SISOJEV: Zapad neće tolerisati Beogradu ono što toleriše Moskvi, Crna Gora na pragu EU

Osjetna je smanjena mogućnost Srbije za realizaciju svojih ciljeva u regionu. U ovom momentu na koga god da pada sumnja i da se povezuje sa politikom koju Rusija vodi u Ukrajini – ne samo da rizikuje nezadovoljstvo, nego i rigoroznije uzvratne mjere Zapada. Beograd je toga svijestan, kazao je u razgovoru za portal Aktuelno spoljnopolitički analitičar i dopisnik ruskog Komersanta sa Zapadnog Balkana Genadij Sisojev.

On je rekao da je eventualni ulazak Finske i Švedske u NATO zasad glavni geopolitički rezultat rata u Ukrajini.

Smatra da Crna Gora ukoliko uspije da na adekvatan i prihvatljiv način sprovede predložene reforme, može biti spremna da bude sljedeća članica EU već 2024/25 godine.

”Može joj se ponoviti slična situacija kao 2015. godine. Sjetimo se da je i tada bilo skeptika koji su govorili da ne treba proširivati NATO – već se odrediti prema tome zaoštrava li to odnose sa Rusijom. Na kraju je donijeta odluka da se primi samo jedna mala zemlja – čiji ulazak neće posebno promijeniti odnos snaga”, rekao je Sisojev.

Aktuelno: Kako je kriza u Ukrajini uticala na Evropsku uniju? Da li je povećala njeno jedinstvo ili je efekat suprotan?

Sisojev: Itekako i još uvijek ima jak uticaj na jedinstvo. Prethodno smo mogli čuti mnoge članice da zauzimaju stavove koji se razlikuju od ‘mainstream’ stavova Evropske unije, u čemu su se posebno isticale Mađarska, Poljska ili Baltičke zemlje, dok sada možemo prepoznati samo male elemente nesaglasnosti koji su ostali – ali ih generalno nema. To se posebno vidjelo na primjeru donošenja sankcija Rusiji – gdje su se čula različita mišljenja, ali se uvijek glasalo ”za”. Ni jedna članica nije koristila veto koji posjeduje da bi blokirala taj proces, što je prvi uticaj koji je prepoznatljivo izazvan krizom. Drugi uticaj se ogleda kroz aktivnije oglašavanje Njemačke i Francuske koje su preuzele ulogu lokomotive za rješavanje političkih pitanja EU. Tako da, ako pogledamo sadašnji trenutak u odnosu na period unazad dvije – tri godine, EU je mnogo jedinstvenija.

Aktuelno: Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski ipak govori drugačije. Obraćajući se putem video linka učesnicima Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu kazao je kako je to jedinstvo EU izostalo upravo pred ratom u njegovoj državi?

Sisojev: Stav i nezadovoljstvo su objašnjivi time što je njegova zemlja u ratu, koji se kako je naveo Zelenski pored ostalog vodi za “evropske vrijednosti” na kojima se bazira Evropa. Zbog toga su i njegova očekivanja od Evropske unije mnogo veća od onoga što ona trenutno pruža ili može da pruži. Međutim, u tom nezadovoljstvu određeni potezi Kijeva iako su možda razumljivi, nijesu logični. Kao recimo nezadovoljstvo najavljenom posjetom njemačkog predsjednika Franka Valtera Štajnmajera, jer bi Kijev radije da u posjetu dođe kancelar Olaf Šolc. Jedini razlog tome je prethodna navodna bliskost Štajnmajera sa Rusijom, ne uzimajući obzir koju silu on predstavlja. Bez obzira na očekivanja Kijeva prema EU, suština je jedna – Evropa je u potpunosti uz Ukrajinu protekla tri mjeseca i to je dokazala donoseći teške odluke po sopstvenu ekonomiju, prvenstveno mislim na embargo na isporuku nafte i gasa. Jer lako je Americi ili Velikoj Britaniji da donesu takvu odluku i da to realizuju s obzirom da uzimaju samo nekoliko odsto gasa ili nafte, dok Evropa uzima oko četrdeset odsto gasa i dvadeset pet odsto nafte od Rusije. Bez obzira na značajne gubitke oni su spremni da potpuno prekinu isporuku ruskih energenata. To zapravo govori da bez obzira na opravdano nezadovoljstvo Kijeva – Evropa je tu ne samo riječima, već i djelima uz Ukrajinu.

Aktuelno: Visoki zvaničnici u Moskvi često pominju nuklearno oružje kada se govori o ratu u Ukrajini. Da li je opravdan strah od upotrebe te vrste oružija?

Sisojev: Kada ste svijesni da neko posjeduje nuklearno oružije, opravdano je da sumnjate u njegovu upotrebu. Pogotovo jer je ruska vojna doktrina promjenjena još prije nekoliko godina i dozvoljava da Rusija prva iskoristi nuklearno oružje. Ranije ga je mogla upotrijebiti samo kao uzvratnu mjeru, dok danas doktrina kaže da je upotreba moguća ukoliko se njen teritorijalni integritet dovede pod prijetnju. Kada to još povežemo sa ratom u Ukrajini i ciljevima koje imaju Zapad i Rusija – svašta možemo da pomislimo. Jedan od najbližih saradnika Vladimira Putina, Dmitrij Rogozin, šef svemirske agencije Roskosmos tvrdi da bi Rusija mogla da uništi sve zemlje NATO-a “za pola sata“. Vrlo je bitno razmisliti “da li Rusija stvarno za pola sata može da uništi sve zemlje NATO – može”. Međutim to bi bilo isto kao da ja imam bombu i uništim deset mojih komšija sa kojima se vozim u liftu. Da ja to mogu da uradim u roku od trideset sekundi, ali kakvi su rezultati. Gdje ću poći ja sa mojih deset komšija – isti rezultat bi bio ukoliko bi navedena prijetnja bila realizovana. Nadam se da je to samo ulog zastrašivanja u igri oko Ukrajine, i to mi uliva nadu da takve ideje neće biti relizovane – jer bi imale dalekosežne posljedice po sve.

Aktuelno: Uticaj krize se osjetio i u zemljama Zapadnog Balkana. Crna Gora, odnosno vlada Zdravka Krivokapića “dugo” je sabotirala pridruživanje sankcijama Rusiji – a Srbija još uvijek nije uvela. Kako to komentarišete i da li će prije svega predsjednik Srbije Vučić moći i dalje da sjedi na ”dvije stolice” između istoka i zapada?

Sisojev: Oklijevanje nije predstavljalo stratešku orjentisanost Crne Gore, već specifičan stav prethodne Vlade. Premijer Zdravko Krivokapić pokušao je da prebaci odgovornost na ministra vanjskih poslova i time usporio proces. Međutim, na kraju Crna Gora se pridružila sankcijama – za razliku od Srbije koja još uvijek svoju politiku odražava sjedeći na dvije stolice. Zapad u sadašnjem momentu uvodi sankcije relativno brže nego prethodnih puta kada je to činio i sada su mnogo rigoroznije. U ovakvom djelovanju prema Rusiji ide se na velike troškove, jer su one mač sa dvije oštrice, nanose veliku štetu Rusiji, ali i Zapadu. Stoga ako Evropa ide na takve žrtve na svoj račun – neće tolerisati da neka zemlja kao što je Srbija i koja se deklariše kao kandidat za EU “sjedi na dvije stolice”. Tako da vrijeme ovakve politike Aleksandra Vučića, izmiče.

Aktuelno: Koliko se ova situacija reflektovala na uticaj srpskog hegemonizma u Crnoj Gori, da li se nešto promijenilo nakon izbijanja rata?

Sisojev: Osjetna je smanjena mogućnost Srbije za realizaciju svojih ciljeva u regionu. U ovom momentu na koga god da pada sumnja i da se povezuje sa politikom koju Rusija vodi u Ukrajini – ne samo da rizikuje nezadovoljstvo, nego i rigoroznije uzvratne mjere Zapada. Beograd je toga svijestan.

Aktuelno: Kada bi se osvrnuli na naoružanje Srbija većinu oružja nabavlja od Rusije i Kine. Kako njeno naoružavanje utiče na regionalne prilike?

Sisojev: Srbija može da se naoružava kako hoće i gdje hoće, ali njen domet politike i eventualne agresivnosti zavisi apsolutno od odlučnosti Zapada. Jer uticaj Evropske Unije, NATO i SAD su na Beograd dosta veliki. Vučić je svijestan da ono što Zapad toleriše Moskvi, nikada neće tolerisati Beogradu.

Aktuelno: Još jedna od mjera izazvanih ratom u Ukrajini je i uvođenje vanrednog stanja u Mađarskoj. Premijer Orban uveo je vanredno stanje u zemlji. Da li je ono zaista bilo neophodno ili su u pitanju kalkulacije radi sticanja političkih poena?

Sisojev: Premijer Mađarske Viktor Orban je putem uvođenjem vanrednog stanja zapravo ispunio određene ciljeve unutar svoje zemlje. Na taj način uspio je da eliminiše parlament i svoje oponente, jer faktički ako je u zemlji vanredno stanje mjere postaju zakon čim se donesu na Vladi – ne tražeći prethodno njihovo odobravanje od strane Parlamenta. To je zapravo razlog koji je prikriven izgovorom koji glasi – rat u Ukrajini.

Aktuelno: Za ulazak u NATO aplicirale su Švedska i Finska. Da li je realno očekivati da se one pridruže Alijansi i kako će Rusija na to reagovati?

Sisojev: Mislim da je to zasad glavni geopolitički rezultat rata u Ukrajini. U januaru je po svim istraživanjima za NATO u Finskoj i Švedskoj bila u prosjeku samo trećina stanovništva, dok je taj broj nakon početka rata u Ukrajini porastao na više od dvije trećine u martu i aprilu. Jedan od glavnih razloga kada je Rusija pokrenula svoju operaciju u Ukrajini je navela zaustavljanje širenja NATO teritorija. Sad će imati 1.300 km više granica sa NATO. Zato je opravdana šala koja kruži internetom – “Stoltenberg je poslao zahvalnicu predsjedniku Rusije kao promoteru NATO 2022”. Jer je ulaskom ove dvije zemlje NATO sve bliži i posebno jači na sjeveru, jer su one apsolutno kompatibilne zemlje sa vodećim članicama.

Aktuelno: Francuski predsjednik Emanuel Makron založio se za stvaranje “Evropske političke zajednice” jer pristupanje pojedinih država, prema njegovim riječima, nije realno u skorijoj budućnosti. U prvom redu misli na Ukrajinu. Njemački kancelar Olaf Šolc kaže da je Makronov prijedlog – zanimljiv. Da li je ovo naznaka rekonstrukcije Evrope? Gdje su tu interesi Ukrajine. A gdje interesi našeg Regiona?

Sisojev: Ta ideja Makrona se pojavila nedugo nakon jasno izraženih želja prvo Ukrajine, pa poslije Gruzije i Moldavije da ubrzaju svoj put ka Evropskoj uniji. Sa tog stanovišta je Makronova ideja opravdana, jer je jasno da sve tri zemlje – pa ni Ukrajina koja vodi rat za “Evropske vrijednosti” ne mogu očekivati da prečicom dođu do članstva zbog određenih procedura. Sa tog stanovišta ideja je za njih opravdana. Međutim, nikako ne može biti opravdana za zemlje koje su na pola puta ili na pragu EU – prvenstveno mislim na Crnu Goru. To ne bi predstavljalo mijenjanje pravila, nego mijenjanje same igre. Kao da prvo poluvrijeme igrate sa loptom za fudbal, a drugo poluvrijeme sa nekim drugim predmetom.

Aktuelno: Kakva su Vaša očekivanja kada je riječ o Crnoj Gori i njenom članstvu u EU?

Sisojev: Smatram da Crna Gora, ukoliko uspije da na adekvatan i prihvatljiv način sprovede predložene reforme, može biti spremna da bude sljedeća članica već 2024/25 godine. Može joj se ponoviti slična situacija kao 2015. godine. Sjetimo se da je i tada bilo skeptika koji su govorili da ne treba proširivati NATO – već se odrediti prema tome zaoštrava li to odnose sa Rusijom. Na kraju je donijeta odluka da se primi samo jedna mala zemlja – čiji ulazak neće posebno promijeniti odnos snaga. Slična sudbina, mislim – može dočekati Crnu Goru 2024/25 godine kada je riječ o ulasku u EU