Počnimo ljubav iz početka

Piše: Željko Vukmirović

To je od Beti Đorđević. Sa Beogradskog proljeća 1976. godine. Pjesma je bila jugoslovenski hit, nezaobilazna na repertoaru bilo koje regionalne radio stanice. Tek mnogo godina kasnije, kada su političke kalkulacije zaigrale po životima ovdašnjeg svijeta, uvodni stihovi te pjesme su nove interesne poslove kreatora naše svakodnevice tumačile bolje od bilo koje stručne analize. A glavni akteri su uz pjesmu hrlili u zagrljaj dojučerašnjim protivnicima, veseli i nasmijani, sa novim aranžmanima.

Komunisti i nacionalisti su brzo zaglavili u čvrstom stisku, a ni mnogi pripadnici reformatorskog talasa s početka ’90-tih nisu bili gadljivi na obrt vlasti i novca koji je bio u opticaju. Andrija Mandić, kao jedan od lidera prosrpskog i proruskog Demokratskog fronta, a onda i njegovih ostataka, samo se savršeno uklopio u tu priču.

I uz stihove “počnimo ljubav iz početka” ponovo je moglo da se zauzme mjesto na podijumu.

Stvar je u tome što taj duh optimizma ispisan u pjesmi nije baš lako svarljiv u dodatku sa tradicionalnim gubitnicima, inače likovima koji su na prilično trpeljiv način pristali da se šlepuju na račun nacionalističke srpske crkve i njenih političkih dometa iz 2020. godine. Čak, prema epilogu pećinskog dogovora podno Ostroških greda, bili su prezadovoljni postignutim ostvarenjema “po dubini”, inače jednog naročitog aranžmana do tada nepoznatog bilo kojem političkom stvaralaštvu, bilo gdje.

Sada, izubijan izbornim porazima koje mu je u priličnoj mjeri završio mandatar Spajić, Mandić se sjetio Beti Đorđević. I pokušao da naknadno proda početne stihove pjesme koja joj je obilježila karijeru, uz nešto potcjenjivačkog duha prema svom protivniku, osokoljen podrškom koja mu pristiže iz vrha srpske vlasti.

Istina je samo da su to bila lijepa vremena kada se ljetnjom baštom hotela Crna Gora prolamao predivan i moćan glas beogradske pjevačice, a nekih par sati kasnije publika razilazila pjevušeći stihove pjesme koju je za nju napisao Aleksandar Korać, “počnimo ljubav iz početka”.

Istina je i da za ova vremena i važeću ponudu jednog potrošenog političkog kalkulatora i prazne puške, nema ništa od pjesme.

Ostaje tek – da se razilazimo.