Ko će koga nadluđeti!

Piše: Milenko A. Perović

U sukobu oko raspodjele svjetske vojno-političke moći glavne scene postavljaju se u istočnoj Evropi i na Dalekom Istoku. Balkan može biti jednom od bočnih pozornica sukoba. Da li je Zapad do sada pokazivao da ima jasnu strategiju političke i bezbjednosne stabilizacije Crne Gore, Srbije te Bosne i Hercegovine kako bi smanjio mogućnost da se na Balkanu opet stvori ratno žarište?

Dejtonski sporazum i sve potonje političke intervencije Zapada, načinili su BiH državom koja niti može postojati niti otići u disoluciju bez golemog jada! S cinizmom je gledaju kao najtežeg balkanskog bolesnika koji ne može živjeti niti mu se da umrijeti! Poslije niza eksperimenata, Srbiju su doveli u stanje čardaka ni na nebu ni na zemlji. Nije ona na Istoku niti na Zapadu. Zapadnim kuratorima ne smeta što režim lične vlasti Srbiju pouzdano uništava. Ono što im je neprihvatljivo u svojim državama, bez riječi podržavaju u Srbiji!

Za politiku Zapada prema Crnoj Gori od Referenduma 2006. godine najbolje pristaje univerzalna Krležina dijagnoza iz porodice F: Na rubu pameti! Od 2015. i posebice od 2016. godine bilo je jasno da se događa lukavo planirana, agresivna i efikasna velikosrpska – a preko nje i proruska – penetracija u politički, ekonomski, bezbjednosni i medijski prostor Crne Gore.

Procesi koji teku od pokušaja državnog udara, preko pobjede klerofašista na potonjim parlamentarnim izborima do katastrofalnog rada Vlade nacionalne propasti otvorili su nekoliko mučnih pitanja:

Da li su glavni politički činioci Zapada odista ozbiljno mislili da će primanjem u NATO pakt glavni problemi Crne Gore biti amortizovani ili riješeni? Da li su stratezi NATO pakta držali da svi problemi Crne Gore nestaju kad je uglave u lanac svoje dominacije u  sredozemnom basenu? Nijesu li se mogli dośetiti da je stalna velikosrpska osvajačka pretenzija najkrupniji egzistencijalni problem Crne Gore? Zar je bilo teško predviđeti da će se u mogućoj izmijenjenoj konstelaciji moći na istoku Evrope crnogorska karika prva raspuknuti?

Šta su zapadni stručnjaci za geostrategiju činili da pomognu Crnoj Gori u odbrani od velikosrpske i proruske penetracije? Šta su činili da ojačaju njenu prozapadnu orijentaciju i podupru njene glavne političke, intelektualne i medijske nosioce? Najkraći odgovor: Pomagali su velikosrpskom i proruskom posezanju u nezavisnost i suverenost Crne Gore!

Uporno su slabili pozicije prozapadnih suverenističkih partija! Potkopavali su snagu i legitimnost prozapadne vladajuće političke nomenklature! Nijesu shvatali da Demokratska partija socijalista – uz sve neoprostive grdne nedostatke i pogreške – nije politička organizacija koju treba rušiti, jer je njeno rušenje najpouzdaniji put za rušenje Crne Gore! Rušili su je prije nego što su i pokušali razmisliti o ozbiljnoj alternativi koja bi mogla nastaviti evropeizaciju Crne Gore, uz nužno održavanje političke i bezbjednosne stabilnosti.

Benevolentno su zapadni stručnjaci za Balkan i „vjerske slobode“ gledali na djelovanje Crkve Srbije, ne shvatajući da je ona rak-rana Crne Gore. Podržavali su i izdašno finansirali anticrnogorske i antisuverenističke nevladine organizacije i „nezavisne“ medije. Podsticali su ih na permanentni podli skandalizatorski rad protiv vladajuće nomenklature i suverene Crne Gore kao takve! Najdirektnije su radili na uništavanju ugleda i energije crnogorskog suverenizma. Najzaslužniji su što je u međunarodnoj percepciji i domaćoj autopercepciji crnogorsko društvo stigmatizovano kao politički, ekonomski i svjetonazorno bolesno društvo!

Zapadni kuratori su s indiferencijom posmatrali jurišanje srpskog velikodržavlja na suverenu državu Crnu Goru. Zatvarali su oči pred direktnim miješanjem svih mogućih velikosrpskih činilaca u sve sfere crnogorske države i društva. Šutali su pred činjenicom da je opozicija – nezakonitim miješanjima spoljašnjih činilaca – otela  parlamentarnu pobjedu avgusta 2020. godine! Otetu pobjedu velikosrpskog klerofašizma pozdravili su kao „pobjedu demokratije!“

Dali su međunarodni legitimitet Vladi nacionalne propasti koju su sastavljali popovi u manastiru Ostrog! Dok je ona razbijala Crnu Goru po svim šavovima, zapadni tutori su i dalje ponavljali imbecilnu mantru o korupciji kao glavnom problemu Crne Gore, Bosne etc. Štaviše, učinili su „jednim od stubova“ američke politike na Balkanu stari program Apisove terorističke organizacije Crna ruka,  prigodno redizajniran pod nazivom Otvoreni Balkan.

Došlo se dotle da američki namjesnik za lokalne poslove bira novu vladu Crne Gore. Nije teško predviđeti da će s njom imati uspjeha taman koliko i pop Radović s izborom „prve demokratske vlade.“ Od kakvog političkog materijala je namislio da je načini?

Okosnicu druge „demokratske vlade“ treba da čine oni koji su s prvom „demokratskom vladom“ nanijeli nenadoknadive štete Crnoj Gori! Američki kurator zamislio je da joj okosnicu čini partijica s beznačajnom podrškom u biračkom tijelu, začeta u interesnom braku lokalnih makijavelistički nastrojenih tajkuna i stranih službi.

Ta je opskurna partijica osnovana da bude Trojanski konj u suverenističkom korpusu. Služeći se prevarantskim frazama o demokratiji i glumeći zapadnu orijentaciju, uspjela je postići dalekosežne rezultate u borbi protiv crnogorskog suverenizma. Postala je pouzdani partner svakome ko namjerava destruirati Crnu Goru. Podlijeg neprijatelja Crna Gora nije nikad imala!

Drugi stub nosač nove Vlade treba da bude partijica nepokolebljivih četnika, dakle, nepatvorenih klerofašista. Njenim učešćem u Vladi treba da se očuva državna admnistracija koju je prva Vlada prepunila klerofašističkim elementom. Treba da se očuvaju i svi njeni „rezultati“ u uništavanju Crne Gore. Ona je garant da će se Crkvi Srbije formalizovati  naddržavni status. Ona je garant da će Crna Gora nastaviti neslobodni pad u kvazar „Srpskog sveta.“ Ona će svim silama raditi da se održi neregularni popis stanovništva i načini nacionalni inženjering na štetu većinske crnogorske nacije. Ona je osvjedočeni neprijatelj svega crnogorskog, suverenističkog i zapadnog!

U ovoj se partijici opredmećuje kristalizirana glupost cjelokupnog političkog mišljenja Crne Gore od tzv. AB revolucije! Bez izuzetka, svi politički akteri miješali su prihvatljivu legitimaciju političkog interesa Srba u Crnoj Gori s apsolutno neprihvatljivom legitimacijom hegemonističkih i destruktivnih interesa velikosrba! U novoj Vladi ova partijica neće predstavljati interese Srba, nego velikosrba, dakle, destruktora Crne Gore!

Partije koje su se do sada deklarisale kao suverenističke – Demokratska partija socijalista, Socijaldemokratska partija, Liberalna partija i Socijaldemokrati – imaju namjeru da podrže manjinsku anticrnogorsku, antisuverenističku i antizapadnu vladu! Između dosljednog suverenizma i grčevitog držanja uz bilo kakvu vlast – makar ona bila sačinjena i od političkih hohštaplera i klerofašista – one biraju svoj sitni stranački interes!

Podržavanjem anticrnogorske vlade, ove partije će legitimirati podlu velikosrpsku namjeru da Crnogorci kao većinska nacija Crne Gore ostanu bez političkih predstavnika u Parlamentu i Vladi. Taktičnim „lukavstvom“ podrške iskopnicima Crne Gore, one će Crnogorcima ukinuti politički subjektivitet. Tako će ostvariti stari velikosrpski san da Crnogorci budu učinjeni neposrojećim političkim subjektom i nepostojećom nacijom! Tako će one sebe ukinuti kao suverenističke partije!

Prihvatajući da uđu u novu Vladu, partije nacionalnih manjina pucaju u središte multinacionalnog karaktera Crne Gore. Njihovi čelni ljudi očito ne shvataju da će osnovni politički ton novoj Vladi, bez obzira na njihovu učešće, davati oni koji čak i ne skrivaju svoje anticrnogorske, ali i antibošnjačke, antialbanske, antihrvatske i antimuslimanske namjere! Zbog mrvica kratkotrajne vlasti, one će legitimirati „Srpski svet.“

Danas politička Crna Gora izgleda kao obala na koju su se iskrcali oživjeli likovi s Bošovog

Broda ludaka. Ni zapadni admiralitet koji ih raspoređuje po toj obali nije u boljem mentalnom stanju!