Crna Gora u paklu koji smo sami stvorili 30. avgusta!

Piše: Balša Knežević

Nekad je zaista potrebno da se dogodi nezamisliva tragedija kao ova koja je zadesila Crnu Goru 12. avgusta, da bi stanje stvari u društvu moglo da se sagleda iz neke nove, jasnije perspektive.

Jer nakon tragedije na Cetinju prije nekoliko dana, makar na kratko utihnula je demagoška buka, političko orgijanje i javila se mogućnost da u najtežem trenutku jasno uočimo u kakvom se stanju nalazi država Crna Gora i crnogorsko društvo.

Bez ikakve namjere da politizujem nezamislivu tragediju koja je potresla svakog normalnog čovjeka i u kojoj političku konotaciju mogu tražiti samo pojedine psihopate i bolesnici (čemu smo nažalost svjedočili ovih dana na Facebooku), treba iskoristiti trenutak da se napravi kratka slika naše relanosti.

”Obraz-guzica” i iskompleksirani, masni kepec

Iako ne postoji ni primjesa tendencije da se bilo kome imputira odgovornost za tragediju na Cetinju, treba naglasiti da je ovaj događaj razotkrio potpunu nesposobnost i odsustvo stida kod rukovodstva MUP-a i Uprave policije, ali i ukazao da postoje sumnje u veoma slabu operativnu pripremljenost crnogorske policije.

Ali krenimo prvo od ministra unutrašnjih poslova, partijskog uhljeba, bivšeg Cetinjanina, koji je nakon jučerašnje konferencije za medije zavrijedio nadimak ”obraz-guzica” – Filipa Adžića.

Na pitanje da li osjeća odgovornost i da li je razmišljao o ostavci nakon onoga što se desilo na Cetinju 12. avgusta, ovaj istraživač debelog crijeva svog iskompleksiranog šefa Dritana Abazovića je kao iz topa kazao “da nije zadužen za operativni rad policije”. Dakle, naravno da neće podnijeti!

”Ono što je na meni je da preispitam svu odgovornost kako bi ispitali da li je u postupanju policije bilo propusta. Ono što zavisi od mene je da unaprijedim materijalni i tehnički status pripadnika UP. U tom dijelu ja mislim da smo uradili sve što smo mogli u ovom kratkom periodu”, kazao je Adžić svaljujući svu odgovornost za eventualne propuste na direktora policije Zorana Brđanina i ostale starješine.

Osim što je ministar ”obraz-guzica” pokazao kukavičluk i tendenciju ka izdaji, jer je nakon Crne Gore izdao i svoje podređene da bi sačuvao fotelju, ispoljio je i zavidan nivo bestidnosti. Jer ministar ”obraz-guzica” je ili malouman pa ne zna što je to objektivna odgovornost, ili jednostavno pokvaren i voli kako mu fotelja miluje zadnji dio tijela pa nije tek tako spreman da je napusti. Makar u njoj ostao još mjesec ili dva.

Moralno degenerisani da bi shvatili što je odgovornost

Jer da stvari sa Adžićem ne stoje ovako, on bi se prisjetio što je ”objektivna odgovornost” i kako u skladu sa njom reaguju ministri. Ovom prilikom ga treba podsjetiti da je 2014. godine tadašnji ministar zdravlja Miodrag Radunović podnio ostavku, zbog dešavanja u Opštoj bolnici u Bijelom Polju kada je zbog infekcije iz te bolnice u Klinički centar Crne Gore hitno prebačeno pet beba od kojih je jedna preminula.

U januaru 2006. godine, tadašnji ministar saobraćaja Andrija Lompar je nakon željezničke tragedije na Bioču u kojoj je stradalo blizu pedeset ljudi podnio ostavku iz moralnih razloga. Adžić ili nema dovoljno razvijen intelekt da se sjeti ovih primjera, ili jednostavno ne želi da ih se sjeti, a najvjerovatnije je samo moralno zakržljao i patološki vezan za fotelju da bi shvatio što je to objektivna odgovornost.

Ali zašto se čuditi Adžiću kad njegov šef, iskompleksirani saradnik BIA-e, odlazeći premijer Dritan Abazović komentarišući događaje na Cetinju, izjavljuje da su ”prvo mislili da se dešava nešto što je politički motivisano”, da bi na kraju svečano zaključio da ”institucije nijesu zatajile tokom intervencije na Cetinju”.

Ova hodajuća bruka, ne shvata da svojom izjavom direktno navodi na zaključak da je Cetinje toliko radikalan grad da je samo pitanje vremena kada će se desiti neki ”politički motivisan masakr”. Ali što očekivati od iskompleksirane izdajničke bagre koja je za Cetinjane, ali i za sve Crnogorce (uključujući i autora ovoga teksta, uredništvo i vlasničku strukturu portala Aktuelno) kazala da su ”zaštitnici kriminalnih struktura DPS-a”. Ovakve kavlifiakcije mogle su da izađu samo iz govornog aparata osvjedočenog patološkog slučaja, kojem su jedino mjerilo stvari – sopstvena guzica i trenutni interes.

Uostalom – što očekivati od čovjeka koji premijersku funkciju koristi da liječi bolesnu iskompleksiranost vozeći razne starlete gliserom po Adi Bojani… Ukratko – PI!

Što će na Cetinje kad ne trebaju Joanikiju?

Kada je u pitanju policija, niko ne treba da dovodi u pitanje hrabrost i požrtvovanost uniformisanih policajaca koji su 12. avgusta rizikovali živote na Cetinju. Baš zbog njih, i njihovog teško ranjenog kolege, potrebno je išćerati do kraja objektivnu odgovornost najnesposobnijeg rukovodstva MUP-a i Policije u istoriji!

Ono sto je moralo biti na Cetinju u roku od pola sata, je odjeljenje antiterorističke jedinice koje bi izolovalo lice mjesta pa makar bilo i kasno,  javnost je morala da ima informacije sa lica mjesta, bile su potrebne policijske blokade, sklanjanje građana…

Umjesto toga nažalost, moramo konstatovati da, kako je portalu Aktuelno reklo više kredibilnih izvora iz Uprave policije, naši policajci ne znaju kada su posljednji put imali gađanje iz oruzja, nikad nijesu imali stručnu obuku od kako su završili škole za policajca, niko ne prati njihov rad!  Tragedija je ukazala da policija nema ni savremeno naoružanje, i da se godinama nije ulagalo u taj materijalni resurs. 

Ali ovo su sve pitanja zvog kojih su ”dupe-obraz” Adžić i direktor UP Zoran Brđanin morali momentalno da podnesu ostavke, a ne da relativizuju stvari!

Ako se pitamo gdje je bila Protiv-teroristička jedinica, ili gdje su bili komandant Specijalne antiterorističke jedinice Petar Knežević i pomoćnik direktora UP za sektor policije za posebne namjene Miloš Rakonjac, to je suvišno pitati. Pa zaboga ljudi, da li je iko vidio da je neka mantija ugrožena na Cetinju 12. avgusta!? Zašto bi ova dva NEPISMENA BALVANA zatrovana svetosavskim nacizmom dolazili na Cetinje ako ih nije zvao Jovan Mićović – Joanikije!?

Kolašin i Belveder – za to se koristi Brđaninova policija

Kako smo već pisali, kada je u pitanju direktor Uprave policije Zoran Brđanin, ova persona, da ima i trunku moralnog osjećaja odgovornosti davno bi podnijela ostavku još nakon policijskog divljanja 5. septembra na Cetinju. Ako ne tada, mogao je da podnese ostavku nakon što je u koordinaciji sa odlazećim premijerom nedavno omogućio kriminalni upad Porfirija Perića i tajno potpisivanje ugovora sa SPC.

Ali Brđaninu policija služi da Crnogorce truje suzavcem i pendreči kad za to nalog dobije od svetosavske sekte (SS), kao što je to bilo 5. septembra prošle godine na Cetinju, ili 13. jula ove godine u Nikšiću nakon provokacije svetosavske grupe ekstremista.

U slobodno vrijeme nije na odmet da angažuje pozamašne policijske snage da od sopstvenog naroda štiti ”duhovnu veličinu” koja je na bijedan i sramotan način, upravo uz policijsku pomoć ustoličena na Cetinju.

Ali ako ste se zapitali za što se policija koristi osim za čuvanje popova i rastjerivanje sopstvenog naroda, ogriješio bih se kad bih ostao samo na tome. Najbolji primjer kako se policija koristi u Crnoj Gori je sramni incident koji se dogodio prije dva dana u Kolašinu.

Kako saznajemo, po nalogu loklnog policijskog kabadahije, koji je prihvatio ulogu šerifa, kolašinska policija maltretirala je turiste iz Podgorice zbog sitnog prekršaja, čini se da je bilo nepropisno parkiranje…

U akciji policije je bez potrebe upotrebljen biber sprej, od čega je jedan od privedenih turista dva puta gubio svijest! Policija je pokušavala da im oduzme i telefone kojima su snimali incident, da bi nakon toga izdali sramno saopštenje u kojem se peru od odgovornosti, kao što su radili i 12. avgusta.

Ovakvo postupanje policije, zbog sitnog prekršaja nepropisnog parkiranja, u gradu koji pretenduje da bude prestižna turistička destinacija je najgora antireklama za bilo koga ko želi da posjeti Kolašin!

Kod ovog sitnog prekršaja, isto kao 12. avgusta kod tragedije na Cetinju, svjedočimo da policija, zbog nesposobnosti starješina koji se rukovode principom ”sila, suzavac, pendrek”, ne radi svoj posao, ili ga radi naopako, pa nije ni čudo što su građani primorani da uzimaju pravdu u svoje ruke.

Ništa bez SS

Čitav spektakl morbidnosti i neukusa ne bi bio potpun bez učešća visokih funkcionera svetosavske sekte (SS) i njihovih fanatičnih poštovalaca.

Dok je Crna Gora tugovala za tragično izgubljenih 10 ljudskih života na Cetinju, pripadnici takozvane Srpske pravoslavne crkve (SPC), poznatije kao svetosavska sekta (SS) uz jelo, piće, gusle i muziku su šenlučili i slavili osveštavanje nekakvog krsta na Molikvi, koja god to čuka bila. Uz odsustvo bilo kakve hrišćanske empatije, pripadnci ove introvertne, ruralne sekte su prilikom slavlja u nekoj vukojebini dokazali da nijesu ništa drugo do – maligni pripadnici nacističkog kulta kvi i tla kojem ljudske žrtve ne predstavljaju ništa.

Usput, lider SS Prvoslav Perić, alijas Porfirije posjetio je u nedelju Herceg Novi iako je nagovješteno da neće doći zbog dana žalosti, da se proveseli sa narodom. Onako malo, svetosavski, sektaški, čisto da izliječi komplekse, jer dok je Amfilohije Radović bio živ, niko iz centrale SS u Beogradu nije smio da prismrdi u Crnu Goru.

Usput je i čovjek u koga je pokojni Amfilohije polagao nade da će oporaviti SPC, Metodije Ostojić, počeo da se dokazuje kao ”dostojan” funkcioner SS, time što je Nikolaja Stamatovića, aktera pedofilskih i gej skandala, koji važi za glavnog makroa u svetosavskoj sekti (SS), proizveo u čin igumana manastira Zlateš u blizini Bijeloga Polja. Zaista – AKSIOS!

Vraćanje u doba samoupravljanja

I na kraju, dok je čitava Crna Gora još tugovala, ”trust mozgova” okupio se u vladi Crne Gore i odlučio da državu vrati u doba samoupravljanja, po EU standardima naravno! Vlada Crne Gore dala je zeleno svjetlo Elektroprivredi (EPCG) da uđe u pregovore oko kupovine Željezare, saopštio je juče premijer Abazović nakon sastanka u Vladi sa  predsjednikom Odbora direktora EPCG Milutinom Đukanovićem i prvim čovjekom Opštine Nikšić Markom Kovačevićem. Abazović je nakon sastanka kazao da mu je prioritet da zaštiti radnike, i ”da je manje važno da li će fabriku preuzeti Miodrag Daka Davidović ili EPCG”.

Ovakva retorika karakteristična je za demagoge koji zarad populističkih poena, žele da zadovolje najniže porive bukača koje je Karl Marks nazvao lumpenproleterijat. Naravno uz vraćanje u sistem samoupravljanja po kojem firme gubitaši i neradnici moraju da borave na dražvnoj sisi, i moraju biti zbrinuti na štetu zdravog tkiva društva, pa makar sve propalo…

Eto, to je taj pravac kojim se kreće Crna Gora. Ako u petak ne padne vlada masnog, iskompleksiranog saradnika BIA-e koji još uvijek viri iz Vučićevog debelog crijeva, treba očekivati samo da još dublje potonemo u živo blato nekompetencije, populizma, revanšizma i čistog društveno-političkog zla stvorenog 30. avgusta 2020. godine. Paradigma tog zla su ispodcenzusna, ucejnjivačka URA, Dritan Abazović i njegov poltron Filip Adžić zaodjenuti u crne mantije!