LEGENDA O BRAJANTU I GODINA BEZ NJEGA: Njegova nježnija strana, motivator i trener

Na današnji dan, 26.01.2020. godine, Kobi Brajant i njegova ćerka Điđi (zajedno sa njenim prijateljicama iz kluba) poginuli su u nesreći kada im se srušio helikopter.

Već je prošla čitava godina otkako smo dobili te užasne vijesti o pogibiji Kobija Brajanta. Čitavu situaciju je dodatno otežala činjenica da su zajedno sa Kobijem poginula i djeca…

Kobi je košarkaška legenda, a po završetku karijere bavio se trenerskim poslom radeći sa svojom ćerkom Điđi i ostalim djevojčicama u tom klubu i sve je bilo spremno da Điđi bude Kobijeva nasljednica.

“Ej, ja sam sve to pokrila. Ne brinite ništa, tek ćete vidjeti šta mogu”, poručila je Điđi kada god bi neko rekao da je tužno što Kobi Brajant nema sina da se nastavi košarkaško nasljeđe, pošto je i Kobijev otac bio košarkaš…

I sam Kobi je napominjao da je on nije učio tome, sama je to smislila, ali kako kaže ona izreka “Krv nije voda”. Očekivano da Kobijeva nasljednica ima takav stav.

“Ja sam kao Kobi sa loptom, uvijek u komfornoj zoni i uvijek na pravom mjestu”, kako je Vini Paz rekao u jednoj od svojih pjesama, a svi znamo priče o Kobijevoj surovoj radnoj etici i pobjedničkom mentalitetu.

Nije Kobi uvijek bio najbolji, nije uvijek bio pobjednik, on je postao toliko cijenjen i uvažavan jer se za to izborio. Mučio se i mučio sve dok do toga nije došao, a iako svi to znaju, mnogi olako pređu preko toga.

Često smo slušali upoređivanja Kobija i Čarlsa Barklija oko izjava pred Olimpijske igre/Svjetsko prvenstvo: “Ne znam ništa o Angoli, ali znam da je Angola u problemu”, čuvena Barklijeva izjava, dok je Kobi prostudirao reprezentaciju Portugala i znao apsolutno sve o njima.

“Mamba mentality”

To je nešto što je Điđi apsolutno naslijedila. Željela je da bude najbolja, da ode u NCAA i obuče dres svog omiljenog koledža, Konektikat Haskisa, ali nažalost, taj joj se san nikada neće ispuniti.

Početkom 2000-ih godina je Kobi Brajant bio ogromna zvijezda, a njegove najbolje partije su tek dolazile. Uvijek je znao da poštuje “prave ljude”, iskrene i čvrste, poput Zeka “Zi Boa” Rendolfa.

Te 2019. godine se Rendolf sa porodicom preselio u Kaliforniju i tražio je tim za svoju ćerku.

Trebalo mu je da pronađe tim koji ima dovoljno ludog, košarkaški opsesivnog trenera, čoveka koji zna svoj posao i odgovorno ga obavlja. Trebalo mu je da pronađe savršenu sredinu za svoje dijete.

Kobijeva ćerka i Zi Boova ćerka u istom timu. E to je potencijalni problem za druge devojčice, košarkaški rečeno.

“Kobi je jedan od najboljih ikada. On je dao sto odsto svog bića za te djevojčice i često je bio prestrog prema njima, ali je to bilo toliko dobro organizovano da vi nemate šta da mu zamjerite”, objasnio je Zek Rendolf jednom prilikom.

“Kada sam prvi put saznao da Kobi trenira devojčice, nazvao sam ga da ga pitam da li postoji šansa da svoju ćerku ubacim u taj tim. Odgovorio mi je da ne zna i da bi bilo najbolje da ja nju dovedem na trening, pa ako se pokaže i uklopi, neka trenira. Bila je maksimalno fokusirana i odradila neke dodatne vježbe kako bi impresionirala Kobija. Znala je gdje dolazi”, objasnio je Zi Bo.

Mekenli igra na poziciji centra, što je bilo upražnjeno mjesto u timu Mamba, pa je Kobi bez većih problema prihvatio, kao i ostale djevojčice i Zekova ćerka je zaista bila srećna sa njima.

“Kao da smo složili puzle… Toliko dobro. Znate, ništa nije važnije od sreće vaše djece, a Mekenli je bila toliko srećna da je po cio dan pričala o košarci i saičgracicama. Božanstven osjećaj”, kaže Rendolf.

Naravno i Kobi je bio oduševljen.

“Jou, Zek. Mnogo mi se sviđa kod Mekenli što ne moram da joj govorim da obrati pažnju na ovo ili ono, maksimalno je fokusirana. Mnogo sam radio s njom, nekada čak i previše, ali vjeruj mi, naučio sam je svemu”, objasnio je Kobi Zeku Rendolfu.

Mekenli je to brzo potvrdila.

“Tata, danas me je Kobi učio da igram odbranu. Nisam znala kako se pravilno rade rotacije, ali sada znam. Za razliku od tebe, on ne viče na mene kada nešto ne skapiram, ali je baš očigledno da je ljut na mene. Sviđa mi se”, rekla je Mekenli Rendolf.

Bila je to prava privilegija sarađivati sa Kobijem Brajantom. Kao što svi znamo, opsjednut je radom i opsjednut je košarkom, opsjednut je mišljenjem da uspjeh dolazi iz neuspjeha.

“Prije dvije godine su moje male Mambe izgubile tri utakmice, jednu 20 razlike, drugu 25 razlike i treću 40 razlike. Pitao sam ih šta planiraju da urade sa trofejem za 4. mesto koje su “osvojile” i sve su rekle da će ga baciti u đubre. Rekao sam im poptuno suprotno. Da ga ostave u sobi na vidnom mjestu i da će se svako jutro sjetiti ovih bolnih poraza kada god ugledaju taj trofej. Moramo da nastavimo da radimo, a nekada ćemo pobjeđivati, a nekada gubiti, takav je sport. Možemo da radimo ili da plačemo, naš je izbor. One su odabrale da naporno rade”, rekao je Kobi Brajant jednom prilikom.

Sjetimo se samo čovjeka koji je tokom karijere mnogo iritirao Kobija Brajanta, čovjeka kome je Kobi zavidio, nije mogao da vjeruje koliko je dominantan i u isto vrIJeme ga je volio i mrzio.

Bio je to Alen Ajverson. Alen Ajverson nije poznat kao igrač koji je mnogo volio da trenira i radi na sebi, a svako veče je sa lakoćom postizao veliki broj poena i Kobija je uvijek zanimalo kako.

Zbog toga, gledao je svaki mogući snimak na internetu koji postoji o Alenu Ajversonu. Gledao je dokumentarac o velikoj bijeloj ajkuli i načinu na koji lovi plijen i razmišljao kako da to primijeni u košarkaškom smislu.

Zarekao se da Alen Ajverson više nikada neće postići više poena od njega.

Kao igrač, trener, kao podkaster, kao bilo što drugo Kobi bi imao veliki uticaj. Jednostavno je takva osoba.

Nevjerovatno prosto djeluje i dan danas da kažemo “pokojni Kobi Brajant”, ali zaista je tako, više ga nema i svako od nas ga je po nečemu zapamtio, bilo dobrom bilo lošem, zavisi kako je na nas uticao…

STEFAN NIKOLIĆ/B92