MATIJA BEĆKOVIĆ: Za Mitropolita Joanikija bio spreman snajper i za litije i za ustoličenje

Još je rano da se ustoličenja obavljaju u teretanama i fitnes centrima. Uostalom, teretane su prve na udaru korone.

U manastirima je još uvek sigurnije.

Ovako akademik i pjesnik Matija Bećković, u svom stilu, odgovara na pitanje zbog čega je bilo važno da ustoličenje i uvođenje u tron mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija bude obavljeno baš u Cetinjskom manastiru.

Srpska pravoslavna crkva je konzervativna ustanova koja se drži vjekovnih obreda i misli da se mitropoliti i u ovom vremenu ustoličuju u stonim mjestima i u stolicama na kojima stoluju, pa je tako bilo i ovoga puta – razgovor sa Bećkovićem poprimio je ozbiljniji ton. – I sve je prošlo kako Bog hoće. Ispostavilo se da se Vrhovni komandant i veliki strateg, koji je namjeravao da to spriječi, nije u Cetinju zabarikadirao nego zafarbao, a da je na Nebo zaboravio. Hristos je u Jerusalim ušao na magarcu, a u Cetinju je svoje protivnike namagarčio.

* Kako je iz vašeg ugla izgledalo svečano ustoličenje?

– Aktuelni globalni nasrtaj na pravoslavlje pokušao je da iskoristi i predsjednik Crne Gore. Sa svojom vojskom zabarikadirao se u Cetinju i CPM i SPC uputio nezapamćen zahtjev ne samo u njenoj istoriji. Mitropolit Joanikije je po ko zna koji put unio svoj mir u ovaj najnoviji nemir i bezakonje. Pridružio mu se i patrijarh Porfirije da nas još jednom podsjete zašto su tu i zbog čega su neophodni. Nije li i snajper koji je spomenuo patrijarh Porfirije u Cetinju onaj isti iz koga je pucano na Joanikija u Beogradu za vrijeme litija. Pričao mi je da je puzeći izašao iz tog restorana. Snajperista je bio spreman da još puca. Prilika se ukazala na Cetinju. Jednom u namjeri da prekinu litije, drugi put da spriječe ustoličenje.

* Nama djeluje kao da ste u poslednjem trenutku odustali od odlaska u Cetinjski manastir. Zašto?

– Tehnologija je toliko napredovala da više ne moraš negdje fizički da budeš da bi rekao ono što misliš. A ni zapaljene gume, suzavac i kamenice me nisu privlačile. Uz to, bolje je da u helikopteru bude što manje putnika.

* Napisali ste, ipak, pismo dobrodošlice mitropolitu Joanikiju u kome, između ostalog, kažete da je komunizam glavni krivac za podjele u Crnoj Gori. Da li su te podjele toliko duboke da će biti potrebno dosta vremena i snage da se prevaziđu?

– Jedan narodić, kako ga je zvao Njegoš, podijelio se na narodičiće. Na vjerne i nevjerne, krštene i nekrštene. Nijednog mitropolita crnogorskog nije mimoišlo raspeće. Svetom Petru su lomili krov na kući, Njegoš je pisao da mu “dođe da bježi u Ameriku”. Posle Drugog svetskog rata nijednog nije mimoišla ta čaša. Prvi je mitropolit Joanikije Lipovac ubijen bez suda i ostao bez groba, a sa njim i gotovo sve sveštenstvo Crnogorsko-primorske mitropolije. Njegov naslednik Bradvarević osuđen je na dugogodišnju robiju, treći Danilo Dajković jedini je protiv koga su organizovane đačke demonstracije, zato što su se i crkva i on protivili rušenju kapele na Lovćenu. Kad sam pitao Ćira Radovića kako to da u slobodarskoj i junačkoj Crnoj Gori jedne jedine demonstracije izbiju protiv cetinjskog vladike, odgovorio mi je: “Što se čudiš. Nijedno od one đece nije kršteno”.

Četvrti je bio Amfilohije, koji se raspeo sa svim prethodnicima i sve podnio kao Hristov heroj koga su nazivali sotonom i pukovnikom Udbe.

* Šta dalje posle ustoličenja Joanikija?

– Jedino što ima dalje je – dobrota i znanje. A nema veće sile nego kada se spoje. Šta može biti ljepše nego što imamo mladog patrijarha srpskog i plemenitog i visnog mitropolita crnogorskog. A obojica su bili spremni da se pred očima cijeloga svijeta žrtvuju za svetinju svoje vjere i crkve.

* Kome su odzvonila zvona u Crnoj Gori?

– Zaustim da kažem da je odzvonilo komunizmu, pa se sjetim da bih ispao naivan ako bih i pomislio da će ikad odzvoniti i jednom zlu i da je bilo kojem iskušenju i nesreći došao kraj.

* Ovih dana vi ste na nekoliko mjesta označeni kao “glavni čovek koji hoće da pripoji Crnu Goru Srbiji”. Imate li toliku moć?

– Kad bih to mogao, grdno bih se obrukao i ja i svako moj. Su čim li bih izašao “pred Miloša i pred druge srpske vitezove, koji žive dokle svijet traje”.

* I crnogorski predsjednik Milo Đukanović malo-malo pa vas izaziva na megdan?

– Nije ni čudo. Dok je on u svojim čuvenim poemama slavio Crnu Goru, dotle sam ja na račun Crne Gore zgrtao milione.

* Šta je bio povod što ste još prije nekoliko godina napisali pesmu o Joanikiju?

– Izgleda da sam još i tada lobirao da Joanikije Mićović postane mitropolit crnogorsko-primorski.

* Vjerujete li da će mitropolit Joanikije biti dostojan naslednik mitropolita Amfilohija?

– Amfilohije je izabrao Joanikija – Joanikije je mladi Amfilohije koji još otvorenije, hrabrije i očiglednije pokazuje Amfilohijevu i svoju dobrotu.

* Na 25. jubilarnim Pjesničkim susretima “Sokolica 2021”, u Rajskoj banji kod Zvečana, gdje vam je uručena nagrada “Pjesničko uspenije”, rekli ste da je Kosovo za Srbe najskuplja riječ i da sve više poskupljuje. Zašto je KiM još skuplja srpska riječ?

– U vrijeme kad sve pojeftinjuje, Kosovo poskupljuje, samim tim što svima berzama postaje jasno da – nema cijenu.

* Prihod koji je ostvaren na večeri vaše poezije u Zvezdara teatru dali ste mitropolitu Joanikiju za obnovu kapele patrijarha Gavrila Dožića u Vrujicima u Morači…

– Spreman sam da stojim u Zvezdara teatru dok god mogu da nekom pomognem. Pogotovo kada je riječ o mitropolitu, a potom patrijarhu Gavrilu Dožiću, jedinoj krunisanoj glavi neke crkve koja je bila zatočena u nacističkom logoru Dahau. On je patrijarhovao kad je obnovljena kapela na Lovćenu. Neka bi i ova koja se podiže na njegovom ognjištu u Vrujcima bila varnica i najava da se obnovi i ona na Lovćenu.