Perović: Ako Đukanović pobijedi, biće to značajan podsticaj revitalizaciji crnogorskog suverenizma

Parlamentarni izbori 2020. godine i kasniji lokalni izbori pokazali su da velikosrpske snage u Beogradu i u samoj Crnoj Gori neće prezati od upotrebe nelegalnih i nelegitimnih sredstava da poraze Đukanovića, jer im se čini da je jedino tako mogu „za sva vremena“ poraziti suverenu Crnu Goru. Valja imati na umu da izbore organizuje klerofašistička vlast koja je i do sada mnoštvo puta kršila Ustav i zakone kad god im je bilo u interesu. Ništa ne garantuje da ona neće posegnuti za izbornim krađom, jer ulog je veliki! Ako Đukanović pobijedi, biće to izuzetno značajan podsticaj revitalizaciji crnogorskog suverenizma, kazao je u intervjuu za bosanski sedmičnik ’’Stav’’ profesor u penziji i predśednik Crnogorskog PEN centra Milenko Perović.

U intervjuu koji uz odobrenje sedmičnika ’’Stav’’ i profesora Perovića prenosi Portal Aktuelno, on govori o velikosrpskom nacionalizmu, situaciji u Regionu, uticaju takozvane SPC na politička dešavanja, predstojećim predsjedničkim izborima, licemjerju Zapada kada je u pitanju Balkan…

U analizi PEN centra Crne Gore nazvanoj „Crna Gora uoči predsjedničkih izbora“  Srpska pravoslavna crkva jasno je označena kao parapolitička organizacija koja se aktivno uključila u parlamentarne izbore u ovoj državi 2020. godine. Očekujete li njeno uplitanje i u izborni proces u Crnoj Gori koji slijedi?

Perović: Crkva Srbije, kako oficijelno Srpsku pravoslavnu crkvu oslovljava Vaseljenska patrijaršija u Istanbulu, protivustavno se miješa u politički život Crne Gore. Sebi traži društveni status iznad političkog i pravnog sistema. Njeni čelnici misle da je došlo vrijeme da potpuno desekulariziraju crnogorsko društvo. Za sebe traže feudalno pravo „miropomazanja“ svjetovnih vladara, pravo da Crkva Srbije bude kolektivni feudalac koji dobar dio Crne Gore prisvaja kao svoje manastirsko imanje, kao i pravo duhovnog monopola u prosvjeti, medijima etc. Vođstvo te Crkve se već nezakonito uključilo u predśedničku trku izjavom da ne bi željelo pobjedu Đukanovića! Njen jedini problem je za koga u prvom krugu izbora agitovati od kandidovanih četnika!

Da li trenutno Aleksandar Vučić i njegov režim „diktiraju“ ponašanje SPC-u ili je situacija obratna? Ko kome nameće tempo?

Perović: Nijesu Vučić i vrh Crkve Srbije postigli srednjevjekovnu pravoslavnu „simfoniju“ države i crkve! Jesu oni „simfonijski“ interesno uvezani, ali Vučić je gospodar u tom odnosu. Kod njega su vlast i novac. To su jedine dvije vrijednosti za kojima istinski žudi vrh Crkve! Vučić je stvarni, a Porfirije Perić formalni patrijarh te Crkve. Na tom je mjesto voljom Vučića i održava se voljom Vučića. Crkva je poslušna Vučiću, ali uz određenu cijenu. Crkva je tradicionalno bila siromašna institucija. Njen kler se naučio na kalkulantsku poslušnost svjetovnim gospodarima, bili to okupatori, bili domaći vlastodršci. Kad je pao socijalizam, iz njenoga klera probili su na svjetlo dana svi „tamni predmeti želja.“ Za njihovo zadovoljavanje bilo je potrebno samo staviti se u službu novih vladajućih skorojevića, a ovi su im umjeli izdašno uzvratiti. Gotovo preko noći, Crkva Srbije postala je prebogata institucija. Njeni moćnici su odjednom zaplivali u luksuzu i moći, ne razlikujući se bilo čim od novokomponovanih tajkuna. Uz baštinjenje staroga zadrtog nacionalizma, nju je ispunio tajkunski duh. Sjedinjavanjem ove dvije opake supstancije nastalo je krajnje eksplozivno tijelo koje je opasno po cijeli zapadni Balkan! Njegov fitilj je ipak u rukama beogradskog svjetovnog satrapa!

Iako je „Otvoreni Balkan“ naširoko predstavljan kao ekonomsko integracijski regionalni projekt, mnogi ga smatraju prvim korakom Srbije, ali i Albanije, za novim teritorijalnim demarkacijama. Iz PEN centra se navodi kako jednom takvom projektu, iako znaju njegovu pozadinu, svesrdnu podršku pruža američka administracija i njeni izaslanici poput Gabriela Escobara te ambasadora SAD-a u Beogradu Christophera Hilla. Prema Vašem mišljenju, zašto su SAD zauzele takvu poziciju, zašto ugađaju predvodnicima velikodržavnih projekata u regiji?

Perović: Politički interes Amerike niđe u svijetu nije rukovođen željom za postizanjem mira i stabilnosti. Amerika je svoj vlastiti i jedini interes! Nikad i niđe u svijetu ona nije trajno riješila nijednu krizu! Svoj zadatak ona ne vidu u tome da rješava krize, nego da ih proizvodi i rukovodi njima! Do savršenstva je razvila opaki „menadžment krizama.“ Kad je nestala jaltansko-potsdamska ravnoteža moći SAD i SSSR, Americi se pružila prilika da ostvari staru želju – o kojoj je Bžežinski govorio još prije Titove smrti – da uništi Jugoslaviju njen socijalistički sistem! Sve do devedesetih godina 20. vijaka – dok slomom SSSR nije nestala ta ravnoteža – Amerika ih je nevoljno trpjela. Kad su se stvorili povijesni uslovi, ona je – uz asistenciju zapadnih zemalja – srpski i hrvatski nacionalizam upotrijebila kao batinu za uništenje Jugoslavije i njenog socijalizma! Da nije tako, zar bi Zapadnjaci mirno gledali kako se odvija serija jugoslovenskih ratova?! Zar bi dopustili genocidno satiranje bošnjačkog naroda da im to nije išlo u račun?! Zar bi pravili državu u Dejtonu tako da joj jedan „entitet“ bude genocidna tvorevina, a da BiH kao država uistinu ne može ni funkcionisati niti se bez krvi raspasti?! Nijesu li se oni istinski umiješali tek kad je uništenje dovedeno do kraja!

Zvaničnici „kolektivnog Zapada“ mirno su posmatrali kako se Vučićeva Srbija – a iza nje i Rusija – miješa u političke procese u Crnoj Gori. Posmatrali su kako na izborima na nezakonit način pobjeđuju tri antizapadne fašističke falange. Posmatrali su kako ujedinjeni klerofašisti – kad su ščepali  Crnu Goru u svoje ruke – rade da od nje ne ostane kamen na kamen! Zašto to čine? Kao i u odnosu prema BiH, vašingtonski „krizni menadžeri“ procjenjuju da je Crna Gora samo moneta za potkusurivanje. BiH drže u ambaru da se njome namire velikosrpski i velikohrvatski osvajački apetiti. Od Crne Gore zgotovili su trpezu za velikosrpski i velikoalbanski nacionalizam!

Amerike nije bila gadljiva da instrumentalizuje bilo koji nacionalizam na Balkanu – posebno srpski – radi svojih interesa. Nikad nije bila gadljiva da svuda po svijetu „sarađuje“ s diktatorskim, fašističkim i klerikalističkim režimima i vojnih huntama. Njena planetarna moć od početka je u umijeću i snazi da mnoštvo država i naroda naćera da rade u njenom interesu! Kad god joj je trebalo, organizovala je tzv. obojene revolucije. Rušila je legalne, a postavljala svoje marionetske vlade. O crnom jadu je tako zabavila islamski i arapski svijet u potonjih četrdeset godina. „Otvoreni Balkan“ je palijativno sredstvo interesa Amerike. On je smrtna presuda suverenosti i nezavisnosti Crne Gore i BiH! Ako ga ikad uspostave – što je malo vjerovatno – ta opaka ideja donijeće veliko zlo i Srbiji, S. Makedoniji, Albaniji i Kosovu!

Zar nije nelogično da SAD pružaju podršku Srbiji koja je „u ljubavi“ s Rusijom?

Perović: Nesreća Srbije – baš zato i nesreća cijelog Balkana i svih njegovih naroda – od prve polovine 19. stoljeća do danas, uzuzimajući socijalističko povijesno razdoblje, u tome je što su joj velike sile namjenjivale ulogu glavnog kabadahije preko koga će gospodariti Balkanom. Nesreću je porodila britanska imperijalna kombinatorika da kontroliše Balkan, kao što je imperijalno kontrolisala dvije petine planete. Opadanjem moći carstva Otomana od Karlovačkog i Požarevačkog mira na Balkanu se otvarao prostor koje su velike sile željele zapośesti. Britanci su radi svojih interesa – podržani od Francuza – kreirali Garašaninovo „Načertanije“ iz 1844. godine. Svrha mu je bila da u nastajućoj političkoj klasi Srbije podstakne svijest da za britanske potrebe brani prostor centralnog Balkana od penetracije Austrije i Rusije. Britanci su držali da je najbolje postaviti odbranu stvaranjem nekakve jugoslovenske državne zajednice u kojoj bi Srbija bila Pijemont koji okuplja balkanske narode. Garašanin i sljedbenici su britansku ideju „malo“ prepravili. Politički okup ovih naroda pod egidom Srbije oni su proglasili „obnovom Dušanovog carstva.“ Sve potonje varijacije na temu „Velike Srbije“ imaju osnov u ovoj prepravci. Ona je i danas središte velikosrpske velikodržavne ideologije. Moderna Srbija, dakle, nastala je i traje na borbi velikih sila za uticaj na Balkanu. Srbiju zbog toga nikad nije bilo moguće izgraditi kao stabilnu državu koja „gleda svoja posla.“ Ni srpsku naciju nije bilo moguće izgraditi od onoga što se u njoj zateklo od početka 19. vijeka, nego se ušlo u procese srbizacije okolnih naroda, između ostalog i pravoslavnih Bošnjaka, a o Crnogorcima da se i ne govori!  Velike sile s obje strane svijeta srpskim političkim klasama su namijenile osvajačke, asimilatorske i militarističke ambicije prema okolnim narodima. Danas se u Srbiji za dominantni uticaj bore Amerika i Rusija. U trouglu Amerika-Rusija-Srbija nema ljubavi. Srbija je poput ocvale udovice za čiju naklonost se bore dva lakomca. Ne bore se zbog nje, nego zbog vrlo zgodnog mjesta njenog imanja. Što ona uobražava da se bore zbog nje, to spada u narcisoidnu glupost njenih političkih i intelektiualnih klasa koje su trajno oboljele od kompleksa niže vrijednosti!

Kako je Crna Gora za samo dvije i po godine, tj. otkako je Dritan Abazović na vlasti, uspjela s praga EU postati, kako je to ministrica vanjskih poslova Slovenije Tanja Fajon opisala, „kancer regiona“? Šta je ono što najviše zamjerate aktuelnom premijeru?

Perović: Klerofašisti koji su došli na vlast 2020. godine imali su zadatak – postavljen od političkog vrha Srbije i vrha Crkve Srbije – da zaustave Crnu Goru u procesu evropskih intergracija, da je radikalno srbiziraju i trajno vežu za Srbiju. Nazivam ih fašistima, jer prema crnogorskoj naciji pokazuju tipični fašistički animozitet i želju za njenim satiranjem s lica zemlje. Nazivam ih klerikalnim fašistima, jer njihov fašizam ima klerikalističke karakteristike.

U velikosrpskoj svijesti Crna Gora je samo jedna od otrgnutih „srpskih zemalja“ koju treba vratiti pod okrilje Srbije. Vladajući klerofašisti imali su zadatak da Crnu Goru zaustave na putu evropskih integracija. Imali su zadatak da je ekonomski potpuno obeskrve. Imali su zadatak da je desekularizuju. Uspjelo im je sve. Crkvu Srbije učinili su najvažnijim političkim činiocem. Rastočili su politički i pravni sistem države. Razorili su joj diplomatsku službu i vojsku. Od policije i bezbjednosnih struktura načinili su batinu za progon Crnogoraca i svih crnogorskih patriota. Crnogorske medije predali su u ruke velikosrbima iz Srbije da bi mogli nesmetano širiti anticrnogorsku proipagandu. Opljačkali su sakralno pravoslavno blago Crne Gore i predali ga u vlasništvo države Srbije! Za najprljavije destruktivne poslove Beograd je izabrao beznačajne ljude bez ikakvih moralnih skrupula. Nad onim što je ostalo od Crne Gore danas vladaju najgori mogući ljudi!

Sve to je Zapad vidio i znao. I još uvijek vidi i zna! Jednu jedinu kritičku riječ protiv klerofašističke klateži koja ubija Crnu Goru nije izgovorio niko od zapadnih političkih zvaničnika! A onda su se odjednom priśetili da kažu je Crna Gora postala „kancer regiona.“ Obnarodovali su joj dijagnozu isti oni koji su joj sa Zapada svojim zlim namjerama i glupošću uništavali svaki imunitet protiv velikosrpstva te klerikalizacije i fašizacije društva! Duboko je podlo i licemjerno njihovo moralističko prenemaganje nad onim što se događa u Crnoj Gori. Uostalom, pamtimo dobro da su se na mnogo ciničniji, patetičniji i podliji način prenemagali u vrijeme kad su srpski četnički fašisti ubijali Bosnu i Bošnjake!

Je li zaista Dritan Abazović „proxy političar“ zvaničnog Beograda? Ako smatrate da jeste, čime to argumentirate?

Perović: To momče je davno selektirano za učešće u uništavanju Crne Gore. Da se Vlasi ne dośete, našli su etničkog Albanca – koji je politički četnik – da za velikosrpstvo obavi najprljavije zadatke u Crnoj Gori. On je marioneta u rukama Aleksandra Vučića. Sva psihopatologija Vučićevog odnosa prema Crnoj Gori i Crnogorcima opredmećuje se u njegovim nedjelima. Komičan bi on bio da nije monstruoznog zadatka koji rado izvršava. Ispod svakog čina razaranja Crne Gore stoji njegov potpis. Dovoljno je navesti da je on po zadatku iz Beograda neustavno, bespravno i apsolutno nemoralno potpisao s Crkvom Srbije tzv. Temeljni ugovor. Postao je tako glavni okrivljeni u milenijumskoj pljački Crne Gore. Svojim potpisom joj je opljačkao ogromno materijalno i sakralno blago i prenio ga u vlasništvo države Srbije. Uvjeren sam da će završiti na optuženičkoj klupi!

Vrlo često u javnosti se može čuti tvrdnja da je Crna Gora država u kojoj većinu stanovništva čine one koji su za demokratiju, slobodu i suverenizam, dok su značajna manjina ona koji su prosrpski/proruski orijentirani. Kako je onda moguće da ta manjina ima glavnu riječ? Koliko su za to krive prozapadne političke stranke u Crnoj Gori?

Perović: Dva su objašnjenja. Jedno je ono što se zove crnogorskom pizmom! Pizma je  netrpeljivost prema ljudima od vrijednosti i želja da im se nanese šteta. Brojne pristalice suverenizma – s razlogom ili bez razloga – ušli su u potpunu netrpeljivost i mržnju prema Milu Đukanoviću i Demokratskoj partiji socijalista. Spremni su na izborima podržati i crnoga đavola – dakle, četničke i klerofašističke snage – samo da bi pizmavo nanijeli štetu Đukanoviću. Njihova mržnja prema Đukanoviću jača je od ljubavi prema Crnoj Gori.

Drugo objašnjenje je u djelovanju DPS i drugih suverenista poslije osamostaljivanja Crne Gore 2006. godine. Gotovo ništa oni nijesu činili da prodube u učvrste podršku suverenističkoj ideji. Ponašali su se kao „jesenbegovići!“ To je stari crnogorski posprdni izraz za ljude koje „ponese trenutak“ pa osile,  ne misleći kako će poslije živjeti! Oni su kao sirotinja koja u jesen „živi begovski,“ jer nepromišljeno i obilno troši plodove žetve. No, kad se begovski troši, hrane ne dospijeva do proljeća. „Jesenbegovići“ tada gladuju i okajavaju svoju jesenju glupost. Bivša vladajuća kasta Crne Gore tako se ponašala, misleći da će joj bez golemog truda uvijek pripadati vlast i sve što uz nju ide. Ni pomišljala nije da svim silama mora razvijati strategije jezičke, obrazovne, medijske, vjerske, kulturne i obrazovne politike da bi učvrstila suverenizam i planski branila Crnu Goru od velikosrpske agresije!

Na preśeku djelovanja ova dva činioca Beograd je uz pomoć konvertita iz „medijskog koncerna“ Vijesti načinio malu udbašku partiju (URA). Zadatak joj je bio da svojim lažnim suverenizmom prevari i sebi privuče iskrene i razočarane suverenističke birače. Nekoliko procenata glasova koje je dobila URA bili su jezičak na vagi. Ona je ušla u koaliciju s četničkim partijama. Stvorili su parlamentarnu većinu, formirali svoju vladu i oćerali u opoziciju DPS i druge suvereniste! Tako je pod komandom „legalno“ izabrane vlasti mogla iznutra nesmetano započeti destrukcija Crne Gore! Da nesreća bude veća, DPS i druge suverenističke stranke još uvijek su ošamućene od pada s vlasti. One nijesu u stanju objediniti i voditi suverenistički front protiv četništva. Zato se Crna Gora danas nalazi u očajnoj povijesnoj situaciji.

Kako gledate na aktuelna politička zbivanja u Bosni i Hercegovini?

Perović: Kad god se spomenem Bosne, svije mi se oko srca teška tuga! Znam kako je nesrećna i poharana izašla iz Drugog svjetskog rata. Znam šta je i kakva je Bosna bila u socijalističkoj Jugoslaviji i kako je doživjela izvanredni prosperitet na svim poljima života. Znam i da je na Bosnu „zlim okom“ gledano iz Beograda i Zagreba. Srpskim i hrvatskim nacionalistima bilo je nepodnošljivo što Bosna uopšte postoji. Snaga njihove mržnje i zlih namjera bila je toliko jaka da su i komunisti – jedini koji su u potonjih nekoliko stotina godina imali plemenite namjere s Bosnom – s velikim oprezom morali raditi na priznanju, emancipaciji i konsolidaciji bošnjačke nacije, jer su se bojali orkestriranog otpora srpskih i hrvatskih nacionalita. Oprez ih je naveo na palijativno rješenje da nacionalne Bošnjake nazovu nacionalnim Muslimanima. Nije to po sebi bilo najbolje rješenje, ali je bilo najbolje u tom vremenu!

Ne treba nikad zaboraviti da postoje dugi kontinuiteti nacionalističkih prežanja da se Borna usmrti i raskomada. Stariji su oni i od Berlinskog kongresa, koji je podstakao proces u kome su se pravoslavni Bošnjaci počeli deklarisati kao Srbi, a katolički Bošnjaci kao Hrvati. U ovim konvertitstvima nastala je njihova mržnja prema Bošnjacima islamske vjere, ali i želja da cijelu Bosnu učine dijelom velike Srbije, odnosno, velike Hrvatske. Niko kao konvertiti ne mrzi svoju bivšu pripadnost. Što mnogi u Bosni neće da su Bosanci, pokazatelj je patologije njihovog konvertitstva.

Dejtonski sporazum nije delegitimirao ni onemogućio nacionalistička posezanja u Bosnu kao suverenu i nezavisnu državu. Naprotiv, bizarno i paradoksalno, „pravo“ na ovakva posezanja učinio je „konstitutivnim“ elementom za destrukciju države. Dejton nije zatvorio, nego je širom otvorio Pandorinu kutiju bosanskih nesreća. Iz nje su iskočile međunarodno legalizovane „zasluge“ srpskih i hrvatskih nacionalista u ratnom satiranju bošnjačke nacije. Iskočile su i legalizovane namjere jednih i drugih da stalnim separatističkim činovima sve više Bosnu čine neodrživom i nemogućom državom!  Što se Bosna i Hercegovina danas nalazi u stanju države koja je čardak ni na nebu ni na zemlji jednaku odgovornost snose njeni srpsko-hrvatski dušmani, koliko i zapadne zemlje. Zapadnjaci se i u BiH igraju „menadžmenta krizama!“ Duboko sam uvjeren da jedino Bosanci i Hercegovci – bez smrtonosno opasne „pomoći“ Beograda, Zagreba, Zapada i Moskve – mogu svoju državu učiniti mjestom u kome se može normalno živjeti!

Vidimo da se i u Bosni i Hercegovini uveliko međunarodni faktori miješaju u proces formiranja vlasti. S kojim ciljem bi to moglo biti?

Perović: Amerika vlada u mnogim zemljama svijeta tako što se nameće kao „krizni menadžer.“ Nije ona zainteresovana da im pomogne u postizanju političke, ekonomske etc. stabilnosti, Ona hoće da vlada kontrolisanim krizama. Cilj joj je da gospodari i to je neoliberalistički i globalistički Pax americana!

Ako se hoće razumjeti suština odnosa Zapada, tj. Amerike prema BiH, valja razumjeti njihov odnos prema tzv. zemljama u razvoju i bivšim socijalističkim zemljama. Suština njigovog odnosa je kontrola nad tim zemljama, njihovo držanje u stalnoj zavisnosti od Zapada, eksploatacija njihovih resursa i jeftine radne snage. Ove ciljeve postižu korumpiranjem vladajućih „političkih klasa“ u ovim zemljama. Najveći dio zapadne pomoći ovim zemljama ide na korumpiranje ovih „klasa,“ ne da bi radile u interesu svojih država, nego u interesu Zapada. Dio poluinteligencije korumpiraju finansiranjem besmislenih „projekata“ u tzv. NGO sektoru (grantojedi). Bolonjskim školskim sistemom stvaraju fah-idiote i onemogućavaju da se na lokalnim univerziterima stvara osviješćena kritička inteligencija. Favorizuju vjerske zajednice i njihov militantni javni rad kao staro oprobano sredstvo mentalne pauperizacije naroda. Deindustrijalizacijom uništavaju proletarijat i osiguravaju se od mogućnosti izbijanja proleterskih revolucija. „Makazama cijena“ drže seljaštvo na rubu egzistencije. U cjelini, naš balkanski pakao za zemlje Zapada je neoliberalistički i globalistički raj!

Zapad nije nevin za nastanak i dugo trajanje krvavog rata u BiH. No, njegovi su propagandisti stvorili iluziju – još od vremena Dejtona – da je za BiH spasonosno što se „međunarodni faktor“ miješa u njene unutrašnje stvari. Tobože, odmah bi opet izbio rat u BiH ako bi se „međunarodna zajednica“ povukla?! Miješao se taj „faktor“ i tokom Rata, onemogućavajući Bošnjake da se valjano naoružaju i brane, dok su se druge dvije „zaraćene strane“ slobodno naoružavale i širom BiH činile strašne zločine nad Bošnjacima. Da nije možda Zapad u potonjih trideset godina podviknuo nacionalistima u Beogradu i Zagrebu da se drže podalje od Bosne?! Duboko sam uvjeren, kad bi se Bosancima i Hercegovcima od sve tri nacije omogućilo da sami rješavaju svoje probleme bez miješanja tzv. „međunarodnog faktora,“ kao i miješanja Beograda i Zagreba, nad BiH bi konačno provedrilo! Bez toga, BiH je osuđena na stalno poluratno mrcvarenje!

Gdje vidite Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu u budućnosti?

Perović: Instinkt života često je pametniji od svih sijedih i mudrih glava. Od jesenas se na sportskom polju – u susretima crnogorskih i bosanskih navijača – počelo opet otkrivati ono što su čestiti ljudi oduvijek znali. Otkriva se koliko smo srodni, koliko su nam sudbine slične, koliko je snažan naš uzajamni afinitet, koliko nam sudbinu pokušavaju krojiti drugi, koliko nas mrze i žele nam da nestanemo s ovoga svijeta! Crna Gora i BiH imaju istoga neprijatelja u velikosrpskom nacionalizmu. Obje države on pokušava uništiti! Oba naroda pokušava satrijeti! Crnogorski i bosanski suverenisti su zakonomjerno upućeni jedni na druge. Nikad jedni drugima nijesu bili potrebniji! Svijest o tome danas i u budućnosti može davati snagu odupiranja istim dušmanima!

Kakve rezultate predsjedničkih izbora u Crnoj Gori očekujete?

Perović: Kad Beograd ne bi na sve načine podržavao političke snage koje rade na destrukciji Crne Gore i kad bi suverenističke snage bile odlučne i jedinstvene, ne bi bilo teško predviđati da će Milo Đukanović pobijediti na predstojećim predśedničkim izborima. Parlamentarni izbori 2020. godine i kasniji lokalni izbori pokazali su da velikosrpske snage u Beogradu i u samoj Crnoj Gori neće prezati od upotrebe nelegalnih i nelegitimnih sredstava da poraze Đukanovića, jer im se čini da je jedino tako mogu „za sva vremena“ poraziti suverenu Crnu Goru. Valja imati na umu da izbore organizuje klerofašistička vlast koja je i do sada mnoštvo puta kršila Ustav i zakone kad god im je bilo u interesu. Ništa ne garantuje da ona neće posegnuti za izbornim krađom, jer ulog je veliki! Ako Đukanović pobijedi, biće to izuzetno značajan podsticaj revitalizaciji crnogorskog suverenizma!