Surovo buđenje iz veleizdajničkog transa

Piše: Balša Knežević

Vlada saradnika BIA-e i najvećeg veleizdajnika u crnogorskoj istoriji Dritana Abazovića, nakon nešto manje od četiri mjeseca mrcvarenja, destrukcije, laži i obmana pala je kasno sinoć, ili rano jutros, manje je bitno… Čisto da pomenemo neslavnu statistiku – ovo je druga vlada diletantsko-eksperimentalnog tipa, umočena u ruralnu svetosavsko-neočetničku kaljugu koja je pala u 719 dana.

Tačno toliko je prošlo od haosa u koji je država gurnuta nakon dolaska ’’slobode’’ – 30. avgusta 2020. godine.

Padu vlade juče je prethodila cjelodnevna cirkusijada, preseravanje, isprazna inicijativa, ukratko – čitav niz scena koje će biti dodate opusu crnogorske političke pornografije koja iz dana u dan produbljuje dno u koje su zapale država i društvo.

O radu Abazovićeve vlade je suvišno govoriti, jer kad bi se ocjenjivala, obaljena izvršna vlast na skali od 0 do 10, dobila bi ocjenu minus beskonačno. Jedino u čemu su bili uspješni Abazović i njegovi ministri u ovih 113 dana, je zaustavljanje evropskog puta Crne Gore po nalozima zvaničnog Beograda i nezvanične Moskve, koji je kulminirao aktom kapitulacije i potpisivanjem veleizdajničkog ugovora sa negatorima svega crnogorskog 3. avgusta. Ali i to će se ispostaviti kao uzaludan trud jer je takozvani ”temeljni ugovor” samo pravno ništavno, neustavno parče toalet papira potpisano od premijera koji nije imao podršku da uradi takav akt veleizdaje.

Konobar koji je na tacni servilnosti i poltronstva svojim nalogodavcima iz Beograda ponudio Crnu Goru, Dritan Abazović, kasno sinoć nakon glasanja u Skupštini izvadio je nadaleko čuveni krastavac iz pantalona, spuštio se sa platformi koje je instalirao u cipelama. Zatim je otpuzao u sivilo tehničkog mandata, nakon čega ga čeka sramota političkog zaborava i vječni život na najsramnijim stranicama istorije beščašća i veleizdaje.

Kriminalizovao Aktuelno, pa došao na naše

Abazović se može pohvaliti najkraćim mandatom u istoriji višestranačja u Crnoj Gori, ali ipak je priredio posljednji šou prije pada u kanalizacioni odvod političkog zaborava. Nakon što je danima najavljivao spektakularno razotkrivanje imena vođa kriminalne hobotnice koji stoje iza medijskih napada na njega, na kraju je samo izjavio ono što su čitaoci portala Aktuelno bili u prilici da čitaju u  desetinama tekstova već duži vremenski period.

Ukratko, njegovo izlaganje se svodi na ovo – kompanija BEMAX je paravan za kriminalne radnje, šverc cigareta i razne druge nelegalne aktivnosti; tu ekipu, kako je kazao predstavlja (Ranko) Ubović (suvlasnik BEMAX-a), a ona je konektovana na Zorana Lazovića, Milivoja Kantića i bivšeg šefa Specijalnog policijskog odjeljenja Dragana Radonjića’’. Jedino što je Abazović zaboravio, ili namjerno izostavio da kaže je, kako se opravdano sumnja, da je politički pokrovitelj ove grupe bivši ministar koji se honorarno bavi politikom Milan Roćen.

Iako je konačno stisnuo muda da izgovori ono što portal Aktuelno piše već godinama, i ovom prilikom pokazao je da se u njegovom slučaju radi o velikom nesojluku. Jer Abazović koji se tek sad ”dozvao pameti”, početkom februara 2021. godine organizovao je konferenciju za medije, i redovno koristio priliku da portal Aktuelno i našu uredničku i vlasničku strukturu označi kao ”kriminalnu”, iako smo jedino mi pisali o onome, o čemu je on tek juče progovorio. Čini se najviše iz očaja i u bijednom pokušaju spašavanja političke karijere.

Umobolne fantazije

Međutim, jasno je da Abazović nije pomenuo klan čiji je paravan građevinska firma BEMAX zato što je patriota i zato što mu je stalo do Crne Gore. To je uradio zato što je u svojoj pokvarenoj želji da zadrži premijersku fotelju, po ko zna koji put pokušao da plasira umobolnu analogiju između kriminala i crnogorskog patriotizma!

Ubović, Lazović, Katnić, Radonjić i njihov politički pokrovitelj Roćen za Dritana Abazovića nijesu sistemski problem Crne Gore, nijesu nešto sa čim zdrave institucije treba da se izbore da bi zemlja krenula u prosperitet i konačno zaokružila evropske integracije.

Za njega je to samo nastavak morbidne politikantske priče čiji je scenario napisan prije više od 20 godina od strane zlokobne velikosrpske propagandne agenture sa sjedištem u Beogradu. Njihov jedini cilj je uništiti Crnu Goru permanentnom kriminalizacijom i kompromitacijom putem izjednačavanja čitavog naroda sa nekolicinom ševrcera cigareta i kokaina!

Osim paklene tabloidne i hibridne mašine zvaničnog Beograda, tu agendu sprovode i dorćolski šaneri u saradnji sa svježe pazarenim, propagandnim kancerom Abazovićevih politčkih nalogodavaca iz medijske mafije. Abazoviću i njegovoj vladi borba protiv organizovanog kriminala koju sprovodi SDT, i samo SDT, a ne on i njegova ispodcenzusna partija, je bila samo političko oruđe, koje je do zadnjeg dana mandata koristio za beskrupulozno kurčenje, targetiranje političkih protivnika i propagandno svođenje poštenih crnogorskih patriota, koji su ogromna većina, na ’’zaštitinike organizovanog kriminala’’.

Usput je preko malignog dijela DPS-a koji predstavalja samo mali dio ove partije, pokušao da satanizuje čitavu stranku bez koje ne bi bilo državne suverenosti, ulaska u NATO, niti otvaranja pregovora sa EU, ali ni mnogih drugih istorijskih podviga koje je Crna Gora postigla posljednjih 25 godina. To su činjenice i niko ih ne može osporiti.

Najniže politikantske pobude

Abazović govoreći o BEMAX-u i opskurnim likovima koji se povezuju za ime te kompanije, motivisan je najnižim politikantskim pobudama i željom da Crnogorce, Belveder, ljubav prema zastavi, državi, jeziku, istoriji – izjednači sa mafijom, a Crnu Goru sa kriminalnim klanom. Time je potpuno bacio ljagu na premijersku funkciju, svodeći je na nivo najgoreg propagandiste BIA-e, kao što su razni vučićevići, rakovići i marići…

Abazović je pri tom zaboravio da Crna Gora nije BEMAX! Iskrene crnogorske patriote nijesu kriminalci! Belveder je bio krik slobode i vapaj crnogorskog nacionalnog bića u borbi protiv zla i ruralnog klerofašizma svetosavskog monstruma, a ne kako ga je on nazivao ’’teroristički akt’’ ili ’’pokušaj izazivanja krvoprolića’’! Krvoproliće i nerede izazivaju isključivo Abazović, njegovi nalogodavci i propagandni pokrovitelji izmišljanjem priča o agresivnom, ’’nesimptomatskom’’ crnogorskom nacionalizmu (ili kao god su tu nepostojeću pojavu nazvali u svojoj poremećenosti).

Nestabilnost je generisao time što je interese bradate bagre sa Kalemegdana, koja ne krije da želi nestanak Crne Gore i Crnogoraca, stavio ispred države i evropske budućnosti naroda čiji je premijer!

I pored svega toga kudravi saradnik BIA-e ima obraza da se pravda morbidnim lažima da nekome u Crnoj Gori smeta što je Albanac! Bijedno, tužno, fukarski i nedostojno komentara. Jedini kojima bi možda zasmetalo što je Abazović kao Albanac crnogorski premijer, su upravo Albanci, njegovi sunarodnici, jer svojim postupcima bivši premijer bruka njihove časne namjere prema Crnoj Gori koje su dokazali nebrojeno puta do sad.

Sa druge strane, Abazovićev odnos prema Crnoj Gori je iskazan 3. avgusta kada je na prepad, fukarski i po nalogu beogradskih šefova, zabio kolac u srce Crne Gore i prikovao je u glib ruralnog svetosavlja, obustavivši pri tom njen evropski put. Koliko laži i prevare je taj čin nosio sa sobom, najbolje govori i to da i pored nasilnog potpisivanja ’’temljenog ugovora’’, izbori kadrova u pravosuđu nijesu prošli i još uvijek u toj grani vlasti imamo zjapeću rupu koju nikakve laži i demagogija koju plasira bivši premijer ne mogu da zatrpaju.

Moderni Mitrofan Ban

Iako Abazović pominje BEMAX i njihov kriminal, koji je zarobio Crnu Goru, nadam se da će ako mu ikad proradi savjest sagledati razmjere svog kriminala, koji mu je donio neslavnu titulu možda i najvećeg veleizdajnika u istoriji. Većeg i od Janka Vukotića,  Save Fatića i Mitrofana Bana zajedno. Možda je baš Mitrofan Ban, u kontekstu potpisivanja temeljnog ugovora, najprikladniji da se uporedi sa Abazovićem. Osim toga prema pojedinim izvorima i Banovi preci vode porijeklo iz Ulcinja koji je očigledno nafačan Crnoj Gori.

Kao što sam već nagalsio više puta, Dritan se zaista trudio da bi, ne dotakao, nego produbio dno političkog beščašća i terminu veleizdaja dao jedno punije značenje. Tajno se sastajao sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem i sada već bivšim, prvim operativcem srpske Bezbjednosno informativne agencije (BIA) Markom Parezanovićem. To je jednom prilikom i priznao u Skupštini.

Dritan je na sva zvona hvalio svog nalogodavca i prijatelja iz “Bokeljke” Vučića, kako ”ima volje da odnose sa Crnom Gorom digne na veći nivo”, a prisustvovao je i sastanku inicijative, koja briše crnogorsku državnost, “Otvoreni Balkan” u Ohridu.

U Potočarima na obilježavanju godišnjice genocida u Srebrenici svojim relativizovanjem i opravdavanjem zločinačke velikosrpske politike zasjenio je čak i Ratka Mladića i Radovana Karadžića, i obrukao Crnu Goru!

Na sopstvenu molbu, išao je da poljubi ruku šefu svetosavske sekte (SS) Porfiriju Periću u okupiranoj crnogorskoj svetinji manastiru Ostrog, a nesojsko i fukarsko potpisivanje takozvanog ”temeljnog ugovora” sa bastionom hegemonističkog veljeserbstva – svetosavskom sektom, samo je biser u kruni njegove neslavne političke karijere.

Bez pogovora je radio u interesu onih hegemonističko-zločinačkih velikosrpskih snaga, oličenih u takozvanoj SPC, koje su njegove sunarodnike Albance na Kosovu pakovale u hladnjače, čime je izdao ne samo Crnu Goru, već i sopstveni narod!

Istorija pamti izdajnike

Na kraju treba napomenuti da istorija ne pamti kriminalce, jer svaka država se suočava sa organizovanim kriminalom, koji na kraju uglavnom kapitulira pod pritiskom državnog aparata.

Kriminal koji sa sobom nosi veleizdaja je mnogo pogubniji od ”običnog” organizovanog kriminala. Stoga ne smije ostati nekažnjen, pred zemaljskim i božijim sudom (ako ga ima).

Zato se izdajnici pamte, njih istorija nikad ne zaboravlja.

U to će se Abazović uskoro i sam uvjeriti, ako se ikad probudi iz svetosavskog političkog transa u kojem je levitirao opijen iluzijom o sopstvenoj superiornosti i moći… Čini se da je toga već postao svjestan dok je pola sata prije ponoći u Skupštini polusvjesno, manijakalno buncao – ”ili će otići Milo Đukanović ili Dritan Abazović”…

”Mali od BIA-e” – ti si već otišao…