BAROVIĆ: Odavno sve liči na devedesete, samo fale još novi Momir i Slobo, ko je Morina već znamo

Politikolog Alek Barović kazao je u razgovoru za Portal Aktuelno da je država već u nekom vidu izolacije, jer da nije tako, kako ističe, ne bi zapadni partneri tolerisali sve što se dešava u poslednje tri godine u Crnoj Gori.

’’Žmurili su na sve – kleriklizaciju, radikalizaciju, širenje putinofilije i velikosrpstva, sad je malo kasno za upozorenja. Naravno, najveća žrtva svega smo mi koji se protivimo tome da Crna Gora postane crna balkanska rupa i potone u devedesete. Država odavno hita unazad, a nakon najavljenih posljedica mislim da će još više šprintati’’, rekao je Barović za Aktuelno.

Ističe da odavno sve liči na devedesete, samo još da se iskristališe ko su novi Momir i Slobo.

’’Ko je Morina već znamo. Sa druge strane za razliku od devedesetih, Crnogorci i građanska svijest u Crnoj Gori mnogo su slabiji i nedostaje im organizacije, kao i plan i strategija djelovanja’’, kazao je Barović.

Ističe da je saradnja bivše vlasti sa Crkvom Srbije dovela je do trenutne situacije.

’’Toj organizaciji je dopušteno da se osjeti jačom od države i tako ponaša u kontinuitetu. Oni danas posjeduju ogromna finansijska sredstva i kapacitete u ljudstvu da ostvare bilo koji svoj naum, pa i onaj u najgorem scenariju po sigurnost u Crnoj Gori. Nedodirljiviji su nego prije, imaju veliku podršku Moskve i Beograda i u šapi drže cjelokupnu vladajuću garnituru u Crnoj Gori. Naravno, pravda uvjek pobjeđuje i ja sam ubijeđen da je Crna Gora uvjek pobjednik i da ko god na nju krene polomi zube. Tako će biti i sa ovom paramilitarnom organizacijom’’, poručio je Barović.

Aktuelno: Nakon ustavnog puča u režiji velikosrpske političke ispostave Demokratskog fronta i njegovih satelita u Skupštini Crne Gore, po svemu sudeći ćemo dobiti još jednu vladu u nešto više od dvije godine od promjene vlasti na izborima 30. avgusta 2020. godine. Što očekujete od vlade na čijem čelu treba da bude Miodrag Lekić?

Barović: Nestabilnost i nepovjerenje među onima koji su došli na vlast 30. avgusta oslikana je u tome što oni nijesu bili u mogućnosti da kreiraju stabilnu vladu. Ne očekujem ni da će ova koja će izvjesno biti formirana dugo potrajati. Jednostavno, što se grbo rodi vrijeme ne ispravi, a ova trenutna većina je i nastala na neki ’’grbav’’ način. Nemogućnost da dođu do zajedničkog rješenja dovela je do toga da je njihova pozicija vlasti veoma upitna, tj. prostim riječima boje se izbora. Zbog toga i pribjegavaju svojevrsnom ’’silovanju’’ Ustava, samo da bi koliko toliko produžili svoje bivstvovanje na vlasti. Od potencijalne Lekićeve vlade očekujem da bude najgora od dosadašnjih. Ne samo zbog njega koji služi kao paravan za uništavanje Crne Gore, već upravo jer će se on naći u rukama kojima je to uništenje neskriven cilj. Sve i da nije cilj, većina njih ne bi bila sposobna da vodi ni odjeljensku zajednicu u osnovnoj školi, tako da katastrofa mora biti produkt pa htjeli ne htjeli.

Aktuelno: Ako uzmemo u obzir sve katastrofalne posljedice koje su Crnoj Gori donijele prethodne dvije vlade – Zdravka Krivokapića i Dritana Abazovića, da li Lekićeva vlada, ukoliko se formira, ima šanse da ih prevaziđe po destrukciji?

Barović: Svakako. Kao što rekoh, dobrom dijelu potencijalnih činilaca te vlasti je uništenje Crne Gore neskriveni cilj. Ako su ministri Krivokapića i Abazovića to radili na jedan suptilan način, uglavnom da bi zamazali oči zapadnim diplomatama, ovi drugi za to uopšte ne mare. Njima je posao da se dokažu Putinu i Vučiću, a to se najbolje ostvaruje u takmičenju ko će više štete da napravi Crnoj Gori. Sa druge strane tu je prijetnja izolacijom od strane zapada tako da mislim da nas čekaju veliki problemi, ali građani su ovo htjeli, sad nek uživaju u ’’plodovima’’ svojih izbora.

Aktuelno: S obzirom da su naši zapadni partneri eksplicitno, bez diplomatskog uvijanja, najavili da postoji realna mogućnost da se Crnoj Gori obustave pristupni pregovori EU ukoliko se vlada formira na osnovu neustavnih izmjena Zakona o predsjedniku, da li očekujete da će država i društvo skliznuti u neku vrstu izolacije? Kakve bi posljedice eventualno aktiviranje ’’klauzule balansa’’ imalo na dalji razvoj države?

Barović: Država je već u nekom vidu izolacije. Da nije, ne bi zapadni partneri toliko tolerisali sve što se dešava u poslednje tri godine u Crnoj Gori. Žmurili su na sve, kleriklizaciju, radikalizaciju, širenje putinofilije i velikosrpstva, sad je malo kasno za upozorenja. Naravno, najveća žrtva svega smo mi koji se protivimo tome da Crna Gora postane crna balkanska rupa i potone u devedesete. Država odavno hita unazad, a nakon najavljenih posljedica mislim da će još više šprintati.

Aktuelno: Nažalost, u ovom trenutku sasvim je opravdano postaviti pitanje – da li nam prijeti vraćanje u 90-te?

Barović: Odavno sve liči na devedesete, samo još da se iskristališe ko su novi Momir i Slobo. Ko je Morina već znamo. Sa druge strane za razliku od devedesetih, Crnogorci i građanska svijest u Crnoj Gori mnogo su slabiji i nedostaje im organizacije, kao i plan i strategija djelovanja.

Aktuelno: Koliki uticaj, odnosno koliko zasluga za trenutnu situaciju ima zvanični Beograd i hegemonistička politika koju trenutno personifikuje srpski autokrata Aleksandar Vučić? Da li eventualnim padom Vučića sa vlasti može da se popravi i situacija u našoj zemlji?

Barović: Mislim da najveća zasluga ide Moskvi. Moskva je ta koja diktira kako će se Beograd ponašati i oni u Beogradu su samo izvođači radova koje umažu u svoju jeftinu turbo folk kleronacionalističku priču. Moskva se dobro potrudila da ubije svaku građansku i zapadnu svijest u Srbiji. U Srbiji postoji kakva takva opozicija vlasti, ali ne postoji opozicija ideologiji. Zbog toga se ne bi promijenilo ništa da Vučić ode sa vlasti. Svi oni su zadovoljni onime što se implementira, samo bi željeli da oni to rade, a ne trenutna vladajuća garnitura. Nažalost, mislim da će se svaka vlast u Srbiji prema Crnoj Gori ophoditi hegemonistički i neprijateljski. Sa naše strane, uz dobre institucije koje će kad tad doći, Crna Gora će se oduprijeti svemu tome, kao što je to vazda i činila. Najviše ispašta srpski narod koji svojevoljno sve više i više tone u tu kleronacionalističku septičku jamu koju mu pripremaju oni za koje glasaju i Crkva Srbije kao glavni ideolog svog tog zla. Bojim se da to vodi srpski narod u nestanak. Samo je potrebno pogledati rezultate popisa i hiljade mladih i obrazovanih koji bježe iz Srbije upravo zbog takvog stanja.

Aktuelno: Pomenuli ste Crkvu Srbije. Nesporna je ogromna uloga parapolitičke, ekstremističke, pseudovjerske organizacije, koja ima jake veze sa bezbjednosno-obavještajnim sektorom, takozvane SPC, u velikosrpskoj hegemoniji prema Crnoj Gori. Da li se nešto može učinjeti po pitanju suzbijanja zlokobnog djelovanja ove parapolitičke sekte, ili je Crna Gora zakasnila po tom pitanju?

Barović: Volim često da citiram jednu moju dragu prijateljicu sa Cetinja koja je jednom prilikom rekla ’’Sve što nas je ujelo sami smo hranili’’. Saradnja bivše vlasti sa Crkvom Srbije dovela je do trenutne situacije. Toj organizaciji je dopušteno da se osjeti jačom od države i tako ponaša u kontinuitetu. Oni danas posjeduju ogromna finansijska sredstva i kapacitete u ljudstvu da ostvare bilo koji svoj naum, pa i onaj u najgorem scenariju po sigurnost u Crnoj Gori. Nedodirljiviji su nego prije, imaju veliku podršku Moskve i Beograda i u šapi drže cjelokupnu vladajuću garnituru u Crnoj Gori. Naravno, pravda uvjek pobjeđuje i ja sam ubijeđen da je Crna Gora uvjek pobjednik i da ko god na nju krene polomi zube. Tako će biti i sa ovom paramilitarnom organizacijom.

Aktuelno: Kada govorimo o takozvanom crkvenom pitanju, mnoge šanse da se stvari poprave propuštila je bivša DPS vlast. Da li se sada može nadoknaditi indolentnost koju su pokazali u rješavanju crkvenog pitanja?  

Barović: Nažalost propuštena je prilika da se to uradi onda kada su protivnici Crnogorske crkve bili na koljenima. I oni u državi i oni van nje. Mi smo krenuli u rješavanje tog pitanja u trenutku kada su naši neprijatelji raspolagali sa ogromnim finansijama. To je bilo i taktički i na svaki mogući drugi način pogrešno. Naravno, ova nesreća koja nas je zadesila probudila je nacionalnu svijest. Naravno, da je sreće bilo ta nacionalna svijest bi se budila na neke drugačije i ljepše načine. Što se tiče rješavanja problema crkvenog pitanja u ovom trenutku bojim se da još ne postoji volja za to. Prije svega treba riješiti probleme koji postoje unutar Crnogorske pravoslavne crkve a koji nisu mali. Naravno, potrebna su i ogromna materijalna sredstva kojih jednostavno nema ili oni koji sa njima raspolažu ne vide značaj finansijskog pomaganja ovom projektu. Mislim da je moguće napraviti zdravi koncept Crnogorske crkve ali potrebna je volja i veliki rad. I da nas ne jedu međusobna pizma i zavist, budući da su nam to dva mnogo veća neprijatelja od velikosrpstva.

Aktuelno: Nakon 30. avgusta 2020. godine u Crnoj Gori je, čini se, eksplodirao velikosrpski narativ ispunjen fašizmom, ksenofobijom i nacionalističkim nabojem. Takva atmosfera se prenijela i na izvršnu vlast, samim tim i u gotovo sve segmente društa i države koja je potpuno urušena posljednje nešto više od dvije godine. Kako se boriti protiv toga u situaciji kada država gotovo da i ne funkcioniše? Protesti, institucionalno…

Barović: Blokada sistema. Sad već imamo otvoreno kršenje Ustava, javno razaranje države, prijetnje sankcijama i blokadama sa zapada… Blokirajmo sistem. Ne priznajmo ga i ophodimo se prema njima onako kako se oni ophode prema nama i prema Crnoj Gori.

Aktuelno: Ima li nade da Crna Gora postane normalno, uslovno rečeno, ’’dosadno’’ društvo bez političkih i međunacionalnih turbulencija?

Barović: Uvjek ima nade ali za to je potreban veliki rad. Ne vidim mogućnost za dostizanje te utopije u skorije vrijeme. Barem ne u narednih desetak godina. Nama će trebati najmanje deceniju da ispravimo sve ono što su ove dahije uništile. I to samo ono do ovog momenta, a čini mi se da najgore tek predstoji. Svakako, odustajanje nije karakteristika Crnogoraca. Pogotovo onda kada treba braniti Crnu Goru. Borba za slobodnu, nezavisnu, građansku i normalnu Crnu Goru naš je najsvetiji ideal od kojeg nikada nećemo odustati. Bez obzira koliko su jaki oni koji nas ugrožavaju. Kao što rekoh prije, i veći i jači su na Crnu Goru lomili zube. Tako će biti i ovoga puta. Crnogorska borba sa silama mraka traje vječno, ali zora na kraju vazda svane.

B.Knežević