PROPALI MINISTAR I IZNUĐENO RJEŠENJE PES: Rezerva u partiji hoće da bude prvi u državi

Jakov Milatović kandidat Pokreta Evropa sad za predsjednika države, kao što znamo, nije bio prvi prijedlog svoje partije, pa je u predsjedničku trku ušao kao rezerva nakon što su zvanični državni organi Srbije, njegovog partijskog šefa Milojka Spajića uhvatili u laži o dvojnom državljanstvu, prebivalištu, stanovima. To što sopstvenoj partiji nije bio prvi izbor za predsjedničkog kandidata, ne ometa Milatovića da ubjeđuje građane kako je najbolji izbor za predsjednika države.

Jer ako ne valja jednoj tako ”prepoznatljivoj” partiji, valja građanima.

Milatović je i na političku scenu Crne Gore ušao na mala vrata kao jedan od 12 apostola “nestranačke” i “ekspertske” Vlade Zdravka Krivokapića. Njemu je ponuđeno mjesto ministra ekonomskog razvoja jer u Evropskoj banci za obnovu i razvoj (EBRD) ostao bez posla – nižerangirane pozicije u ovoj organizaciji koja zapošljava hiljade ljudi po raznim osnovama. S obzirom na hronični nedostatak harizme, kreativnosti i ekonomskog znanja, njegov ministarski mandat bi ostao nezapamćen da nije bilo afere sa Fidelity consultingom.

Javnost ni danas ne zna kako kompanija Fidelity consulting pobijedila na Javnom pozivu “Jačanje kapaciteta Ministarstva ekonomskog razvoja” – milionskom projektu koji su finansirali Vlada Crne Gore i EBRD. Ono što je javnosti međutim poznato je da su Milatović i direktor i vlasnik Fidelity-ja, Miloš Vuković, prijatelji. Nakon što je dobio ovaj projekat, Vuković je zauzvrat hvalio poteze Vlade Zdravka Krivokapića, a koji su rezultati njegovog rada u okviru projekta za koje je dobio stotine hiljada eura, i dalje je nepoznanica. Mediji su pisali da je Vuković dobio tender iako nije zadovoljavao uslove tražene tenderskom dokumentacijom a Milatović se, umjesto da odagna te sumnje transparentnom procedurom, vadio na EBRD. Ovim povodom se oglasila i Delegacija EU u Podgorici upozoravajući da raspodjela novca iz EU sredstava mora biti dostupna javnosti. Međutim, “legalistu” Jakova to nije mnogo opterećivalo.

Osim tenderskih igara, Milatovićev mandat je obilježio i nagli poslovni skok njegove supruge na mjesto direktora Sektora za finansije i ekonomske poslove u CGES-u. Ona je na toj poziciji zamijenila Jovana Gošovića, inače još jednog druga, a kako mnogi tvrde i kuma ministra Milatovića, koji je prešao da rukovodi sektorom finansija u ”Montenegro works”. Da podsjetimo, Montenegro works je bio još jedan eksperiment Milatovića i njegovog partijskog šefa Spajića, naravno o trošku građana. Ovo preduzeće, osnovano nezakonito, takođe je zapošljavalo prijatelje Jakova i Milojka, pa je osim pomenutog Gošovića, za direktora kompanije izabran Filip Radulović, sada član Pokreta Evropa sad. Kompanija je likvidirana nakon što je godinu dana funkcionisala potpuno neodrživo, ali i nezakonito.  Saldo njihovog poslovanja je minus od 200.000 eura novca poreskih obveznika, odnosno građana.

Da je lagodno raspolagao sa državnim novcem pokazuje i arbitraža Adriatic propertisa protiv države, u postupku koji se vodi pred arbitražnim sudom u Londonu, gdje vlasnik Svetog Stefana, jedan od najpoznatijih svjetskih brendova u turizmu, traži od države 100 miliona eura zbog kršenja ugovora, zahvaljući upravo (ne)činjenju ministra Milatovića. Njegove, sada već istorijske izjave o tome kako nijedan investitor ne može da prijeti arbitražom pokazuju elementarno nepoznavanje ekonomije i prava, jer su arbitraže sastavni dio ugovora ne samo kod nas nego svuda u svijetu. Arbitražni sud u Londonu nije osnovan zbog Amana i Jakova Milatovića, već predstavlja primjer pravne prakse u ovoj oblasti. Oksfordski đak, kako često voli za sebe da kaže, koji zna engleski jezik i to rado potencira, ne zna osnove ugovora u međunarodnom pravu. Elem, da Jakov nije bio u pravu već se dokazalo odlukom suda koji je odbio zahtjev države Crne Gore da se otvori grad hotel “Sveti Stefan” i Vila “Miločer”. To je 1:0 za Aman, a odšteta od 100 miliona još uvijek visi nad glavom građana Crne Gore.

U resoru Milatovića je bio i Kombinat aluminijuma Podgorica koji više ne postoji. Preživio je ratove, hiperinflaciju, bombardovanje, svjetsku ekonomsku krizu, privatizaciju… ali eksperta Milatovića nije.

Njegov diletantizam, sklonost ka spletkarenju i mahinacijama ostaće dugo upamćeni. To je čovjek koji je kada je došao na mjesto ministra ekonomskog razvoja, govorio da ski centre 1450 i 1600 u Kolašinu treba maltene zatvoriti jer nijesu na odgovarajućoj nadmorskoj visini, da bi zatim ispoljio neviđenu dozu licemjerja i pojavio se na otvaranju žičare K7 koja spaja dva pomenuta centra!

Milatović je volio da pravi sulude grafikone koji nijesu imali mnogo veze sa realnošću, ali ni sa zdravim razumom. O njegovoj biografiji možete čitati na OVOM LINKU.

Nakon smjene Vlade Zdravka Krivokapića koja je na vlast došla slučajno, a štetila namjerno, očekivanja javnosti su bila da će se Milatović vratiti u EBRD koji tako često spominje. Umjesto toga, ostao je u Crnoj Gori da prima platu još godinu dana na račun građana ove države, a često se pojavljuju snimci vile i bazena koje je napravio baš u posljednih godinu dana u Bjelopavlićima. Da li ga London neće kao što ga nisu htjeli ni njegove partijske kolege za kandidata za šefa države, nepoznato je. Vječita rezerva, koja je pozicije zauzimala igrom slučaja, u trci je za predsjednika države.

L.P.Đ.