Svetosavska crkva u službi antihrista (3): “Vidiš trun u oku brata svoga, a brvno u oku svome ne osjećaš”

Mitropolija crnogorsko-primorska (MCP) Srpske pravoslavne crkve (SPC), na čelu sa kontroverznim liderom Amfilohijem Radovićem važi za veoma moćnu pseudovjersku instituciju sa razgranatom mrežom aktivista, velikim finansijskim i imovinskim resursima i jakim uticajem na biračko tijelo pro-srpskih nacionalističkih stranaka u Crnoj Gori.

Portal Aktuelno, uz konsultacije sa više teologa, analizirao je hristova učenja u Jevanđelju po Mateju na osnovu čega smo došli do zaključka da način djelovanja današnje svetosavske crkve u Crnoj Gori odudara od svih hrišćanskih vrijednosti, predstavlja negaciju jevanđeljskih učenja i zastupa antihrišćasnku dogmu.

U dva teksta o kršenju jevanđeljskih učenja od strane SPC koje smo prethodno objavili bavili smo se opsjednutošću ove organizacije materijalnim bogatstvom, da bi nakon toga posvetili pažnju licemjerju i lažnom altruizmu svetosavskih fundamentalista Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori.

U današnjem, posljednjem tekstu u okviru ovog kratkog feljtona, bavićemo se govorom mržnje funkcionera SPC koji se jevanđeljskom terminologijom naziva “hula na Svetog duha”.

PRESUĐIVANJE I KLETVE

Matej 5.

22. A ja vam kažem da će svaki koji se gnjevi na brata svoga ni za što, biti kriv sudu; a ako li ko reče bratu svome: Raka! biće kriv sinedrionu; a ko reče: Budalo! biće kriv paklu ognjenome.

Matej 12.

34. Porodi aspidini, kako možete dobro govoriti, kada ste zli? Jer od suviška srca usta govore.

35. Dobar čovjek iz dobre riznice iznosi dobro; a zao čovjek iz zle riznice iznosi zlo.

36. A ja vam kažem, da će za svaku praznu riječ koju reknu ljudi dati odgovor u dan Suda.

Kada se govori o “praznim riječima”, “zloj riznici”, uvredama kao što su “Raka!” i “Budalo”, ne možemo a da ne pomislimo na česte javne nastupe lidera svetosavske crkve u Crnoj Gori Amfilohija Radovića. Taj čovjek je u posljednjih 30 godina izrekao toliko kletvi, uvreda, praznih riječi i osuda da ne bi mogli da ih pobrojimo pa sve da ovaj feljton produžimo za još 20 nastavaka.

Protiv lidera SPC u Crnoj Gori Amfilohija podnošene su brojne krivične prijave zbog povrede ugleda naroda, manjinskih naroda i drugih vjerskih zajednica, ali pravosudni organi nikad nijesu preduzimali ništa po tom pitanju, a ostaje nejasno da li je u pitanju strah od kletvi, “božije kazne” ili je u pitanju nešto što spada u oblast krivične odgovornosti.

Mitropolit SPC je Crnogorce poredio sa volovima, u jednom intervjuu na pitanje novinarke “Šta mislite o crnogorskom državnom projektu”, odgovorio: “Ne pravi se pita od onoga”. Amfilohije je Crnogorsku pravoslavnu crkvu nazivao “autofekalnom” a treba podsjetiti da je Crnogorce nazivao “komunističkim nakotom”, a govorio je i da je crnogorska nacija “kopile Milovana Đilasa”. Ovo su samo neke od gnusnih uvreda iz “zle riznice” srpskog mitropolita koje predstavljaju eksplicitno kršenje i hulu na jevanđeljska učenja.

A za one koji poput Amfilohija i njegovih saboraca iz svetosavske crkve sablažnjavaju javnost, manipulišu vjernicima i koriste ih za parapolitičke obračune, u Jevanđeljima postoji poruka koja upućuje na njihovu sudbinu:

Marej 18.

6. A koji sablazni jednoga od ovih malih koji vjeruju u mene, bolje bi mu bilo da se objesi kamen vodenički o vrat njegov, i da potone u dubinu morsku.

7. Teško svijetu od sablazni; jer potrebno je da dođu sablazni, ali teško čovjeku onom kroz koga dolazi sablazan.

U narednim jevanđeljskim stihovima dolazimo do omiljene aktivnosti lidera SPC Amfilohija Radovića i njegovih visokih funkcionera – presuđivanje i maliciozna kritika onoga što oni smatraju tuđim nedostacima i manama.

Matej 7.

1. Ne sudite, da vam se ne sudi;

2. Jer kakvim sudom sudite, onakvim će vam se suditi; i kakvom mjerom mjerite, onakvom će vam se mjeriti.

3. A zašto vidiš trun u oku brata svoga, a brvno u oku svome ne osjećaš?

4. Ili, kako ćeš reći bratu svome: stani da ti izvadim trun iz oka tvoga: a eto brvno u oku tvome?

5. Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga, pa ćeš onda vidjeti izvaditi trun iz oka brata svoga.

Svako ko je makar malo upoznat sa načinom djelovanja svetosavske crkve u Crnoj Gori zna da visoki funkcioneri ove organizacije, a posebno njihov lider Amfilohije Radović, dijele pridike, sude, presuđuju i nalaze mane u svim segmentima društva – od vjere, politike pa sve do nauke i prava LGBTQ populacije.

Visoki funkcioneri SPC kritikuju političare, pozivaju za koga da se glasa, miješaju se u posao epidemiologa i Nacionalnog koordinacionog tijela optužujući ih da odluke donose na osnovu politike, presuđuju crnogorskoj naciji i narodu za koje imaju probrane epitete, sude drugim crkvenim organizacijama, drugim vjerama… a spisak se oteže do u nedogled.

Da bi javnosti približili ozbiljnost psihološke i duhovne štete koji funkcioneri SPC svojim zloslutnim kritikama i malicioznim javnim nastupima, nanose onome što se u Jevanđeljima naziva “Sveti duh”, citiraćemo čuvenog ruskog religijskog skolastika i proučavaoca Jevanđelja Pjotra Demjanoviča Uspenskog:

“Sveti duh je ono što je dobro u svemu. U svakom predmetu, u svakom čovjeku, u svakom događaju ima nešto dobro, ne u filozofskom i mističnom smislu, već u najjednostavnijem, psihološkom i svakodnevnom smislu. Ako čovjek ne vidi to dobro, ako sve osuđuje neopozivo, ako traži i vidi samo loše, ako nije sposoban da vidi dobro u stvarima i ljudima – onda je to huljenje protiv Svetoga duha”. (P.D. Uspenski, “Novi model univerzuma”, METAPHYSICA, Beograd 2007. godina, str. 245).

Ovim citatom samo je razjašnjeno ono što u uvijenom, mističnom obliku piše u Jevanđeljima, a ukazuje na činjenicu da su lideri svetosavske crkve u Crnoj Gori nakon godina kleveta, davanja kritika, osuđivanja i težnji da vide zlo u svakoj pojavi, sebe, čini se, nepovratno izolovali od jevanđeljskog Svetog duha.

Takve osobe Isus Hrist u jevanđeljima naziva “farisejima” i “sadukeijima” i ima jasnu poruku za njih:

Matej 3.

5. Tada izlažaše k njemu Jerusalim i sva Judeja, i sva okolina jordanska.

6. I on ih krštavaše u Jordanu, i ispovijedahu grijehe svoje.

7. A kad vidje mnoge fariseje i sadukeje gdje dolaze da ih krsti, reče im: Porodi aspidini, ko vam kaza da bježite od gnjeva koji ide?

8. Rodite, dakle, rod dostojan pokajanja.

Ukratko – fariseji i sadukeji nijesu dostojni ni pokajanja, već treba dobro da se potrude da bi uopšte ispunili kriterijume za oprost grijeha.

Ukoliko ne “rode rod dostojan pokajanja” Isus jasno poručuje šta će se desiti takvim pojedincima:

Matej. 23.

13. Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što zatvarate Carstvo nebesko pred ljudima; jer vi ne ulazite niti puštate da uđu oni koji bi htjeli.

14. Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što jedete kuće udovičke, i lažno se molite dugo; zato ćete većma biti osuđeni.

15. Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što prohodite more i kopno da biste dobili jednoga sljedbenika, i kad ga pridobijete, činite ga sinom pakla dvostruko većim od sebe.

16. Teško vama, vođi slijepi, koji govorite: Ako se ko kune hramom, to nije ništa; a ko se kune zlatom hramovnim, kriv je.

17. Bezumnici i slijepci! Jer šta je veće: zlato ili hram koji zlato osvećuje?

U ova tri relativno kratka teksta (s obzirom na ozbiljnost problematike i suviše kratka) ukazali smo da je svetosavska Srpska pravolsavna crkva ogrezla u kršenju osnovnih jevanđeljskih postulata.

Ukazali smo na opsjednutost ove organizacije materijalnim bogatstvom, na licemerje i lažni altruizam svetosavskih fundamentalista i naglasili smo da je govor mržnje, koji se jevanđeljskom terminologijom naziva “hula na Svetog duha” uobičajen način javnog djelovanja ove organizacije.

Osim što se način djelovanja i ideologija SPC u potpunosti kose sa Jevanđeljima, antihrišćanski, klerofašistički, militantni, svetosavski duh koji je potpuno otkrio svoje groteskno lice nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, prosto ukazuje na nužnost pravljenja distinkcije između SPC sa jedne strane i Hristovog učenja i istinske pravoslavne vjere Svetog Petra Cetinjskog, Svetog Vasilija Ostroškog ili Svetog Jovana Lestvičnika sa druge.

Na osnovnu svega što smo do sad naveli prirodno bi bilo da SPC radikalno promijeni svoja kadrovska rješenja ili da jednostavno promijeni naziv oranizacije u Svetosvsko nacionalističko parapolitičko udruženje boraca za očuvanje srpstva. Ukoliko se ne odluče na ovakav korak, postoji bojazan da će završiti na mjestu koje Isus često pominje u Jevanđeljima gdje će biti “plač i škrgut zuba”.

Balša Knežević, Aktuelno