Obično foliranje

piše: Željko Vukmirović

A otkad je ovoj vlasti važna preporuka Venecijanske komisije?

Bar se uvažavanja evropskih preporuka nismo nagledali u posljednje već više od dvije godine od postojanja sadašnje vlasti. Pa, otkud sad to?

Čak, uopšte nije bilo tako davno kada je u junu 2019. godine Venecijanska komisija dala pozitivno mišljenje o crnogorskom Zakonu o slobodi vjeroispovjesti. Tada je ta inicijativa imenovana kao “istinski napor crnogorskih vlasti” i “pozitivne promjene zastarjelog postojećeg zakonodavstva”. Uz to, Venecijanska komisija je tada prepoznala mogućnost nezakonite i zloupotrebom izvršene registracije niza vjerskih objekata koji su dio kulturne baštine Crne Gore. U njihovoj preporuci je istaknuto “tim prije zato što država, prema članu 78. Ustava, ima dužnost da štiti prirodnu i kulturnu baštinu zemlje.”

Ipak, jedna od prvih realizovanih stvari sadašnje vlasti je, uz “tajno i organizovano” zaduženje i gašenje nacionalne aviokompanije, upravo bilo donošenje svog Zakona o slobodi vjeroispovjesti. Uz zaobilaženje javne rasprave i odbacivanje preporuka Venecijanske komisije.

Ovaj manir sadašnja vlast je zadržala do dana današnjeg. Ignorisanje preporuka koje su pristizale iz Evrope je postala uobičajena stvar. A evropski svijet za sadašnju vlast tek mogućnost paradiranja i fraziranja, dovoljno daleko od bilo kakve iskrenosti. Obično foliranje.

“Srpski svet” je bio već nešto sasvim drugo. Tu je iskrenost iskričavo izlazila iz svih pora novouspostavljene vlasti. Sve crnogorsko što je bilo na raspolaganju sadašnjoj vlasti predstavljeno je kao raspoloživo za urnisanje u korist projekta “srpski svet”. I oko toga nije bilo ustručavanja.

Zakucavanje je stiglo sa odbacivanjem preporuka iz Evrope i potpisivanjem Temeljnog ugovora.

I tako stižemo do razrješenja jedne iskrenosti. Sadašnja vlast u Crnoj Gori sastavljena od prosrpskih stranaka i jedne uslužne partije je već plasirala tezu prema kojoj se Crna Gora okrenula Srbiji. Još samo neke nijanse da se dotjeraju. Za sadašnju vlast to je najveći prekogranični domet i jedina željena Unija.

Briga njih za Evropu. A briga ih i za eventualno uvažavanje preporuka Venecijanske komisije povodom Zakona o predsjedniku. To je ionako bila samo frustrirana smišljotina u crnogorskom parlamentu za još malo destabilizacije Crne Gore. Obično foliranje.