Kome služe svi Srbi u jednoj državi?

Piše: Milenko A. Perović

Prošlo je trideset godina od uvođenja parlamentarne demokratije, ali se poveliki dio građanstva Crne Gore još uvijek slabo razabira u političkim stvarima. Svijest mu još nije napustila nepolitičko rodovsko-tribalno stanje. Čudi li onda što lako postaje žrtvom političkih mitologija, panađurskih prevara i priglupih propagandističkih trikova!

Neznanje unesrećuje! Neznanje političkih stvari je poput božje kazne. Građanstvo Crne Gore u najvećoj mjeri je žrtva samoskrivljenog neznanja političkih stvari. Vidio je to još prije dvjesta godina sveti Petar Cetinjski: „Vi činite ono što znate, no ne znate što činite!“ Dijagnoza „stanja nacije“ važi mu danas više no kad je postavljena!

Zašto ni Savaot ne zna kad će prośečni Crnogorac postati homo politicus?

Biti homo politicus znači moći se razabirati u političkim stvarima. Prośečni Crnogorac to nije, jer se ne umije dobro orijentisati šta su mu lažni, a šta zbiljski političku interesi. Uvijek je bilo previše Crnogoraca koji ne umiju shvatiti šta im je zbiljski politički interes. Kao da su mu baš oni bili pred očima, škotski ekonomista i etičar Adam Smit je napisao: „Kad bi ljudi znali šta im je interes, među njima bi nestala većina problema!“

Savremena crnogorska povijest trpi od usuda pogrešnog razumijevanja nacionalnih, državnih i ličnih interesa. Dva primjera pokazuju kako neznanje svoga interesa razara državno i nacionalno biće današnje Crne Gore, a od Crnogoraca pravi amoralne groteske.

Prvi primjer odnosi se na političko orijentisanje onih koji su odoljeli svim nasrtajima srbizacije i nacionalno se deklarišu kao Crnogorci! Oni su većinska nacija u Crnoj Gori, jer u ukupnoj nacionalnoj strukturi čine četrdeset i nekoliko procenata stanovništva. Da je ova procjena vjerodostojna, najbolje pokazuje držanje domaćih i beogradskih velikosrba. Iako gospodare Crnom Gorom, ne usuđuju se načiniti popis stanovništva, jer znaju da im je propala alhemija pravljenja „srpske zemlje“ od nje!

Kako se politički artikuliše činjenica da su Crnogorci većinska nacija u Crnoj Gori?

Rezultati potonjih parlamentarnih izbora ukazuju na fundamentalnu pobrkanost mnogih Crnogoraca u artikulaciji svojih crnogorskih nacionalnih interesa! Iako čine četrdeset i nekoliko procenata biračkog tijela Crne Gore, bar polovina njih je glasala protiv svojih nacionalnih, državnih i ličnih interesa! Pokazuje to činjenica da je za političke partije – uslovno kazano, procrnogorske i suverenističke – glasalo nešto više od dvadeset posto birača koji su izašli na izbore!

Polovina crnogorskog biračkog korpusa glasala je za anticrnogorske i antisuverenističke partije! Očito, glasala je za one koje otvoreno deklarišu svoj prosrpski karakter! Abecedarna je istina da se iza njihovog prosrpskog karaktera krije velikosrpstvo! Njihov je cilj negacija i anihilacija crnogorske nacije! Sve „prosrpske“, tj. velikosrpske partije žele staviti Crnu Goru u marionetski položaj prema Beogradu ili je poništiti u „velikoj Srbiji!“ Ergo, polovina Crnogoraca koji su izašli na parlamentarne izbore glasala je one koji bi najradije zatrli śeme crnogorsko!

Ko je crnogorsku naciju i državu doveo na rub propasti?

Velike „zasluge“ za njihovu destrukciju pripadaju „crnogorskim“ velikosrbima, njihovih beogradskim hegemonističkim gazdama  i najamnicima iz „svih srpskih zemalja“ koji su se sjatili na Crnu Goru kao vampijeri na krv. No, surova matematika poređenja nacionalne strukture Crne Gore i izbornih rezutata potonjih parlamentarnih izbora pokazuje da su Crnogorci glavni dušmani crnogorske nacije i države! Svoji su najveći dušmani, jer ne umiju razabrati šta im je interes!

Primjer drugi kazuje da ni Crnogorci koji su se nacionalno konvertovali u Srbe nijesu manje svoji dušmani od sunarodnika koji su ostali Crnogorci. Po tome što su odlučili, bez smisla i osnova, da promijene nacionalni identitet – vjerujući da iz gorega uskaču u bolji identitet – novokomponovani „crnogorski“ Srbi pokazuju apsolutnu dezorijentaciju u životnim interesima.

Nije teško pretpostaviti da su ovi konvertiti na potonjim parlamentarnim izborima glasali za anticrnogorske i antisuverenističke partije. Može se pretpostaviti da su – zavedeni nacionalističkom mitomanijom – jednako tako glasali i „pravi“ Srbi koji generacijama žive u Crnoj Gori. Uvjerljiva je i pretpostavka da su protiv interesa Crne Gore i interesa crnogorske nacije krajnje osiono i bezobrazno glasali Srbi kojima je Crna Gora u vremenu raspada Jugoslavije dala utočište, zaposlenje te građanski i politički status.

Anticrnogorska i antisuverenistička ostrašćenost, koja vuče u ideologiju velikosrpstva, navodila je manje-više sve vrste Srba u Crnoj Gori na naopako razumijevanje vlastitih političkih, duhovnih i egzistencijalnih interesa. Svoje zbiljske interese oni više nijesu u stanju izvoditi iz životnih i povijesnih realija, nego se pod narkotičkim djelovanjem nacionalističke mitologije kreću pogrešnom stranom povijesti, dopuštajući da ih vode katastrofalno loša shvatanja svojih interesa!

Ko dopusti da mu velikosrpstvo bude putovođa u nacionalnim i ličnim interesima, na vlastita je pleća natovario cjelokupnu patologiju mitologema o „svim Srbima u jednoj državi.“ Taj zlokobni i imbecilni tovar navodi sve vrste Srba u Crnoj Gori da krajnje nepromišljeno slijede anticrnogorski interes. Oni ne shvataju da sami sebe – bez nevolje – guraju u povijesni sukob s Crnogorcima. Ne shvataju da je njihov anticrnogorski interes jednako i antisrpski interes!

Zašto je ideologija „svih Srba u jednoj državi“ duboko antisrpska? Ona je od početka do kraja bila i ostala dijametralno suprotna zbiljskim vitalnim interesima srpske nacije i svakoga njenog pripadnika.

Prvo. U mitologemu o „svim Srbima u jednoj državi“ inkorporirana je politika zla! Ona implicira militarističke i ekspanzionističke namjere prema okolnim narodima. Ona je politika obespravljivanja, potiskivanja, uništavanja okolnih naroda i „etničkog čišćenja.“ Ona impilicira sve oblike sukoba s narodima koji su se našli na putu velikosrpstvu. Njena konačna istina je genocid u Srebrenici i snovanje novih sličnih genocida!

Drugo. Militarizam velikosrpstva nanosio je teška zla okolnim narodima, ali i srpskom narodu. Velikosrpstvo je u potonjih stotinu godina izazvalo seriju suicidnih nacionalnih katastrofa srpskoga naroda. Ono je u Prvom svjetskom ratu izazvalo demografsku katastrofu Srbije. Između dva svjetska rata dovelo je do sukoba srpskoga naroda sa svim narodima koji su se našli u prvoj Jugoslaviji. Kao četništvo, ono je u Drugom svjetskom ratu činilo teške zločine diljem Jugoslavije, a u dijelovima Hrvatske i BiH uzrokovalo zločinački revanšizam prema srpskom narodu. U vremene nestajanja druge Jugoslavije, ono je gurnulo srpski narod u četiri gubitnička rata s komšijskim narodima. Ono je izgubilo Kosovo! Ono radi o glavi Crne Gore! Ono preži da razori Bosnu! Ono svake godine naćera 50-60 hiljada građana Srbije da iz nje bježe glavom bez obzira!

Treće. Velikosrpstvo je srpskom narodu potpuno zakočilo povijesni razvoj. Nad njim od devedesetih godina vladaju ohlokratije, kakistokratije i najgori mogući režimi lične vlasti. Ono je donijelo stalno ekonomsko siromaštvo većini ljudi. Ono tribalizira srpsko društvo u socijalnom, psihološkom i kulturnom pogledu. Ono ga gura u povijesnu regresiju i permanentnu bezbjednosnu ugroženost zbog politike agresije prema suśedima.

No, neko uvijek profitira na loše shvaćenim interesima ljudi. Neko svoj profit i političku moć stiče i drži ubjeđivanjem ljudi da su naopaki interesi njihovi pravi interesi. Srbi su već dvije stotine godina gurani da naopako shvataju svoje interese, da bi na račun njihove dezorijentisanosti mogla lijepo živjeti njihova „politička klasa“ i dijelovi tzv. „inteligencije.“

Nije drugačije danas ni u Crnoj Gori. Najgori ljudi u njoj dokopali su se para i moći tako što su  uspjeli ubijediti poveliki broj Crnogoraca i konvertita da je u njihovom najboljem interesu da se Crna Gora destruira svakoga dana! Crnogorac koji dragovoljno pristaje uz velikosrpstvo nije drugo do politički imbecil!