„Demokratura“ četničke stokupljevine

Piše: Milenko A. Perović

Ima još podosta Crnogoraca, „građanski orijentisanih“ političkih diletanata i predstavnika tzv. međunarodne zajednice koji ne shvataju kakvo se zlo uspuzalo do vlasti 2020. godine ni kakve su mu potonje anticrnogorske namjere!

Promjena vlasti nije donijela ništa dobro Crnoj Gori. Naprotiv, omogućila je započinjanje teškog civilizacijskog, političkog i moralnog propadanja koje može završiti katastrofom za državu i crnogorsku naciju. Novi se vlastodršci čvrsto drže klerofašističkog kursa plovidbe. Izvršavaju zapovijesti inostranih gospodara, jer su se vlasti dokopali paktom s đavolom!

Mnogi su godinama prizivali „demokratsku smjenu vlasti.“ Poduprta od onih kojima je postojanje Crne Gore bilo nepodnošljivo, smjena se napokon dogodila! Na vlast su dovedene – jer parlamentarni izbori nijesu bili legalni ni legitimni – tri fašističke falange. Kome nije prihvatljivo da se one imenuju kao fašističke – štaviše, klerofašističke – neka promisli ne kvalifikuje li ih za taj odiozni naziv  odnos prema crnogorskom nacionalnom pitanju i prema velikosrpskom fašizmu.

U jedan fašistički terarijum smjestili su ih beogradskio satrap i srpski popovi, dajući im zadatak da počnu s uništavanjem crnogorskog suverenizma, crnogorske nacije i države Crne Gore.

Prevario se svako ko je naivno vjerovao – poštapajući se opštim mjestima doktrina helenske i moderne liberalne demokratije – da će u postojećim crnogorskim uslovima opšti politički boljitak državi i društvu donijeti nekritičko opredjeljivanje za obaveznu primjenu demokratskog principa o smjenljivosti vlasti!

„Naizmjeničnost vladanja i pokoravanja“ – koju je Aristotel za sva potonja vremena utvrdio kao jedan od bitnih elemenata političke demokratije – ima smisla i opravdanja samo ako izmjena nosilaca vlasti ne ugrožava temelje države. Ona je prihvatljiva samo ako se linija demarkacije političkih stavova građana ne povlači – kao u crnogorskom slučaju – na prostoru pro et contra postojanja suverene i nezavisne države, štaviše, prava na postojanje većinske nacije u toj državi.

Smjenljivost vlasti ima smisla ako novi nosioci vlasti jasno daju do znanja građanstvu da nemaju skrivenih ni otvorenih namjera da iskoriste njene instrumente da bi državu slabili i revanšistički progonili pripadnike bivše vlasti i druge političke protivnike. Smjenljivost vlasti je produktivan politički princip samo ako ga štite politički i pravni mehanizmi koji garantuju da će u svim sljedećim izbornim turnusima  biti moguće opet demokratski smjenjivati postojeću vlast!

Smjena vlasti u Crnoj Gori 2020. godine vodila je svemu što je suprotno principu smjenljivosti vlasti! Nije ona dovela do očuvavanja demokratskih instituta države, nego do njihovog derogiranja. Nije dovela do snaženja države, nego do započinjanja procesa njenog uništavanja. Novi „crnogorski“ vlastodršci svakim svojim potezom do sada pokazali su namjeru da unište subjektivitet i suverenitet države. Izvjesno, njih vodi ih opsesija da teritoriju države, građanstvo i glavnu vlast predaju na milost i nemilost starim velikosrpskim neprijateljima Crne Gore!

Tri fašističke falange su se za dvije godine svoje vladavine nadmetale u bezakonju i nepočinstvima svake vrste. Kad god im je odgovaralo, gazile su principe ustavnosti, zakonitosti i pravne sigurnosti. Gazile su ih onako kako samo potonja ološ umije trupačke skakati po svemu što je ljudsko, onako kako najdivljiji barbari ”gaze sami osnov humanosti!” Vladajući fašistički falangisti cijelom su svijetu pokazali da Crnom Gorom nikad nijesu vladali lošiji ljudi!

Šta se drugo moglo očekivati od fašističkih falangista kad ugrabe vlast?

Od kada su izmiljeli ispod velikosrpskog kamena, nijesu krili – nego su se još i hvalili –  da su ideološki i politički sljedbenici i kompanjoni idejnih tvoraca i počinilaca genocida u Srebrenici! Ko bi mogao zaboraviti ili zanemariti činjenicu da oni imaju istu ideologiju, isti svjetonazor, iste političke ciljeve s onima koji su nemilice ubijali Sarajevo i Prijedor i Zvornik i Foču i Vukovar i Dubrovnik, istu spremnost da se omrse nevinom krvlju inovjeraca i svakoga ko im je smetnja na putu prema nirvani koju zovu „Velikom Srbijom.“

Oni su fanatični poklonici onih koji su nemilice ubijali Albance po Kosovu. Njihovi su politički idoli „asanirali“ Albance u pećima Trepče, po hladnjačama i batajničkim utrinama. Njihovi su heroji spaljivali žive ljude po Višegradu, snajperima i topovima ubijali đecu po Sarajevu, „etnički čistili“ Bukovicu, satirali nejač u Kaluđerskom lazu. Može li se, dakle, očekivati išta ljudsko od onih koji sebi za uzore biraju zlikovce!

Tri fašističke falange su na Cetinju petoga septembra 2021. godine priredile prvu povijesnu probu svoje zlikovačke potencije koja je sadržana u ideologiji fašističkog četništva. Pokazali su spremnost na zločin prema svakome ko stane na put njihovoj namjeri da do kraja klerikalizuju, fašiziraju i unište Crnu Goru!

Bilo je više nego vidljivo na Cetinju – kasnije i u Nikšiću – da su falangisti spremni da brzo pređu put od gumenih do olovnih metaka protiv crnogorskog građanstva! Što u odnosu prema Crnogorcima i drugim građanima kojima je stalo do Crne Gore još nijesu dospjeli u fazu „dijaloga“ olovnom džebanom ima se zahvaliti samo civilizovanosti i mirnoći suverenističkih protesta.

Počnu li vladajući fašisti ośećati ozbiljni otpor suverenista u provođenju svoga plana da izmrcvarenu Crnu Goru bace pod noge beogradskog satrapa, ne treba sumnjati u njihovu spremnost na najteže zločine. Od istoga ideološkog zla od koga su oni načinjeni, građeni su i njihovi zlikovački politički preci 1918. godine. Zajednička im je patološka mržnja prema svemu crnogorskom i spremnost na bezakonje, destrukciju i zločin!

Po onome što su do sada činili, nije teško predviđati šta će dalje činiti! Nije paraliza rada Ustavnog suda i neustavno otimanje ovlašćenja predśedniku države vrhunac bezakonja ove vlasti. Tek sada počinje vrijeme istinskog bezakonja i teških posrtanja Crne Gore.

Besmislene su bile nade pojedinih suverenista da se četnička ohlokratija neće usuditi da na ogoljen način razara politički i pravni sistem države, nego će streknuti od nježnih kritika koje su joj dolazile od  briselske i vašingtonske birokratije.

Ne brigajući šta će joj reći Venecijanska komisija i zapadni političari ni što će im blokirati „pristupne pregovore“ s EU, ohlokratska parlamentarna većina će protivustavno i nezakonito za novoga mandatara izabrati barskoga ili nekog drugog Incitatusa ili, sasvim svejedno, držati samu sebe u pat poziciji zbog grabeža oko vlasti.

Po zakonima političke entropije, nije teško zaključiti da će nova Vlada, ako se uopšte formira, biti znatno gora od prethodne! No, ako se održi postojeća Vlada, može se očekivati da će biti gora od same sebe. Jednoj i drugoj „agenda“ će biti ubrzavanje procesa uništavanja Crne Gore.

Ne bi trebalo da čudi ako Vlada u ovom ili onom sastavu u narednom periodu povuče priznanje nezavisne države Kosovo ni ako ukine sankcije Rusiji. Ne bi bilo iznenađenje ni da krene u izvođenje Crne Gore iz NATO pakta.

Od klerofašističke Vlade treba očekivati da pokuša obezglaviti suverenizam! Nikakvo iznenađenje ne bi bilo ako odmah po isteku mandata pokuša uhapsiti sadašnjeg predśednika države i medijski rastelali mnoštvo lažnih optužbi protiv njega.

Ova ili ona Vlada i parlamentarna većina neće ni pomišljati na vanredne izbore. Ne treba se od njih previše nadati ni u pogledu raspisivanja redovnih izbora. U prirodi je klerofašizma da – kad se jednom dokopa vlasti – ukida sve demokratske institute ili ih pretvara u karikaturu.

”Crnogorski” klerofašisti u beogradskom satrapu imaju ”demokraturni” obrazac kako se demokratija može fingirati kad se države dokopaju mafiokratske, kleptokratske i klerikalističke klike.

Crna Gora dublje ulazi u razdoblje ”demokrature!” Kamen na kamen od nje neće ostati ako suverenisti nastave s lamentiranjima na temu: Što nam ovo čine?