Dritanluk

Piše: Slobodan L. Jovanović

Da Dritan Abazović može biti duhovit pokazao je svojom izjavom da je potpisivanjem tzv. Temeljnog ugovora (TU) pomirio „pravoslavne građane Crne Gore“. Kad se pomire Crnogorci i svetosavlje onda nema više Crnogoraca, jer je svetosavlje sve ono što Crnogorci nijesu. I ja i cjelokupni moj familijarni i socijalni habitus kojem pripadam je sušta antiteza toj klerofašističkoj ideologiji, smišljenoj na zloupotrebi jedne istorijske ličnosti prije 87 godina i na izvitoperenoj svijesti koja sa hrišćanstvom ima veze koliko i ideologija onog njemačkog vođe „koji je kao prost zanatlija i čovek iz naroda uvideo da je nacionalizam bez vere jedna anomalija, jedan hladan i nesiguran mehanizam“ (Nikolaj Velimirović, Beograd, Kolarac 1935. godine).

Probao je Dritan sve šibicarske fore da bi tobože okrenuo svijest onih od kojih mu zavisi opstanak na mjestu premijera Crne Gore. Zaista treba biti teški degenerik pa u onim nesuvislim tiradama, pokušajima pomirenja sa onima koje je ranije ponižavao, napadima i uvredama na časne ljude kojima nije do članaka, konstruisanju tobožnjih novih senzacionalnih otkrića o kriminalu, kao da je Skupština mjesto đe se kriminal prijavljuje, pronaći zrno samopoštovanja, dostojanstva i časti. Žalosno je ako ima onih kojih se dojmio taj komplot patetične jadikovke, besmislenih posipanja pepelom i prljavih podmetanja. Neoprostivo je i to što je pokušao podlo da podmetne priču o Šiptarima onima koji Albance nikada nijesu tako nazivali, za razliku od onih kojima je na noge donio ono što nijedan častan i lojalan građanin Crne Gore ne bi.

Ne znam jeste li viđeli išta ljigavije, poštovani čitaoci, od pokušaja vojvode Raja od DF-a da iskoristi situaciju i kolinoskopijom Dritanu i Bečiću dokopa se onoga što mu stalo migolji – vlasti. Time je upotpunio moju sliku o ravnogorskom bašibozuku i njihovom podlom i besčasnom karakteru, dostojnom četničkih kolaboracionista od prije 80 i kusur godina. Btw, o licemjeruju onih koji podržavaju takve govori i reakcija na moj prošli tekst o zločinima Draže Mihailovića i Pavla Đurišića koji su, gle čuda, mene proglasili da širim međunacionalnu mržnju? Tako da ispada da oni koji daju pomen tim zločincima, koji im pjevaju pjesme, slave ih, nose njihove slike na rukama i na majicama ne šire nacionalnu mržnju, a ja, koji ukazujem da je zločin slaviti takve ljude – širim? I to je ta inverzija koja se tiče svega kad govorimo o tom soju. Posebno izlizane i potrošene velikosrpske podmetačine o ugroženosti kao zamajcu zla koji slijedi nakon toga, a koji je sve samo ne namjera da se ravnopravno dijeli prostor sa ostalim građanima, bilo Crne Gore, bilo neđe drugo.

No, glavni krivac za sve što ih snalazi su građani Crne Gore. Da imaju samopoštovanja i poštovanja sebe, svog istorijskog identiteta, svog istorijskog trajanja ne bi im spolja mogli nametati podjele i stvarati uslove da ih ovakvi kao Dritan koriste. Taj prokleti inferiorni i provincijski kompleks kod mnogih građana Crne Gore je vidljiv u odnosu na mnoge ličnosti i subjekte spolja koje doživljavaju kao autoritet, a koji to ničim ne zaslužuju. Śećate li se onog popa Džomića što je u mladosti bio ljotićevac i što je u zrelim godina doktorirao pravo za kafanskim stolom, uz krmetinu? Śećate li se ovdašnjih epiteta o „vrhunskom pravniku“, divljenja novinara prema njemu po studijima do imbecilnosti, što bi rekao Radovan III, postavljanju za predavača na nekakvom fakultetu za evropske studije i slične udvoričke gestove? Za očekivati je bilo kad je otpremljen za Srbiju da će Srbija pripremiti feštu, sve sa trubačima, što dobija takvog genija, novog Slobodana Jovanovića! Kad ono puć! Nothing. Izgleda da u Srbiji ima kriptonita i da Džomić ima supermoći samo u Crnoj Gori.

E, pa, javio se taj „vrhunski pravnik“ da nam pojasni oko TU kako nam je udaren žig za sva vremena i da ćemo ostati njegovi vječni taoci. Valjda je Džomić učestvovao u njegovom stvaranju i davanju imena, pa mu ono „temeljni“ daje vjeru da ga to čini međunarodnim ugovorom, a zna se da međunarodni ugovori imaju primat nad domaćim pravom i njegov su sastavni dio. To kaže i član 9. Ustava Crne Gore. Ima jedan mali problem: Crkva Srbije nije subjekt međunarodnog prava pa ni to „temeljni“ je ne može učiniti, kao ni to da na leđa Džomiću napišemo „čovjek“. Sem što Crkva Srbije nije subjekt međunarodnog prava, već unutrašnjeg države Srbije, iako je stvarni patrijarh Crkve Srbije Aleksandar Vučić, svaki međunarodni ugovor se mora, po sili zakona, ratifikovati u skupštini Crne Gore, inače je ništavan.

Više je nego jasno da se pokušala na jedan podao način iskoristiti politička situacija i na nezakonit i neustavan način pribaviti položaj Crkvi Srbije koji će biti zabetoniran za sva vremena i koji će omogućiti Crkvi Srbije i prosrpskom elementu da preko nje dugoročno instaliraju srpstvo i svetosavlje u svim segmentima života Crne Gore. Otuda Bečićevo i još nekih uvjeravanje da se takav zakon ne može jednostrano raskidati i da mu to „temeljni“ omogućava da vječito pravno zaštiti status Crkve Srbije kao da ima karaketer međudržavnog. U svakoj normalnoj državi, mada ovakva Crna Gora to definitivno nije, postoje institucije koje vode računa da onaj ko osvoji vlast ne zloupotrebljava to i ne donosi odluke koje dugoročno mijenjaju karakter države, diskriminišu dio građana ili dovode u privilegovan status dio društva ili pojedince. Upravo te institucije bi trebalo da se pozabave i sadržajem i načinom kako je donešen i potpisan TU. Može li bilo koji zakon koji se donosi u Skupštini ili na bilo kojem drugom mjestu biti stavljen u promet bez da dobije stručno mišljenje da li je u skladu sa Ustavom i pozitivnim zakonodavstvom Crne Gore?

Raskidaju se i međudržavni ugovori, a ne da ne može ugovor jedne države sa crkvom druge države. O njegovoj (ne)ustavnosti i (ne)zakonitosti moraće se izjasniti institucije Crne Gore, pa, ako treba, i međunarodni sudovi, koji imaju supremaciju nad nacionalnim pravosuđem. Ono što je takođe nešto sa čime se moraju pozabaviti institucije države Crne Gore jeste da li je sa TU povrijeđen član 3. Ustava Crne Gore, koji glasi „Teritorija Crne Gore je jedinstvena i neotuđiva“? Ako se poštuje Ustav, nije moguće sklapati ugovore kojima se prepisuje dio teritoriju Crne Gore bilo kojem stranom pravnom subjektu. Onaj ko je potpisao ugovor TU u kojem se povrijeđuje ta ustavna odredba mora krivično odgovarati!

Poznato je svima, nadam se, da su svi investitori, da bi postali vlasnici nekretnina u Crnoj Gori,  morali registrovati pravni subjekt u Crnoj Gori koji je nosilac svih obaveza i prava u njihovo ime, uključujući i vlasnička. Recimo, vlasnik Porto Montenegra je firma Porto Montenegro, registrovana u Crnoj Gori! Mogu se mijenjati njeni strani vlasnici, ali ona posluje kao domaći subjekt prava! Jedini izuzetak su strana izaslanastva u Crnoj Gori i prostor na kojem se nalaze, ali to je već dio jednog drugog međunarodnog prava, tzv. Bečke konvencije.

Da Crna Gora funkcioniše kao pravni provizorijum i da svako ko nekim slučajem osvoji vlast daje sebi za pravo da on tumači pravne norme i zakonitost, govori primjer Dritana Abazovića. Grotesktne su njegove tvrdnje da je TU u skladu sa Ustavom i zakonima Crne Gore. Još samo Joković sa srednjom školom da mu bude potvrda toga. ‘Oće to da udari u glavu pa čovjek izgubi i kompas i mjerila. Kao što ih izgubi kada sprovodi hajke i pritisak na pravosuđe da hapse na kilo da bi nešto dokazao sramotnoj međunarodnoj zajednici, koja pristaje na to. Postoji jedno pravilo u pravosuđu normalnih zemalja: bolje sto vinih na slobodi nego jedan nevini u zatvoru! Takva hapšenja na kilo govore na kojem smo mi primitivnom nivou i sa kakvim političarima imamo posla. To udvaranje rulji i zakonu linča dovelo je crnogorsko tužilaštvo u situaciju da su puni istražni zatvori a da se mjesecima ne pokreće nijedan sudski proces. Iz jednostavnog razloga što tužilaštvo ne raspolaže dokazima, već samo sumnjama i insinuacijama, jer je hapsilo pod političkim pritiskom. Plus su ljudi hapšeni iako se istražni postupak mogao voditi i bez hapšenja. Śetite se da su čelnici DF-a bili optuženi za teško krivično djelo za koje je zaprijećena kazna duža od pet godina, pa nijesu hapšeni, već su se branili sa slobode. Vesna Medenica je uhapšena zbog posrednog pominjanja u skaj komunikaciji njenog sina. Dritan Abazović se pominje posredno kao prijatelj kriminalnog klana u skaj komunikaciji kriminalnih gangova, ali se on ne hapsi? Zašto?