NAKON MEMORANDUMA: Kraj ”apostolata” Zdravka Krivokapića i bajpas ka manjinskoj vladi uz podršku DPS-a

U pitanju je, dakle, prelazno rješenje, kojim će se u veoma kratkom roku potpisnicima dodati SDP i SD, sa ciljem da se sačini manjinska vlada uz podršku DPS-a. Tako heterogene snage, moraće iskrenije nego do sada poraditi na zajedničkom cilju – da Crna Gora bude društvo građanske orijentacije i evropskih vrijednosti

Piše: Nebojša Redžić

Ko se još sjeća da je u ponedjeljak trebalo da padne Vlada?

Da li zbog kratkog pamćenja naših građana, ili zbog misterije kojom je obavijen slijed događaja nakon predloga SDP-a o glasanju nepovjerenja Vladi, već u srijedu ujutro, ta tema je stavljena ad acta.

Samo su rijetki još nagađali da li se u posljednji tren povukla URA, koja je navodno obećala podršku opoziciji, ili se procijenilo da bi onaj misteriozni Pzp-ovac koji je bio “obrađen”, nakon glasanja bio u smrtnoj opasnosti.

Tek, memorandum o saradnji Građanskog pokreta URA, Socijalističke narodne partije, partija nacionalnih manjina i Saveza građana CIVIS koji je u srijedu došao na dnevni red – da li s pravom – donio je tektonski poremećaj na političkoj sceni Crne Gore.

Ono što je nakon jučerašnjih potpisa jasno, jeste da se bez ekipe potpisnika Memoranduma, više ne može sastaviti neka buduća Vlada. I još: da građanske i evropske Crne Gore – ne može biti bez DPS-a.

Kako god posmatrali suštinu jučerašnjeg dogovora, nesporno je da je to zahtjev inostranih centara moći i ovdašnjih ambasada. Jer, kada čovjek vidi Ervina Ibrahimovića i Dragoslava Šćekića kako zajedno, slavodobitno šetaju ulicom nakon potpisanog Memoranduma, ne može da ne osjeti zadovoljstvo. Naravno, pod uslovom da mu je građanska Crna Gora na srcu.

Ali, ne može da se ne sjeti da su se politički “preci” dvojice funkcionera Bošnjačke stranke i SNP-a, nekada gledali preko nišana. Poput akcije “Lim” 1994. godine i hapšenja 21 uglednog Bošnjaka iz Sandžaka. Pa verbalnih sukoba u parlamentu Ćazima Lukača i Branka Kostića… Kontroverzi vezanih za deportaciju muslimana iz Herceg Novog. I mnogo toga što je opterećivalo odnose crnogorskih Srba i Bošnjaka.

Da ne govorimo o mnogo svježijim grijesima Ure, koji bi onim što se nakon ječerašnjih potpisa planira, trebalo da budu izbrisani kao gumicom. Neminovno se valja zapitati: može li onaj ko je presudno doprinio da Crna Gora dođe na ovako niske grane i postane problem međunarodne zajednice, biti i rješenje problema?

Ili se samo radi o šminkanju jedne retrogradne, kleronacionalističke partije i nuđenju Dritanu Abazoviću ruke spasa? Opšte je mišljenje da nema razloga za radovanje.

Na društvenim mrežama, recimo, preovladva stav da je Memorandum čin koji “poslovično, nije donio ništa dobro za Crnogorce”, te da ih “graDŽani opet zamajavaju”. Zaključak je pomalo zloslutan, budući da je u podtekstu tog akta težnja da se sačuva građanska država: “Crna Gora nije građanska dok god su u njoj ugrožena prava Crnogoraca!”

Prelazno rješenje ka manjinskoj vladi

Kako god okrenete red stvari, ispada da je potpisani Memorandum – kraj Vlade Zdravka Krivokapića i bajpas ka manjinskoj vladi koju će podržati DPS.

Nesporno, u pitanju je američki plan koji će voditi ka stvaranju stabilne većine u budućnosti, a kratkoročno – guranju njima omraženog Demokratskog fronta, ali i sve rigidnijih Demokrata u poziciju nepoželjnog saveznika. To što je Eskobar iz te družine izveo SNP i pridodao ga deklarativno građanski profilisanim subjektima, samo će dati dodatnu snagu njihovim ambicijama da Crnu Goru grade na zdravim osnovama.

U pitanju je, dakle, prelazno rješenje, kojim će se u veoma kratkom roku potpisnicima dodati SDP i SD, sa ciljem da se sačini manjinska vlada uz podršku DPS-a. Tako heterogene snage, moraće iskrenije nego do sada poraditi na zajedničkom cilju – da Crna Gora bude društvo građanske orijentacije i evropskih vrijednosti.

Takva grupacija mogla bi uskoro – već kada se bude glasalo o budžetu –  izdejstvovati pad aktuelne Vlade i početi pripreme za organizaciju novih parlamentarnih izbora koje će pripremiti u izvedbi manjinske vlade.

Zanemari li objektivni posmatrač stare neraščišćene račune sa nekadašnjim SNP-om i sadašnom Urom, takav scenario zaista bi mogao da označi pozitivan rasplet agonije što su je donijeli eksperti oličeni u najgoroj od svih Vlada – onoj koju predvode Zdravko Krivokapić, Milojko Spajić i Jakov Milatović.

Jesu li i nacionalni Crnogorci – gubitnici?

Osim eksperata u Vladi, najveći gubitnici u novoj konstelaciji političkih snaga u Crnoj Gori, svakako će biti DF i Demokrate. Istina, dugo se činilo da će Demokrate i URA biti udruženi činilac bez koga se ne može. No, jaz koji je nedavno nastupio između ove dvije stranke, makar u ovom trenutku, djeluje kao nepomirljiv i dugoročan. Iako se u politici – to znamo – nikada ne zna kada se stvari mogu preokrenuti.

Uostalom, nijesu li koliko do juče upravo Demokrate, pa i DF, nudili manjinama da uđu u Vladu?

Očaj Demokrata zbog novog miješanja karata na političkoj sceni Crne Gore, očitava se u primjedbi tekstu Memoranduma adresiranoj na Uru: “Nema norme kojom se obavezuju da neće na bilo koji način paktirati sa DPS i rušiti aktuelnu vlast u Crnoj Gori”.

Sudeći po svemu, URA će sa novim saveznicima, učiniti i jedno i drugo. I to ne zato što je demokratski sazrela i uvidjela prevaru kojom se poslužila nakon parlamentarnih izbora, ili postala svjesna nedjela koje je počinila, već zato što želi da igra po notama zapadnih partnera.

A Zapad, sva je prilika, želi manjinsku vladu koja će dovesti do stabilne većine u Crnoj Gori. Jer, pokazalo se da u eri “tanke” većine kakvu imamo već godinu, ne postoji ambijent niti za demokrtizaciju društva, niti za usvajanje evropskih vrijednosti. Svađa i raskola koji su za vladavine “apostola” doživjeli kulminaciju, osim nama, preko glave je i Zapadu.

Međukorak je, dakle, manjinska vlada, a to je, kažu potpisnici Memoranduma, početak demokratizacije društva i “važan trenutak za koncept pomirene, stabilne i napredne Crne Gore”. Nesporno, ovim potpisom doprinijeće se i jačanju međuetničke stabilnosti, što je bitno posebno u kontekstu činjenice da je sa aktuelnom Vladom – Crna Gora počela da tone u jednonacionalni bezdan Srpskog sveta.

Učini li se nekome da je manjinska vlada loše rješenje, neka se sjeti da premijer Krivokapić tvrdi kako mi već sad imamo manjinsku vladu “ali ne znamo ko je sačinjava.”

Naravno, poželjan je oprez, jer na Balkanu papiri i proklamacije nikada nijesu bile garancija da će se po njima i postupiti. Zato je vrijeme da se počne sa djelima.

Što se nacionalnih Crnogoraca i teze da su i oni ovdje gubitnici tiče, može ih utješiti ona stara – da je ovo ipak samo politika. Ali i još nešto: u Crnoj Gori koja bi imala istinsku građansku profilaciju i jasan put ka EU – borba za očuvanje nacionalnog identiteta Crnogoraca bila bi i lakša i sa većim izgledima na uspjeh.