Pusti političari, puste želje

piše: Željko Vukmirović

Ostaci Demokratskog fronta probijaju sve plafone pustih želja. I to je, zaista, najzabavnije od svega.

Za ovaj decembarski ciklus upisali su tek još jedan tričavi poraz potpisan u usvajanju Barometra 26 koji su u najboljoj tradiciji svoje proruske i prosrpske politike rasprodali u odlučan, provokativni i nadasve pobjednički angažman. I tako čuvenu priču o dvojnom državljanstvu i srpskom jeziku malkice odložili za neku samo sebi dostupnu viziju boljih vremena. O tim vremenima, dakako, nema poznatih niti raspoloživih podataka. Čak ni u najoptimističnijim slutnjama.

A ni ono lupanje po ušima što su preživjeli od Đeljošaja se više ne računa. To je tek ružna prošlost kojoj arhiviranje pod tepih ionako nije ginulo od samog početka. 

Takozvani “politički angažman” Andrije Mandića i Milana Kneževića je davno prežaljena stvar. Baš kao što je bio i prije, tako je i sada tek uslužan posao iza kojeg stoji pogubljeni srpski predsjednik Aleksandar Vučić. Zato, Rajova i Milančetova loša orjentacija se samo savršeno uklapa u sveukupni učinak projekta “srpski svet”.

Podsjećanja radi, Rajo i Milanče su svoj politički opstanak i sadašnje učešće u vlasti potpisali priznanjem Kosova i podrškom sankcijama Rusiji. Svaka drugačija formulacija zauzimanja fotelje predsjednika Skupštine i raspodjele funkcija “po dubini” predstavljala bi prilog samo za komične nastupe po beogradskim zabavnim programima. Sarkazam se podrazumjeva. Uz to, svako malo kršenje Ustava, te plasiranje proizvoda iz asortimana subverzije Crne Gore, neraskidivi su elementi koje čak ni indolentna evropska birokratija nije mogla da ne vidi, preskoči ili tek malo više ignoriše nego što je to uobičajeno.

Ostaci Demokratskog fronta ne poštuju ni potpise, a kamoli riječi. Ova Spajketova škrabotina sa Barometrom je za njih plitak potok. Uostalom, njihove smišljotine su do sada odradile puno lošeg posla. O onom obavezujućem “uzdržavanju” od narušavanja dobrosusjedskih odnosa sa Hrvatskom već sada je suvišno govoriti. Pri tome, sve standardne teme i smišljotine ostataka Demokratskog fronta koje se zasnivaju na podizanju etničkih i vjerskih tenzija, te destabilizaciji nacionalne bezbjednosti Crne Gore su u velikoj mjeri odrađene. I sada još imaju želju da budu bitan faktor i u sljedeće dvije godine nakon kojih će, bar kako sada kažu, ponovo aktivirati pitanje dvojnog državljanstva i srpskog jezika. Nema tu sreće…

Ili možda sve svoje štihove stavljaju na predsjednika Milatovića koji bi prema njihovim mjerilima morao da se prikloni srpskom korpusu i totalno iznegira državu u kojoj je predsjednik, a ne ovako, kao do sada, na kašičicu. Teže malo.

Sa Spajketom bi se još možda i dogovorili. Ipak, kako im je trenutni premijer užasno sličan po datoj riječi i djelu, ni tu nemaju što da traže. A i inostrani aranžmani su za Spajketa uvijek bili prihvatljiviji od ultimativnog dila iz opusa ostataka Demokratskog fronta.

I to bi bila ta priča o sadašnjoj poziciji Raja i Milančeta i njihovog doprinosa projektu “srpski svet”.

Pustoš. I želje i angažman.