Kišobran za Jakova

Piše: Goran Popović

Osim što svoje vrlo školovano neznanje pokazuje na svakom koraku, i to na nekoliko svjetskih jezika, novoizabrani nam predsjednik Jakov Milatović, obrukao se i čestitajući „narodu“ Veliki Petak, dan kada je sin božji Isus Hrist razapaet na krstu. Blam! Vjerovatno će zbog toga Jakov za kaznu morati da izmoli barem deset očenaša, a u budućem predsjedničkom mandatu da još prijemčivije pristupi ostvarivanju prljavog hegemonističkog plana Crkve Srbije zvanog „srpski svet“.

Iako je na političku scenu iščilio iz neke crkvene parapolitičke  jazbine, prvo kao Zdravkov ministar apostol, a potom i kao rezervni igrač Milojka Spajića u interesnoj skupini poznatoj pod nazivom „Evropa sad“, Milatović nam je ovih dana pokazao kako je zapravo zajebao i te popove koji su ga imenovali u „oslobodilačku“ vlast, jer pojma nema o elementarnim religijskim dogmama, kao što pojma nema ni o ekonomiji, što je već zorno pokazao, dovodeći, zajedno sa svojim šefom Spajićem, Crnu Goru na rub bankrota, a njene najvažnije javne sisteme, od finasijskog do zdravstvenog, u rizik potpunog kolapsa.

No, to je već svima vrlo dobro poznato, osim onima koji su naivno nasjeli na Jakovljev prevarantski populizam, u suštini praznu priču o „boljem životu“ sa 450 eura minimalca. Zaista, živi li ko bolje od kako su im Milojko i Jakov skrojili nove plate, „tajno, ali organizovano“ novo zaduženje od milijardu eura i dvocifrenu inflaciju? Samo da podsjetimo, prije njih dvojice litar jestivog ulja je bio 80 centi, a danas je dva eura, pa ste za onaj stari minimalac od 220 eura mogli da kupite 275 litara, a za ovih 450 samo 225 litara tog ulja. Čitavih 50 litara manje. Prosta računica!

Priča se, međutim, ne završava na tome, već sa mnogo ozbiljnijom temom, jer Jakov je, kako se moglo saznati iz medija, odlučio da svoju promociju izmjesti sa Cetinja u Podgoricu. Vele njegovi savjetnici, iz bezbjednosnih razloga. Prije će biti da se u Prijestonici on lično ne osjeća baš dobro i da je jednako nepoželjan kao što su bili Porfirije i Joanikije prilikom desantnog ustoličenja na Cetinju. No, ako su zbog ona dva popa mogli da se dignu helikopteri, obezbijedi dovoljno suzavca, šok bombi i gumenih metaka za cjelokupno stanovništvo Cetinja, ako su iz tadašnje VAR sobe odašiljane poruke kako nije bitno što će stradati desetak Crnogoraca ako se tamo ne ustoliči nedostojni Joanikije, zašto zbog regularno izabranog nam predsjednika i njegove inaugurace takva  akcija u Prijestonici ne bi bila još žešća.

Sad je još lakše jer nije potrebna koordinacija između Injac i Sekulovića pošto je sva državna sila, i vojska i policija, trenutno pod šapom Dritanovog davno smiijenjenog, ali još funkcionišućeg ministra Filipa Adžića, koji je rođeni Cetinjanin, pa mu je to olakotna okolnost  da organizuje još jedan desant na svoj rodni grad. Da obezbijedi Jakovu vazdušni, pancirni i svakovrsni drugi kišobran prilikom tog svečanog čina, da bi ga zaštitio od onog cetinjskog kišobrana, kojim su ga odatle ćerali. Nema veze ako koja desetina Crnogoraca tom prilikom strada…

Poenta ove priče glasi: Jebeš predsjednika Crne Gore koji ne smije na Cetinje!