji su zarad opstanka na vlasti spremni da se utope u krvavu kaljugu genocidne ideologije. 

Skup podržavaoca genocinde politike

Iako se kriju iza jeftinih floskula i maloumne priče da je izjava saučešća Mandićev privatni čin, PES više ne može da se krije – podržavju genocidnu politiku “srpskog sveta” i to je sad evidentno. 

EU na potezu

Dakle, smrt Mladica izbacila na vidjelo svo licemjerje aktuelne vlasti. Njihova priča o evropejstvu je samo demagogija, fasada iza koje se krije velikosrpska, hegemonistička suština. 

To je uostalom razotkrio i sam Mandić, koji je u nedavnom intervjuu za partijski bilten Pobjedu, priznao da mu je cilj da nakon što Crna Gora uđe u EU, promijeni Ustav. To je direktno priznanje Mandića, koji je jadno iskazao želju da putem promjene Ustava Crnu Goru pretvori u „srpsku Spartu“, koja će postojati kao dio hegemonističkog projekta „srpski svet“. 

Ako EU nastavi da podržava genocidaše iz crnogorske vlasti, onda evropski put gubi svaki smisao

Ako sve ovo uzmemo u obzir, postaje jasno da je svaka priča o realnim evropskim integracijama izgubila bilo kakav smisao sa ovom vlašću. Ukoliko evropski zvaničnici nastave da Crnu Goru sa ovakvom vlašću predstavljaju kao lidera evropskih integracija, te integracije će izgubiti skoro svaki smisao. Jer guranjem države na čijem je čelu vlast koja otvoreno zastupa genocidnu, velikodržavnu ideologiju predstavlja suprotnost svega onoga za što se Evropska unija zalaže. 

Ključno pitanje za Martu Kos, ambasadora EU u Crnoj Gori Johana Satlera, ali i za sve visoke funkcionere u Briselu, je – da li će i nakon otvorenog zastupanja genocidne politike, Mandić i njegovi partneri u crnogorskoj vlasti i dalje biti „poželjni partneri“? Ili će možda ubuduće Kos paziti prema kome ispoljava izlive srdačnosti dok nazdravlja domaćom šljivom. 

R.A. – B.K.